Psalmi 126

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.

Ko e Hiva ʻae ʻalu hake. ‌ʻI he toe liliu ʻe Sihova ʻae pōpula ʻo Saione, naʻa tau tatau mo kinautolu ʻoku misi.

2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.

Pea naʻe toki fakapito ʻaki hotau ngutu ʻae kata, mo hotau ʻelelo ʻi he hiva: pea naʻe toki pehē ʻe he hiteni, “Kuo fai ʻe Sihova ʻae ngaahi meʻa lahi maʻanautolu.”

3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.

Kuo fai ʻe Sihova ʻae ngaahi meʻa lahi maʻatautolu; pea ʻoku tau fiefia ai.

4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.

‌ʻE Sihova, ke ke toe liliu ʻemau pōpula, ʻo hangē ko e ngaahi vaitafe ʻi he feituʻu tonga.

5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.

Ko kinautolu ʻoku tūtuuʻi ʻi he loʻimata te nau tuʻusi ʻi he fiefia.

6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

Ko ia ʻoku ne ʻalu atu ʻo tangi, pea ʻave ʻae tenga mahuʻinga, te ne toe haʻu ʻi he fiefia, mo ʻomi ʻene ngaahi ū uite fakataha mo ia.