Psalmi 18
1 Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
2 Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
3 Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.
Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
4 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne.
Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
6 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
7 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
8 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
9 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
10 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
11 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
12 od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
13 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
14 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
15 Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
16 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
17 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
18 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
19 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.
20 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.
21 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,
22 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
23 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
24 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima.
25 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno,
26 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.
27 jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole.
Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš.
28 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.
29 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida.
30 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.
31 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?
32 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put.
33 noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste,
Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.
34 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi.
35 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.
Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika.
36 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje.
37 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim.
38 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
39 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.
40 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
41 Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.
Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.
42 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.
Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.
43 Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.
44 Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju;
Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi.
45 sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
46 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,
47 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
48 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me!
49 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,
50 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.
