< Job 33 >

1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
Men hør nu Job, paa min Tale og lyt til alle mine Ord!
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
Se, jeg har aabnet min Mund, min Tunge taler i Ganen;
3 Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.
mine Ord er talt af oprigtigt Hjerte, mine Læber fører lutret Tale.
4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
Guds Aand har skabt mig, den Almægtiges Aande har givet mig Liv.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
Svar mig, i Fald du kan, rust dig imod mig, mød frem!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
Se, jeg er din Lige for Gud, ogsaa jeg er taget af Ler;
7 zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Rædsel for mig skal ikke skræmme dig, min Haand skal ej ligge tyngende paa dig.
8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:
Dog, det har du sagt i mit Paahør, jeg hørte saa lydende Ord:
9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
»Jeg er ren og uden Brøde, lydeløs, uden Skyld;
10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
men han søger Paaskud imod mig, regner mig for sin Fjende;
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
han lægger mine Fødder i Blokken, vogter paa alle mine Veje.«
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.
Se, der har du Uret, det er mit Svar, thi Gud er større end Mennesket.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
Hvorfor tvistes du med ham, fordi han ej svarer paa dine Ord?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.
Thi paa een Maade taler Gud, ja paa to, men man ænser det ikke:
15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
I Drømme, i natligt Syn, naar Dvale falder paa Mennesker, naar de slumrende hviler paa Lejet;
16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
da aabner han Menneskers Øre, gør dem angst med Skræmmebilleder
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
for at faa Mennesket bort fra Uret og udrydde Hovmod af Manden,
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
holde hans Sjæl fra Graven, hans Liv fra Vaabendød.
19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
Eller han revses med Smerter paa Lejet, uafbrudt staar der Kamp i hans Ben;
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
Livet i ham væmmes ved Brød og hans Sjæl ved lækker Mad;
21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
hans Kød svinder hen, saa det ikke ses, hans Knogler, som før ikke saas, bliver blottet;
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
hans Sjæl kommer Graven nær, hans Liv de dræbende Magter.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
Hvis da en Engel er paa hans Side, een blandt de tusind Talsmænd, som varsler Mennesket Tugt,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
og den viser ham Naade og siger: »Fri ham fra at synke i Graven, Løsepenge har jeg faaet!«
25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'
da svulmer hans Legem af Friskhed, han oplever atter sin Ungdom.
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
Han beder til Gud, og han er ham naadig, han skuer med Jubel hans Aasyn, fortæller Mennesker om sin Frelse.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
Han synger det ud for Folk: »Jeg synded og krænkede Retten og fik dog ej Løn som forskyldt!
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
Han har friet min Sjæl fra at fare i Grav, mit Liv ser Lyset med Lyst!«
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
Se, alle disse Ting gør Gud to Gange, ja tre med Mennesket
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
for at redde hans Sjæl fra Graven, saa han skuer Livets Lys!
31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
Lyt til og hør mig, Job, ti stille, saa jeg kan tale!
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
Har du noget at sige, saa svar mig, tal, thi gerne gav jeg dig Ret;
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”
hvis ikke, saa høre du paa mig, ti stille, at jeg kan lære dig Visdom!

< Job 33 >