< 詩篇 107 >

1 「主に感謝せよ、主は恵みふかく、そのいつくしみはとこしえに絶えることがない」と、
Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.
2 主にあがなわれた者は言え。主は彼らを悩みからあがない、
Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,
3 もろもろの国から、東、西、北、南から彼らを集められた。
Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.
4 彼らは人なき荒野にさまよい、住むべき町にいたる道を見いださなかった。
Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;
5 彼らは飢え、またかわき、その魂は彼らのうちに衰えた。
Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
6 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから助け出し、
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.
7 住むべき町に行き着くまで、まっすぐな道に導かれた。
I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.
8 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
9 主はかわいた魂を満ち足らせ、飢えた魂を良き物で満たされるからである。
Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.
10 暗黒と深いやみの中にいる者、苦しみと、くろがねに縛られた者、
Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe;
11 彼らは神の言葉にそむき、いと高き者の勧めを軽んじたので、
Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.
12 主は重い労働をもって彼らの心を低くされた。彼らはつまずき倒れても、助ける者がなかった。
On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.
13 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから救い、
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;
14 暗黒と深いやみから彼らを導き出して、そのかせをこわされた。
Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.
15 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
16 主は青銅のとびらをこわし、鉄の貫の木を断ち切られたからである。
Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.
17 ある者はその罪に汚れた行いによって病み、その不義のゆえに悩んだ。
Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.
18 彼らはすべての食物をきらって、死の門に近づいた。
Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh.
19 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから救い、
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.
20 そのみ言葉をつかわして、彼らをいやし、彼らを滅びから助け出された。
Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.
21 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
22 彼らが感謝のいけにえをささげ、喜びの歌をもって、そのみわざを言いあらわすように。
I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!
23 舟で海にくだり、大海で商売をする者は、
Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
24 主のみわざを見、また深い所でそのくすしきみわざを見た。
Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini.
25 主が命じられると暴風が起って、海の波をあげた。
Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,
26 彼らは天にのぼり、淵にくだり、悩みによってその勇気は溶け去り、
Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;
27 酔った人のようによろめき、よろめいて途方にくれる。
Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.
28 彼らはその悩みのうちに主に呼ばわったので、主は彼らをその悩みから救い出された。
Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.
29 主があらしを静められると、海の波は穏やかになった。
On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.
30 こうして彼らは波の静まったのを喜び、主は彼らをその望む港へ導かれた。
Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
31 どうか、彼らが主のいつくしみと、人の子らになされたくすしきみわざとのために、主に感謝するように。
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
32 彼らが民の集会で主をあがめ、長老の会合で主をほめたたえるように。
Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!
33 主は川を野に変らせ、泉をかわいた地に変らせ、
On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,
34 肥えた地をそれに住む者の悪のゆえに塩地に変らせられる。
Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.
35 主は野を池に変らせ、かわいた地を泉に変らせ、
On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,
36 飢えた者をそこに住まわせられる。こうして彼らはその住むべき町を建て、
I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;
37 畑に種をまき、ぶどう畑を設けて多くの収穫を得た。
Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.
38 主が彼らを祝福されたので彼らは大いにふえ、その家畜の減るのをゆるされなかった。
Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.
39 彼らがしえたげと、悩みと、悲しみとによって減り、かつ卑しめられたとき、
Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.
40 主はもろもろの君に侮りをそそぎ、道なき荒れ地にさまよわせられた。
On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.
41 しかし主は貧しい者を悩みのうちからあげて、その家族を羊の群れのようにされた。
On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.
42 正しい者はこれを見て喜び、もろもろの不義はその口を閉じた。
Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.
43 すべて賢い者はこれらの事に心をよせ、主のいつくしみをさとるようにせよ。
Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

< 詩篇 107 >