Proverbiorum 1
1 Parabolæ Salomonis, filii David, regis Israel.
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 Ad sciendam sapientiam, et disciplinam:
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 ad intelligenda verba prudentiæ: et suscipiendam eruditionem doctrinæ, iustitiam, et iudicium, et æquitatem:
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 ut detur parvulis astutia, adolescenti scientia, et intellectus.
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 Audiens sapiens, sapientior erit: et intelligens, gubernacula possidebit.
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 Animadvertet parabolam, et interpretationem, verba sapientum, et ænigmata eorum.
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 Timor Domini principium sapientiæ. Sapientiam, atque doctrinam stulti despiciunt.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Audi, fili mi, disciplinam patris tui, et ne dimittas legem matris tuæ:
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 ut addatur gratia capiti tuo, et torques collo tuo.
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Fili mi, si te lactaverint peccatores, ne acquiescas eis.
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 Si dixerint: Veni nobiscum, insidiemur sanguini, abscondamus tendiculas contra insontem frustra:
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 Omnem pretiosam substantiam reperiemus, implebimus domos nostras spoliis.
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 Sortem mitte nobiscum, marsupium unum sit omnium nostrum.
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 Fili mi, ne ambules cum eis, prohibe pedem tuum a semitis eorum.
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Pedes enim illorum ad malum currunt, et festinant ut effundant sanguinem.
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Frustra autem iacitur rete ante oculos pennatorum.
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 Ipsi quoque contra sanguinem suum insidiantur, et moliuntur fraudes contra animas suas.
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Sic semitæ omnis avari, animas possidentium rapiunt.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 Sapientia foris prædicat, in plateis dat vocem suam:
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 in capite turbarum clamitat, in foribus portarum urbis profert verba sua, dicens:
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 Usquequo parvuli diligitis infantiam, et stulti ea, quæ sibi sunt noxia, cupient, et imprudentes odibunt scientiam?
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Convertimini ad correptionem meam: en proferam vobis spiritum meum, et ostendam vobis verba mea.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Quia vocavi, et renuistis: extendi manum meam, et non fuit qui aspiceret.
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Despexistis omne consilium meum, et increpationes meas neglexistis.
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 Ego quoque in interitu vestro ridebo, et subsannabo, cum vobis id, quod timebatis, advenerit.
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 Cum irruerit repentina calamitas, et interitus quasi tempestas ingruerit: quando venerit super vos tribulatio, et angustia:
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Tunc invocabunt me, et non exaudiam: mane consurgent, et non invenient me:
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 eo quod exosam habuerint disciplinam, et timorem Domini non susceperint,
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 nec acquieverint consilio meo, et detraxerint universæ correptioni meæ.
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Comedent igitur fructus viæ suæ, suisque consiliis saturabuntur.
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 Aversio parvulorum interficiet eos, et prosperitas stultorum perdet illos.
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 Qui autem me audierit, absque terrore requiescet, et abundantia perfruetur, timore malorum sublato.
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
