Psalmorum 11

1 In finem, Psalmus David. In Domino confido: quomodo dicitis animæ meæ: Transmigra in montem sicut passer?

U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica;

2 Quoniam ecce peccatores intenderunt arcum, paraverunt sagittas suas in pharetra, ut sagittent in obscuro rectos corde.

Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem.

3 Quoniam quæ perfecisti, destruxerunt: iustus autem quid fecit?

Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?”

4 Dominus in templo sancto suo, Dominus in cælo sedes eius: Oculi eius in pauperem respiciunt: palpebræ eius interrogant filios hominum.

Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

5 Dominus interrogat iustum et impium: qui autem diligit iniquitatem, odit animam suam.

Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

6 Pluet super peccatores laqueos: ignis, et sulphur, et spiritus procellarum pars calicis eorum.

Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše;

7 Quoniam iustus Dominus et iustitias dilexit: æquitatem vidit vultus eius.

Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.