Job 31

1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.

Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?

2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?

3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?

4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?

5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,

6 Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!

Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.

7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,

8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.

9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,

10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!

Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.

11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,

Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.

12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.

13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;

14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?

Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?

15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?

16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,

17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,

18 TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;

19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača

Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,

20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,

21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,

Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,

22 nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.

23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.

24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!

25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,

26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,

27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,

28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;

29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,

30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;

31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;

32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;

33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,

34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?

Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.

35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.

36 i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.

Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,

37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”

Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.

38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,

39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,

40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.

Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.