< До римлян 9 >

1 Кажу́ правду в Христі, не обманюю, як сві́дчить мені моє сумлі́ння через Духа Святого,
Ibagak ti kinapudno gapu kenni Cristo. Saanak nga agulbod ken makipagpaneknek kaniak ti konsensiak iti Espiritu Santo,
2 що маю велику скорбо́ту й невпинну му́ку для серця свого!
nga addaanak iti nakaro a ladingit ken saan nga agsarsardeng a panaas iti pusok.
3 Бо я бажав би сам бути відлу́чений від Христа замість братів моїх, рідних мені тілом;
Ta mabalin a kalikagumak a mailunod ken maisinaak manipud kenni Cristo a para kadagiti kakabsatko a lallaki, dagiti nagtaud iti pulik segun iti lasag.
4 вони ізра́їльтяни, що їм належить сині́вство, і слава, і заповіти, і законода́вство, і богослужба, і обі́тниці,
Israelitada. Naamponda, naaddaanda iti dayag, dagiti tulag, ti sagut iti linteg, ti panagdayaw iti Dios, ken dagiti karkari.
5 що їхні й отці, і від них же тілом Христос, що Він над усіма́ Бог, благослове́нний, навіки, амі́нь. (aiōn g165)
Kaputotan ida dagiti kapuonan iti iyaay ni Cristo no maipapan iti lasag—isuna a Dios iti amin. Maidaydayaw koma isuna iti agnanayon. Amen. (aiōn g165)
6 Не так, щоб Слово Боже не збуло́ся. Бо не всі ті ізра́їльтяни, хто від Ізраїля,
Ngem kasla saan a nagballigi dagiti karkari ti Dios. Ta pudno a saan nga amin iti Israel ti maibilang iti Israel.
7 і не всі діти Авраамові, хто від насіння його, але: „в Ісаку буде насіння тобі“.
Kasta met a pudno a saan nga amin a kaputotan ni Abraham ket annakna. Ngem, “Ni Isaac ti gapuna a maawaganto dagiti kaputotam.”
8 Цебто, не тілесні діти — то діти Божі, але діти обі́тниці признаю́ться за насіння.
Dayta ket, saan nga annak ti Dios dagiti annak iti lasag. Ngem dagiti annak ti kari ket maibilang a kaputotan.
9 А слово обі́тниці таке: „На той час прийду́, і бу́де син у Сари“.
Ta daytoy ti sao ti kari: “Umayakto iti daytoy a tiempo, ken maikkanto iti anak a lalaki ni Sara.”
10 І не тільки це, але й Реве́кка зачала́ дітей від одно́го ложа отця нашого Ісака,
Saan laeng a daytoy, ngem kalpasan met a nagsikug ni Rebecca babaen iti maysa a lalaki, ti amatayo a ni Isaac—
11 бо коли вони ще не народились, і нічо́го доброго чи злого не вчинили, — щоб позоста́лась постанова Божа у вибра́нні
ta saan pay a naipasngay dagiti ubbing ken saanpay a nakaaramid iti aniaman a naimbag wenno dakes, tapno mapasamak ti panggep ti Dios segun iti panangpilina, saan a gapu kadagiti ar-aramid, ngem gapu kenkuana a mangay-ayab—
12 не від учинків, але́ від То́го, Хто кличе, — сказано їй: „Більший служитиме меншому“,
naibaga kenkuana, “Pagserbianto ti inauna ti inaudi.”
13 як і написано: „Полюбив Я Якова, а Ісава знена́видів“.
Dayta ket kas iti naisurat: “Inayatko ni Jacob, ngem ginurak ni Esau.”
14 Що ж скажемо? Може в Бога неправда? Зо́всім ні!
Ania ngarud iti makunatayo? Adda kadi kinakillo iti Dios? Awan koma.
15 Бо Він каже Мойсеєві: „Помилую, кого хочу помилувати, і змилосе́рджуся, над ким хочу змилосе́рдитись“.
Gapu ta kinunana kenni Moises, “Kaasiakto ti kaasiak, ken makipagriknaakto iti pakipagriknaak.”
16 Отож, не залежить це ні від то́го, хто хоче, ні від того, хто біжить, але від Бога, що милує.
Ngarud, saan a gapu kenkuana a makin pagayatan, wenno gapu kenkuana nga agtartaray, ngem gapu iti Dios, a manangngaasi.
17 Бо Писа́ння говорить фараонові: „Власне на те Я поставив тебе, щоб на тобі показати Свою силу, і щоб звістилось по ці́лій землі Моє Йме́ння“.
Ta kuna iti Nasantoan a Surat kenni Faraon, “Binangonka gapu iti daytoy a panggep, tapno maiparangarangko ti pannakabalinko kenka, ken tapno maiwaragawag ti naganko iti sangalubongan.”
18 Отож, кого хоче — Він милує, і кого хоче — ожорсто́чує.
Ngarud, kaasian ti Dios iti kayatna a kaasian, ken pagbalinenna a natangken ti ulo ti kayatna a patangkenen.
19 А ти скажеш мені: „Чого ж іще Він докоря́є, бо хто може проти́витись волі Його?“
Ket ibagayonto kaniak, “Apay nga adda pay laeng ti masarakanna a biddut? Ta adda kadi iti nakasupring iti pagayatanna?”
20 Отже, хто́ ти, чоловіче, що ти спереча́єшся з Богом? Чи скаже тво́риво творце́ві: Пощо ти зробив мене так?
Ngem sika a tao, siasinoka a sumungbat maibusor iti Dios? Ibaga kadi ti nadamili iti nangdamili kenkuana, “Apay nga inaramidnak a kastoy?”
21 Чи ганча́р не має вла́ди над глиною, щоб із того самого міси́ва зробити одну посу́дину на честь, а одну на нечесть?
Awan kadi karbengan ti agdamdamili a mangusar iti daga tapno agaramid iti pagkargaan para iti naisangsangayan a pakausaran manipud iti isu met laeng a daga, ken sabali a pagkargaan a mausar iti inaldaw?
22 Тож Бог, бажаючи показати гнів і виявити могутність Свою, щади́в із великим терпінням посу́дини гніву, що готові були на погибіль,
No ngay ti Dios, a situtulok a mangipakita iti pungtot ken mangipakaammo iti pannakabalinna, inan-anusanna nga inibturan dagiti pagkargaan ti pungtot a naisagana a pangdadael?
23 і щоб виявити багатство слави Своєї на посудинах милосердя, що їх приготува́в на славу,
No ngay inaramidna daytoy tapno ipakaammona dagiti kinabaknang ti dayagna nga adda kadagiti pagkargaan ti asi, nga insagananan para iti dayag?
24 на нас, що їх і покликав не тільки від юдеїв, але й від поган.
No ngay inaramidna met daytoy a maipaay kadatayo nga inayabanna, saan laeng a manipud kadagiti Judio, ngem manipud met kadagiti Hentil?
25 Як і в Осії Він говорить: „Назву Своїм наро́дом не людей Моїх, і не улю́блену — улю́бленою,
Kas kunana met iti Libro ni Oseas: “Awagakto a tattaok dagiti saanko a tattao, ken ti ay-ayatenna a saan a maay-ayat.
26 і на місці, де сказано їм: Ви не Мій наро́д, там на́звані будуть синами Бога Живого!“
Ket mapasamakto dayta iti lugar a nakaibagaan kadakuada, 'Saan a dakayo dagiti tattaok,' maawagandanto sadiay nga 'annak ti sibibiag a Dios.”'
27 А Ісая взиває про Ізраїля: „Коли б число синів Ізра́їлевих було, як мо́рський пісок, то тільки останок спасеться,
Ipukkaw ni Isaias maipapan iti Israel, “No ti bilang dagiti annak ti Israel ket kas iti darat ti baybay, dagitinto laeng mabati iti maisalakan.
28 бо вирок закінчений та скорочений у праведності учинить Господь на землі!“
Ta asidegen nga ipatungpalto ti Apo ti saona ditoy lubong
29 І як Ісая віщував: „Коли б Госпо́дь Савао́т не лишив нам насіння, то ми стали б, як Содо́м, і подібні були б до Гомо́рри!“
Ken kas iti imbaga ni Isaias idi, “No saan a nangibati ti Apo a Mannakabalin-Amin iti kaputotan para kadatayo, nagbalintayo koma a kas iti Sodoma, ken nagbalintayo koma a kas iti Gomorra.
30 Що ж скажемо? Що погани, які не шукали праведности, досягли праведности, тієї праведности, що від віри,
Ania ngarud iti makunatayo? A dagiti Hentil, a saan a mangsursurot iti kinalinteg, nagun-odda iti kinalinteg, ti kinalinteg babaen iti pammati.
31 а Ізраїль, що шукав Закона праведности, не досяг Закону праведности.
Ngem ti Israel, a nangsurot iti linteg ti kinalinteg, ket saan a dimteng iti dayta.
32 Чому́? Бо шукали не з віри, але якби з учинків Зако́ну; вони бо спіткнулись об камінь спотика́ння,
Apay ta saan? Gapu ta saanda a sinurot daytoy babaen iti pammati, ngem babaen kadagiti aramid. Naitibkolda iti bato a pakaitibkolan,
33 як написано: „Ось Я кладу́ на Сіоні камінь спотика́ння та скелю спокуси, і кожен, хто вірує в Нього, не посоро́миться!“
kas iti naisurat, “Kitaenyo, mangikabilak sadiay Sion iti pakaitibkolan a bato ken dakkel a bato a pakarurodan. Saan a maibabain ti mamati iti dayta.”

< До римлян 9 >