< Job 33 >

1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
Ma pure, ascolta, o Giobbe, il mio dire, porgi orecchio a tutte le mie parole!
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
Ecco, apro la bocca, la lingua parla sotto il mio palato.
3 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.
Nelle mie parole è la rettitudine del mio cuore; e le mie labbra diran sinceramente quello che so.
4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
Lo spirito di Dio mi ha creato, e il soffio dell’Onnipotente mi dà la vita.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
Se puoi, rispondimi; prepara le tue ragioni, fatti avanti!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
Ecco, io sono uguale a te davanti a Dio; anch’io, fui tratto dall’argilla.
7 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Spavento di me non potrà quindi sgomentarti, e il peso della mia autorità non ti potrà schiacciare.
8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:
Davanti a me tu dunque hai detto (e ho bene udito il suono delle tue parole):
9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
“Io sono puro, senza peccato; sono innocente, non c’è iniquità in me;
10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
ma Dio trova contro me degli appigli ostili, mi tiene per suo nemico;
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
mi mette i piedi nei ceppi, spia tutti i miei movimenti”.
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.
E io ti rispondo: In questo non hai ragione; giacché Dio è più grande dell’uomo.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
Perché contendi con lui? poich’egli non rende conto d’alcuno dei suoi atti.
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.
Iddio parla, bensì, una volta ed anche due, ma l’uomo non ci bada;
15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
parla per via di sogni, di visioni notturne, quando un sonno profondo cade sui mortali, quando sui loro letti essi giacciono assopiti;
16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
allora egli apre i loro orecchi e dà loro in segreto degli ammonimenti,
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
per distoglier l’uomo dal suo modo d’agire e tener lungi da lui la superbia;
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
per salvargli l’anima dalla fossa, la vita dal dardo mortale.
19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
L’uomo è anche ammonito sul suo letto, dal dolore, dall’agitazione incessante delle sue ossa;
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
quand’egli ha in avversione il pane, e l’anima sua schifa i cibi più squisiti;
21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
la carne gli si consuma, e sparisce, mentre le ossa, prima invisibili, gli escon fuori,
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
l’anima sua si avvicina alla fossa, e la sua vita a quelli che dànno la morte.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
Ma se, presso a lui, v’è un angelo, un interprete, uno solo fra i mille, che mostri all’uomo il suo dovere,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
Iddio ha pietà di lui e dice: “Risparmialo, che non scenda nella fossa! Ho trovato il suo riscatto”.
25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'
Allora la sua carne divien fresca più di quella d’un bimbo; egli torna ai giorni della sua giovinezza;
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
implora Dio, e Dio gli è propizio; gli dà di contemplare il suo volto con giubilo, e lo considera di nuovo come giusto.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
Ed egli va cantando fra la gente e dice: “Avevo peccato, pervertito la giustizia, e non sono stato punito come meritavo.
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
Iddio ha riscattato l’anima mia, onde non scendesse nella fossa e la mia vita si schiude alla luce!”
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
Ecco, tutto questo Iddio lo fa due, tre volte, all’uomo,
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
per ritrarre l’anima di lui dalla fossa, perché su di lei splenda la luce della vita.
31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
Sta’ attento, Giobbe, dammi ascolto; taci, ed io parlerò.
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
Se hai qualcosa da dire, rispondimi, parla, ché io vorrei poterti dar ragione.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”
Se no, tu dammi ascolto, taci, e t’insegnerò la saviezza”.

< Job 33 >