Psalmorum 77

1 In finem, pro Idithun, Psalmus Asaph. Voce mea ad Dominum clamavi: voce mea ad Deum, et intendit mihi.

Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.

2 In die tribulationis meæ Deum exquisivi, manibus meis nocte contra eum: et non sum deceptus. Renuit consolari anima mea,

U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.

3 memor fui Dei, et delectatus sum, et exercitatus sum: et defecit spiritus meus.

Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

4 Anticipaverunt vigilias oculi mei: turbatus sum, et non sum locutus.

Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.

5 Cogitavi dies antiquos: et annos æternos in mente habui.

Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

6 Et meditatus sum nocte cum corde meo, et exercitabar, et scopebam spiritum meum.

Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:

7 Numquid in æternum proiiciet Deus: aut non apponet ut complacitior sit adhuc?

“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?

8 Aut in finem misericordiam suam abscindet, a generatione in generationem?

Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?

9 Aut obliviscetur misereri Deus? aut continebit in ira sua misericordias suas?

Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”

10 Et dixi nunc cœpi: hæc mutatio dexteræ Excelsi.

I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

11 Memor fui operum Domini: quia memor ero ab initio mirabilium tuorum,

Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.

12 Et meditabor in omnibus operibus tuis: et in adinventionibus tuis exercebor.

Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

13 Deus in sancto via tua: quis Deus magnus sicut Deus noster?

Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?

14 tu es Deus qui facis mirabilia. Notam fecisti in populis virtutem tuam:

Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;

15 redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Iacob, et Ioseph.

Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

16 Viderunt te aquæ Deus, viderunt te aquæ: et timuerunt, et turbatæ sunt abyssi.

Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.

17 Multitudo sonitus aquarum: vocem dederunt nubes. Etenim sagittæ tuæ transeunt:

Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.

18 vox tonitrui tui in rota. Illuxerunt coruscationes tuæ orbi terræ: commota est et contremuit terra.

Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.

19 In mari via tua, et semitæ tuæ in aquis multis: et vestigia tua non cognoscentur.

Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.

20 Deduxisti sicut oves populum tuum, in manu Moysi et Aaron.

Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.