Psalmorum 60

1 In finem, Pro his, qui immutabuntur, in tituli inscriptionem ipsi David in doctrinam, cum succendit Mesopotamiam Syriæ, et Sobal, et convertit Ioab, et percussit Idumæam in valle Salinarum duodecim millia. Deus repulisti nos, et destruxisti nos: iratus es, et misertus es nobis.

Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas.

2 Commovisti terram, et conturbasti eam: sana contritiones eius, quia commota est.

Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha.

3 Ostendisti populo tuo dura: potasti nos vino compunctionis.

Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo.

4 Dedisti metuentibus te significationem: ut fugiant a facie arcus: Ut liberentur dilecti tui:

Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka,

5 salvum fac dextera tua, et exaudi me.

Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me.

6 Deus locutus est in sancto suo: Lætabor, et partibor Sichimam: et convallem tabernaculorum metibor.

Bog reèe u svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu.

7 Meus est Galaad, et meus est Manasses: et Ephraim fortitudo capitis mei. Iuda rex meus:

Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj,

8 Moab olla spei meæ. In Idumæam extendam calceamentum meum: mihi alienigenæ subditi sunt.

Moav èaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo!

9 Quis deducet me in civitatem munitam? quis deducet me usque in Idumæam?

Ko æe me odvesti u tvrdi grad? Ko æe me otpratiti do Edoma?

10 Nonne tu Deus, qui repulisti nos: et non egredieris Deus in virtutibus nostris?

Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskom našom?

11 Da nobis auxilium de tribulatione: quia vana salus hominis.

Daj nam pomoæ u tjeskobi. A obrana je èovjeèija uzalud.

12 In Deo faciemus virtutem: et ipse ad nihilum deducet tribulantes nos.

Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.