Job 21
1 Respondens autem Job, dixit:
A Jov odgovori i reèe:
2 Audite, quæso, sermones meos, et agite pœnitentiam.
Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
3 Sustinete me, et ego loquar: et post mea, si videbitur, verba, ridete.
Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
4 Numquid contra hominem disputatio mea est, ut merito non debeam contristari?
Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
5 Attendite me et obstupescite, et superponite digitum ori vestro.
Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
6 Et ego, quando recordatus fuero, pertimesco, et concutit carnem meam tremor.
Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
7 Quare ergo impii vivunt, sublevati sunt, confortatique divitiis?
Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
8 Semen eorum permanet coram eis: propinquorum turba et nepotum in conspectu eorum.
Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
9 Domus eorum securæ sunt et pacatæ, et non est virga Dei super illos.
Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
10 Bos eorum concepit, et non abortivit: vacca peperit, et non est privata fœtu suo.
Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
11 Egrediuntur quasi greges parvuli eorum, et infantes eorum exultant lusibus.
Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
12 Tenent tympanum et citharam, et gaudent ad sonitum organi.
Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob. (Sheol h7585)
14 Qui dixerunt Deo: Recede a nobis, et scientiam viarum tuarum nolumus.
A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
15 Quis est Omnipotens, ut serviamus ei? et quid nobis prodest si oraverimus illum?
Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
16 Verumtamen quia non sunt in manu eorum bona sua, consilium impiorum longe sit a me.
Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
17 Quoties lucerna impiorum extinguetur, et superveniet eis inundatio, et dolores dividet furoris sui?
Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
18 Erunt sicut paleæ ante faciem venti, et sicut favilla quam turbo dispergit.
Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
19 Deus servabit filiis illius dolorem patris, et cum reddiderit, tunc sciet.
Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
20 Videbunt oculi ejus interfectionem suam, et de furore Omnipotentis bibet.
Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
21 Quid enim ad eum pertinet de domo sua post se, et si numerus mensium ejus dimidietur?
Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
22 Numquid Deus docebit quispiam scientiam, qui excelsos judicat?
Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
23 Iste moritur robustus et sanus, dives et felix:
Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
24 viscera ejus plena sunt adipe, et medullis ossa illius irrigantur:
Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
25 alius vero moritur in amaritudine animæ absque ullis opibus:
A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
26 et tamen simul in pulvere dormient, et vermes operient eos.
Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
27 Certe novi cogitationes vestras, et sententias contra me iniquas.
Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
28 Dicitis enim: Ubi est domus principis? et ubi tabernacula impiorum?
Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
29 Interrogate quemlibet de viatoribus, et hæc eadem illum intelligere cognoscetis:
Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
30 quia in diem perditionis servatur malus, et ad diem furoris ducetur.
Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
31 Quis arguet coram eo viam ejus? et quæ fecit, quis reddet illi?
Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
32 Ipse ad sepulchra ducetur, et in congerie mortuorum vigilabit.
Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
33 Dulcis fuit glareis Cocyti, et post se omnem hominem trahet, et ante se innumerabiles.
Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
34 Quomodo igitur consolamini me frustra, cum responsio vestra repugnare ostensa sit veritati?
Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
