< Приповісті 6 >

1 Мій сину, якщо поручи́вся ти за свого бли́жнього, дав руку свою за чужо́го, —
Ka capa, nam pui ih laiba pathok pae hanah lokkamhaih to na sak moe, minawk kalah abomh hanah lokkamhaih na sak moeng pongah,
2 ти попався до па́стки з-за слів своїх уст, схо́плений ти із-за слів своїх уст!
na thuih ih lok pongah na manh moe, na pakha hoi tacawt lok mah na naeh moeng nahaeloe,
3 Учини тоді це, сину мій, та рятуйсь, бо впав ти до рук свого бли́жнього: іди, впади в по́рох, і на ближніх своїх напира́й,
ka capa, nam pui ih ban thungah na krakhaih hoiah na loih thai hanah hae tiah sah ah; nam pui khaeah, Caeh loe, poeknaemhaih hoiah anih tlim ah om paeh; nam pui ban thung hoi loih thai hanah tahmenhaih hni ah.
4 не дай сну своїм о́чам, і дріма́ння пові́кам своїм,
Na mik to iipsak hmah loe, angamsak hmah.
5 рятуйся, як се́рна, з руки́, і як птах із руки птахоло́ва!
Moi kat kami ih ban thung hoiah kaloih tasuk baktih, dongh patung kami ih ban thung hoiah kaloih tavaa baktiah nangmah hoi nangmah to loih ah.
6 Іди до мурашки, ліню́ху, поглянь на дороги її — й помудрій:
Nang thasae kami, cahmat khaeah caeh ah, a caehhaih loklamnawk to khen ah loe, palungha ah;
7 нема в неї воло́даря, ані уря́дника, ані прави́теля;
cahmat loe lam patuekkung hoi thuitaekkung tawn ai, ukkung doeh tawn ai,
8 вона загото́влює літом свій хліб, збирає в жнива́ свою ї́жу.
toe anih loe nipui tue hoi caang aah tue ah rawkcak to patung.
9 Аж доки, ліню́ху, ти будеш виле́жуватись, коли́ ти зо сну свого встанеш?
Aw thasae kami, nasetto maw na iih han vop? Natuek naah maw iihhaih ahmuen hoiah nang thawk han?
10 Ще трохи поспати, подрімати ще трохи, руки трохи зложи́ти, щоб поле́жати, —
Atue setta thungah na iih moe, atue setta thungah na ngam, nawnetta thung nang hak moe, na ban pakhuem duem nathung ah;
11 і при́йде, немов волоцюга, твоя незаможність, і зли́дні твої, як озбро́єний муж!
kholong caeh kami baktiah amtanghaih mah na patom ueloe, vawthaih mah maiphaw sin kami baktiah na patom tih.
12 Люди́на нікче́мна, чоловік злочи́нний, він ходить з лукавими у́стами,
Kasae kami hoi amram aak kami loe lok amlai hoiah ni khosak o;
13 він морга́є очи́ма своїми, шурга́є своїми нога́ми, знаки́ подає пальцями своїми,
minawk aling hanah mikpakhrip thuih, khok hoiah angmathaih a paek moe, banpazungnawk hoiah patuk o;
14 в його серці лукавство вио́рює зло кожноча́сно, сварки́ розсіва́є, —
anih loe palung thungah alinghaih to koi moe, kahoih ai poekhaih to vaa thai ai, maeto hoi maeto misa angcoengsak hanah a poek.
15 тому на́гло прихо́дить погибіль його, буде ра́птом побитий — і лі́ку нема!
To pongah nihcae loe poek ai pui hoi amrohaih mah pha thui tih; abuephaih om ai ah nawnetta thung amro tih.
16 Оцих шість ненавидить Господь, а ці сім — то гидо́та душі Його:
Angraeng mah hnukma ih hmuen tarukto oh; ue, panuet thok hmuen sarihto oh;
17 очі пишні, брехли́вий язик, і ру́ки, що кров непови́нну ллють,
amoek kami ih mik tamdai, amsawnlok thui thaih palai, zaehaih tawn ai kami humhaih ban,
18 серце, що пле́кає злочинні думки́, ноги, що сква́пно біжать на лихе,
kasae poekhaih palungthin, hmuesae sakhaih bangah caeh karang khok,
19 сві́док брехливий, що бре́хні роздму́хує, і хто розсіває сварки́ між братів!
amsawnlok pongah hnukungah kaom, nawkamya poek amkhraeng han sah kaminawk hae ni.
20 Стережи, сину мій, заповідь батька свого́, і не відкидай науки матері своєї!
Ka capa, nam pa lokpaekhaih to pakuemh loe, nam no patukhaih doeh pahnawt hmah;
21 Прив'яжи їх на серці своєму наза́вжди, повісь їх на шиї своїй!
na palung thungah zaeng ah loe, na tahnong ah kom caeng ah.
22 Вона буде прова́дити тебе у ході́, стерегти́ме тебе, коли будеш лежати, а пробу́дишся — мовити буде до тебе!
Na caehhaih loklam to anih mah patuek tih; na iih naah na toep ueloe, nang lawt naah, lok na thui tih.
23 Бо заповідь Божа — світи́льник, а наука — то світло, доро́га ж життя — то навча́льні карта́ння,
Lokpaekhaih loe hmaithaw ah oh; patukhaih lok loe aanghaih ah oh; zae thuitaekhaih loe hinghaih loklam ah oh.
24 щоб тебе стерегти́ від злосли́вої жінки, від обле́сливого язика чужи́нки.
Kahoih ai nongpata, lok hoiah minawk kazoek thaih nongpata khae hoiah na pakaa tih.
25 Не жадай її вро́ди у серці своїм, і тебе хай не ві́зьме своїми пові́ками, —
Nongpata kranghoihaih to khit hmah, a mik pakhriphaih pongah aman hmah.
26 Бо вартість розпу́сної жінки — то бо́ханець хліба, а жінка заміжня вловлює душу цінну́...
Tangyat zawhhaih hoiah takaw kae maeto ni qan thai tih; sava laep ah zaehaih sah nongpata loe atho kana hinghaih to amrosak thaih.
27 Чи ві́зьме люди́на огонь на лоно своє, — і о́діж її не згорить?
Kami mah angmah ih saoek hmai hoi thlaek naah, angmah ih laihaw to hmai mah kangh mak ai maw?
28 Чи буде люди́на ходи́ти по вугі́ллю розпа́леному, і не попа́ляться ноги її?
Kami mah hmai nuiah caeh naah, a khok to hmai mah kangh mak ai maw?
29 Так і той, хто вчащає до жінки свого ближнього: не буде нека́раним кожен, хто доторкне́ться до неї!
Na imtaeng kami ih zu khaeah caeh kami doeh to tiah oh; mi kawbaktih doeh to nongpata sui kami loe, zaehaih hoiah loih thai ai.
30 Не пого́рджують зло́дієм, якщо він укра́де, щоб рятувати життя своє, коли він голоду́є,
Zok amthlam pongah zok amthlamhaih dipsak hanah paqu kami loe, mi mah doeh kasae thui mak ai.
31 та як буде він зна́йдений, — все́меро він відшкоду́є, віддасть все майно свого дому!
Kamqu to naeh naah alet sarihto pathoksak moe, a tawnh ih hmuennawk boih paeksak han oh.
32 Хто чинить пере́люб, не має той розуму, — він знищує душу свою, —
Toe zu laep ah nongpata hoi zaehaih sah kami loe, poekhaih tawn ai kami ah ni oh; to kami loe a hinghaih amrosak kami ah oh.
33 побої та сором він зна́йде, а га́ньба його не зітре́ться,
Anih to bop o tih, a nuiah khingyahaih tawn o mak ai; anih kasae thuihaih loe boeng thai mak ai.
34 бо за́здрощі — лютість мужчи́ни, і не змилосе́рдиться він у день помсти:
Zu nuiah palung haenghaih mah sava to palungphuisak; to pongah danpaekhaih tue phak naah tahmenhaih roe tawn mak ai.
35 він не зверне уваги на жоден твій викуп, і не схоче, коли ти гости́нця прибі́льшиш!
Kawbaktih ronghaih phoisa doeh koeh mak ai, tangqum paroeai paek cadoeh palungphui dip mak ai.

< Приповісті 6 >