Ecclesiastes 10

1 Muscæ morientes perdunt suavitatem unguenti. Pretiosior est sapientia et gloria, parva et ad tempus stultitia.

Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.

2 Cor sapientis in dextera eius, et cor stulti in sinistra illius.

Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.

3 Sed et in via stultus ambulans, cum ipse insipiens sit, omnes stultos æstimat.

Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.

4 Si spiritus potestatem habentis ascenderit super te, locum tuum ne demiseris: quia curatio faciet cessare peccata maxima.

Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.

5 Est malum quod vidi sub sole, quasi per errorem egrediens a facie principis:

Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:

6 positum stultum in dignitate sublimi, et divites sedere deorsum.

Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.

7 Vidi servos in equis: et principes ambulantes super terram quasi servos.

Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

8 Qui fodit foveam, incidet in eam: et qui dissipat sepem, mordebit eum coluber.

Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.

9 Qui transfert lapides, affligetur in eis: et qui scindit ligna, vulnerabitur ab eis.

Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

10 Si retusum fuerit ferrum, et hoc non ut prius, sed hebetatum fuerit, multo labore exacuetur, et post industriam sequetur sapientia.

Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.

11 Si mordeat serpens in silentio, nihil eo minus habet qui occulte detrahit.

Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.

12 Verba oris sapientis gratia: et labia insipientis præcipitabunt eum:

Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

13 Initium verborum eius stultitia, et novissimum oris illius error pessimus.

Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.

14 Stultus verba multiplicat. Ignorat homo quid ante se fuerit: et quid post se futurum sit, quis ei poterit indicare?

Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?

15 Labor stultorum affliget eos, qui nesciunt in urbem pergere.

Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.

16 Væ tibi terra, cuius rex puer est, et cuius principes mane comedunt.

Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!

17 Beata terra, cuius rex nobilis est, et cuius principes vescuntur in tempore suo ad reficiendum, et non ad luxuriam.

Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.

18 In pigritiis humiliabitur contignatio, et in infirmitate manuum perstillabit domus.

S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.

19 In risum faciunt panem, et vinum ut epulentur viventes: et pecuniæ obediunt omnia.

Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.

20 In cogitatione tua regi ne detrahas, et in secreto cubiculi tui ne maledixeris diviti: quia et aves cæli portabunt vocem tuam, et qui habet pennas annunciabit sententiam.

Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.