Psalmi 22

1 Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam. Davidov. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?

2 Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.

Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.

3 A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!

Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!

4 U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;

U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.

5 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.

6 A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.

7 Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,

8 “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”

I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.

9 Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.

10 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.

Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.

11 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.

12 Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;

13 Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.

Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.

14 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.

Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.

15 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.

16 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.

17 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.

18 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.

19 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.

20 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.

Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.

21 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.

22 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.

23 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!

24 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”

Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.

25 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.

Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.

26 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!

Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.

27 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.

28 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.

29 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,

Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.

30 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'

Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.

31 slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”

Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.