< Job 23 >

1 Job prit la parole et dit:
Pea naʻe toki tali ʻe Siope, ʻo ne pehē,
2 Maintenant encore ma plainte est une révolte, Mais la souffrance étouffe mes soupirs.
“ʻOku kona ʻaupito ʻa ʻeku mamahi, ʻio, ʻi he ʻaho ni: pea mamafa lahi hoku tā ʻi heʻeku faʻa toʻe.
3 Oh! Si je savais où le trouver, Si je pouvais arriver jusqu’à son trône,
Taumaiā ke u ʻilo ʻae potu te u maʻu ai ia! Ke u aʻu atu ki hono nofoʻanga!
4 Je plaiderais ma cause devant lui, Je remplirais ma bouche d’arguments,
Te u fakamatala ʻeku meʻa ʻi hono ʻao, ʻo fakafonu hoku ngutu ʻaki ʻae ngaahi lea fakamamafa.
5 Je connaîtrais ce qu’il peut avoir à répondre, Je verrais ce qu’il peut avoir à me dire.
Te u ʻilo ai ʻae ngaahi lea te ne tali ʻaki au, pea u faʻa ʻilo ʻaia te ne lea ʻaki mai kiate au.
6 Emploierait-il toute sa force à me combattre? Ne daignerait-il pas au moins m’écouter?
He te ne fai mo au ʻaki hono mālohi lahi? ʻIkai: ka te ne ʻai ʻae mālohi kiate au.
7 Ce serait un homme droit qui plaiderait avec lui, Et je serais pour toujours absous par mon juge.
‌ʻE faʻa alea ai mo ia ʻae māʻoniʻoni; pea ʻe fakamoʻui taʻengata ai au mei hoku fakamaau.
8 Mais, si je vais à l’orient, il n’y est pas; Si je vais à l’occident, je ne le trouve pas;
“Vakai, ʻoku ou ʻalu atu, ka ʻoku ʻikai ʻi ai ia; pea ʻoku ou foki mai, kae ʻikai te u ʻiloʻi ia:
9 Est-il occupé au nord, je ne puis le voir; Se cache-t-il au midi, je ne puis le découvrir.
Ki he toʻohema, ʻoku ne ngāue ai, kae ʻikai te u sio ki ai: pea ʻoku ne fufū ia ʻi he toʻomataʻu, ke ʻoua naʻaku ʻilo ia:
10 Il sait néanmoins quelle voie j’ai suivie; Et, s’il m’éprouvait, je sortirais pur comme l’or.
Ka ʻoku ne ʻilo ʻae hala ʻoku ou ʻalu ai: pea ka ʻosi ʻene ʻahiʻahiʻi au, te u hao mai ʻo hangē ko e koula.
11 Mon pied s’est attaché à ses pas; J’ai gardé sa voie, et je ne m’en suis point détourné.
Kuo puke maʻu ʻe hoku vaʻe ki hono lakaʻanga, pea kuo u ʻalu ʻi hono hala, ʻo ʻikai afe.
12 Je n’ai pas abandonné les commandements de ses lèvres; J’ai fait plier ma volonté aux paroles de sa bouche.
Pea naʻe ʻikai te u foki mai mei he fekau ʻa hono fofonga: kuo u fufū ʻi hoku loto ʻae ngaahi lea ʻa hono fofonga.
13 Mais sa résolution est arrêtée; qui s’y opposera? Ce que son âme désire, il l’exécute.
Ka ʻoku pehē ai pe ia pea ko hai te ne liliu ia? Pea ko ia ʻoku tokanga ki ai hono finangalo, ʻe fai pē ʻe ia.
14 Il accomplira donc ses desseins à mon égard, Et il en concevra bien d’autres encore.
He te ne fakakakato hoku ʻinasi kuo tuʻutuʻuni: pea ʻoku lahi ʻae meʻa pehē ʻiate ia.
15 Voilà pourquoi sa présence m’épouvante; Quand j’y pense, j’ai peur de lui.
Ko ia ʻoku ou manavahē ai ʻi hono ʻao: pea kau ka fakakaukau, ʻoku ou ilifia kiate ia.
16 Dieu a brisé mon courage, Le Tout-Puissant m’a rempli d’effroi.
He ʻoku fakamolū hoku loto ʻe he ʻOtua, pea ʻoku fakamamahiʻi au ʻe he Māfimafi:
17 Car ce ne sont pas les ténèbres qui m’anéantissent, Ce n’est pas l’obscurité dont je suis couvert.
Koeʻuhi naʻe ʻikai tuʻusi au ʻi he teʻeki hoko ʻae fakapoʻuli, ʻo ʻikai ʻufiʻufi ʻe ia ʻae poʻuli mei hoku mata.

< Job 23 >