Yuⱨanna 11
1 Lazarus degǝn bir adǝm kesǝl bolup ⱪalƣanidi. U Mǝryǝm wǝ ⱨǝdisi Marta turƣan, Bǝyt-Aniya degǝn kǝnttǝ turatti
Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
2 (bu Mǝryǝm bolsa, Rǝbgǝ huxbuy mayni sürkigǝn, putlirini ɵz qaqliri bilǝn ertip ⱪurutⱪan ⱨeliⱪi Mǝryǝm idi; kesǝl bolup yatⱪan Lazarus uning inisi idi).
A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
3 Lazarusning ⱨǝdiliri Əysaƣa hǝwǝrqi ǝwǝtip: «I Rǝb, mana sǝn sɵygǝn [dostung] kesǝl bolup ⱪaldi» dǝp yǝtküzdi.
Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
4 Lekin Əysa buni anglap: — Bu kesǝldin ɵlüp kǝtmǝydu, bǝlki bu arⱪiliⱪ Hudaning Oƣli uluƣlinip, Hudaning xan-xǝripi ayan ⱪilinidu — dedi.
A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
5 Əysa Marta, singlisi wǝ Lazarusni tolimu sɵyǝtti.
A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6 Xunga u Lazarusning kesǝl ikǝnlikini angliƣan bolsimu, ɵzi turuwatⱪan jayda yǝnǝ ikki kün turdi.
A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7 Andin keyin u muhlisliriƣa: — Yǝⱨudiyǝgǝ ⱪayta barayli! — dedi.
A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.
8 Muhlisliri uningƣa: — Ustaz, yeⱪindila [u yǝrdiki] Yǝⱨudiylar seni qalma-kesǝk ⱪilmaⱪqi bolƣan tursa, yǝnǝ u yǝrgǝ ⱪayta baramsǝn? — deyixti.
Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?
9 Əysa mundaⱪ dedi: — Kündüzdǝ on ikki saǝt bar ǝmǝsmu? Kündüzi yol mangƣan kixi putlaxmas, qünki u bu dunyaning yoruⱪini kɵridu.
Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
10 Lekin keqisi yol mangƣan kixi putlixar, qünki uningda yoruⱪluⱪ yoⱪtur.
A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.
11 Bu sɵzlǝrni eytⱪandin keyin, u: — Dostimiz Lazarus uhlap ⱪaldi; mǝn uni uyⱪusidin oyƣatⱪili barimǝn, — dǝp ⱪoxup ⱪoydi.
Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12 Xunga muhlislar uningƣa: — I Rǝb, uhliƣan bolsa, yahxi bolup ⱪalidu, — dedi.
Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.
13 Ⱨalbuki, Əysa Lazarusning ɵlümi toƣruluⱪ eytⱪanidi, lekin ular u dǝm elixtiki uyⱪuni dǝwatidu, dǝp oylaxti.
A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14 Xunga Əysa ularƣa oquⱪini eytip: — Lazarus ɵldi, — dedi.
Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15 — Biraⱪ silǝrni dǝp, silǝrning etiⱪad ⱪilixinglar üqün, [uning ⱪexida] bolmiƣanliⱪimƣa huxalmǝn. Əmdi uning yeniƣa barayli, — dedi.
I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
16 «Ⱪoxkezǝk» dǝp atilidiƣan Tomas baxⱪa muhlisdaxliriƣa: — Bizmu uning bilǝn billǝ barayli ⱨǝm uning bilǝn billǝ ɵlǝyli, — dedi.
Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
17 Əysa muhlisliri bilǝn Bǝyt-Aniyaƣa barƣanda, Lazarusning yǝrlikkǝ ⱪoyulƣiniƣa alliⱪaqan tɵt kün bolƣanliⱪi uningƣa mǝlum boldi.
A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.
18 Bǝyt-Aniya Yerusalemƣa yeⱪin bolup, uningdin altǝ qaⱪirimqǝ yiraⱪliⱪta idi,
A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19 xuning bilǝn nurƣun Yǝⱨudiylar Marta bilǝn Mǝryǝmgǝ inisi toƣrisida tǝsǝlli bǝrgili ularning yeniƣa kǝlgǝnidi.
I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
20 Marta ǝmdi Əysaning keliwatⱪinini anglapla, uning aldiƣa qiⱪti. Lekin Mǝryǝm bolsa ɵyidǝ olturup ⱪaldi.
Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma.
21 Marta ǝmdi Əysaƣa: — I Rǝb, bu yǝrdǝ bolƣan bolsang, inim ɵlmigǝn bolatti.
Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
22 Ⱨeliⱨǝm Hudadin nemini tilisǝng, Uning sanga xuni beridiƣanliⱪini bilimǝn, — dedi.
A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog.
23 — Ining ⱪayta tirilidu, — dedi Əysa.
Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati.
24 Marta: — Ahirⱪi künidǝ, yǝnǝ tirilix künidǝ uning jǝzmǝn tirilidiƣanliⱪini bilimǝn, — dedi.
Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
25 Əysa uningƣa: — Tirilix wǝ ⱨayatliⱪ mǝn ɵzümdurmǝn; manga etiⱪad ⱪilƣuqi kixi ɵlsimu, ⱨayat bolidu;
A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe.
I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? (aiōn g165)
27 U uningƣa: — Ixinimǝn, i Rǝb; sening dunyaƣa kelixi muⱪǝrrǝr bolƣan Mǝsiⱨ, Hudaning Oƣli ikǝnlikinggǝ ixinimǝn.
Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet.
28 Buni dǝp bolup, u berip singlisi Mǝryǝmni astiƣina qaⱪirip: — Ustaz kǝldi, seni qaⱪiriwatidu, — dedi.
I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te.
29 Mǝryǝm buni anglap, dǝrⱨal ornidin turup, uning aldiƣa bardi
A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu.
30 (xu pǝyttǝ Əysa tehi yeziƣa kirmigǝn bolup, Marta uning aldiƣa mengip, uqrixip ⱪalƣan yǝrdǝ idi).
Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
31 Əmdi [Mǝryǝmgǝ] tǝsǝlli beriwatⱪan, ɵydǝ uning bilǝn olturƣan Yǝⱨudiylar uning aldirap ⱪopup sirtⱪa qiⱪip kǝtkinini kɵrüp, uni ⱪǝbrigǝ berip xu yǝrdǝ yiƣa-zar ⱪilƣili kǝtti, dǝp oylap, uning kǝynidin mengixti.
A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo.
32 Mǝryǝm ǝmdi Əysa bar yǝrgǝ barƣanda uni kɵrüp, ayiƣiƣa ɵzini etip: — I Rǝb, bu yǝrdǝ bolƣan bolsang, inim ɵlmigǝn bolatti! — dedi.
A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
33 Əysa Mǝryǝmning yiƣa-zar ⱪilƣinini, xundaⱪla uning bilǝn billǝ kǝlgǝn Yǝⱨudiy hǝlⱪning yiƣa-zar ⱪilixⱪinini kɵrgǝndǝ, roⱨida ⱪattiⱪ piƣan qekip, kɵngli tolimu biaram boldi wǝ:
Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
34 — Uni ⱪǝyǝrgǝ ⱪoydunglar? — dǝp soridi. — I Rǝb, kelip kɵrgin, — deyixti ular.
I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
35 Əysa kɵz yexi ⱪildi.
Udariše suze Isusu.
36 Yǝⱨudiy hǝlⱪi: — Ⱪaranglar, u uni ⱪanqilik sɵygǝn! — deyixti.
Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
37 Wǝ ulardin bǝziliri: — Ⱪariƣuning kɵzini aqⱪan bu kixi kesǝl adǝmni ɵlümdin saⱪlap ⱪalalmasmidi? — deyixti.
A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre?
38 Əysa iqidǝ yǝnǝ ⱪattiⱪ piƣan qekip, ⱪǝbrining aldiƣa bardi. Ⱪǝbri bir ƣar idi; uning kirix aƣziƣa qong bir tax ⱪoyuⱪluⱪ idi.
A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj.
39 Əysa: — Taxni eliwetinglar! — dedi. Ɵlgüqining ⱨǝdisi Marta: — I Rǝb, yǝrlikkǝ ⱪoyƣili tɵt kün boldi, ⱨazir u purap kǝtkǝndu, — dedi.
Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro.
40 Əysa uningƣa: — Mǝn sanga: «Etiⱪad ⱪilsang, Hudaning xan-xǝripini kɵrisǝn» degǝnidimƣu! — dedi.
Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?
41 Buning bilǝn halayiⱪ taxni eliwǝtti. Əysa kɵzlirini asmanƣa tikip mundaⱪ dua ⱪildi: — I Ata, tilikimni angliƣining üqün sanga tǝxǝkkür eytimǝn.
Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio.
42 Tilǝklirimni ⱨǝmixǝ anglaydiƣanliⱪingni bilimǝn; lekin xundaⱪ bolsimu, ǝtrapimdiki muxu halayiⱪ sening meni ǝwǝtkǝnlikinggǝ ixǝnsun dǝp, buni eytiwatimǝn!
A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
43 Bu sɵzlǝrni ⱪilƣandin keyin, u yuⱪiri awazda: — Lazarus, taxⱪiriƣa qiⱪ! — dǝp towlidi.
I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje.
44 Ɵlgüqi ⱪol-putliri kepǝnlǝngǝn, engiki tengilƣan ⱨalda taxⱪiriƣa qiⱪti. Əysa ularƣa: — Kepǝnni yexiwetip, uni azad ⱪilinglar! — dedi.
I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.
45 Mǝryǝmning yeniƣa pǝtǝ ⱪilip kelip, uning ǝmillirini kɵrgǝn Yǝⱨudiylar iqidin nurƣunliri uningƣa etiⱪad ⱪildi.
Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga.
46 Lekin ularning iqidǝ bǝziliri Pǝrisiylǝrning yeniƣa berip, Əysaning ⱪilƣan ixlirini mǝlum ⱪilixti.
A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus.
47 Xunga bax kaⱨinlar wǝ Pǝrisiylǝr Yǝⱨudiylarning kengǝxmisini yiƣip: — Ⱪandaⱪ ⱪiliximiz kerǝk? Bu adǝm nurƣun mɵjizilik alamǝtlǝrni yaritiwatidu.
Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa.
48 Uningƣa xundaⱪ yol ⱪoyup beriwǝrsǝk, ⱨǝmmǝ adǝm uningƣa etiⱪad ⱪilip ketidu. Xundaⱪ bolƣanda, Rimliⱪlar kelip bu bizning jayimiz wǝ ⱪowmimizni wǝyran ⱪiliwetidu! — deyixti.
Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
49 Ularning iqidǝ biri, yǝni xu yili bax kaⱨin bolƣan Ⱪayafa: — Silǝr ⱨeqnemini bilmǝydikǝnsilǝr!
A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa;
50 Pütün hǝlⱪning ⱨalak boluxining orniƣa, birla adǝmning ular üqün ɵlüxining ǝwzǝllikini qüxinip yǝtmǝydikǝnsilǝr, — dedi
I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
51 (bu sɵzni u ɵzlükidin eytmiƣanidi; bǝlki u xu yili bax kaⱨin bolƣanliⱪi üqün, Əysaning [Yǝⱨudiy] hǝlⱪi üqün, xundaⱪla pǝⱪǝt u hǝlⱪ üqünla ǝmǝs, bǝlki Hudaning ⱨǝr yanƣa tarⱪilip kǝtkǝn pǝrzǝntlirining ⱨǝmmisini bir ⱪilip uyuxturux üqün ɵlidiƣanliⱪidin aldin bexarǝt berip xundaⱪ degǝnidi).
A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod;
I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
53 Xuning bilǝn ular mǝsliⱨǝtlixip, xu kündin baxlap Əysani ɵltürüwetixni ⱪǝstlidi.
Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
54 Xuning üqün Əysa ǝmdi Yǝⱨudiylar arisida axkara yürmǝytti, u u yǝrdin ayrilip qɵlgǝ yeⱪin rayondiki Əfraim isimlik bir xǝⱨirigǝ berip, muhlisliri bilǝn u yǝrdǝ turdi.
A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima.
55 Əmdi Yǝⱨudiylarning «ɵtüp ketix ⱨeyti»ƣa az ⱪalƣanidi. Nurƣun kixilǝr taⱨarǝtni ada ⱪilix üqün, ⱨeyttin ilgiri yezilardin Yerusalemƣa kelixti.
A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste.
56 Xuning bilǝn billǝ xu kixilǝr Əysani izdǝxti. Ular ibadǝthanida yiƣilƣanda bir-birigǝ: — Ⱪandaⱪ oylawatisilǝr? U ⱨeyt ɵtküzgili kǝlmǝsmu? — deyixti.
Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
57 Bax kaⱨinlar bilǝn Pǝrisiylǝr bolsa uni tutux üqün, ⱨǝrkimning uning ⱪǝyǝrdilikini bilsǝ, mǝlum ⱪilixi toƣruluⱪ pǝrman qiⱪarƣanidi.
A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.
