< Від Луки 10 >

1 Після того призна́чив Господь і інших Сімдеся́т, і послав їх по двох перед Себе до кожного міста та місця, куди Сам мав іти.
Lino musule azyoonse eezi, Mwami wakasala bambi basika makkumi mousanu amakumi aabili, [amwi malembe manji achiindi aamba kuti makumi usanu aabili pesi amwi ati makumi musanu ababili] mpawo wakabatuma babili babili, kunembo lyakwe kumadolopo woonse ngakalangilide kwiinda mulingawo.
2 І промовив до них: „Хоч жни́во велике, та робі́тників мало; тож благайте Господаря жни́ва, щоб робі́тників вислав на жни́во Своє.
Wakati kulimbabo, “Butebuzi mbunji loko, pesi babelesi mbache. Aboobo amukumbile kuli Leza wabutezi kuti atumine babelesi kumuunda wakwe.
3 Ідіть! Оце посилаю Я вас, як ягнят між вовки́.
Amwinke munzila yanu. Amulange ndamutuma mbuli mbelele akati kabawumpe.
4 Не носіть ні кали́тки, ні торби, ні санда́ль, і не вітайте в дорозі ніко́го.
Tamubwezi nkomwe yamali, tamubwezi zikwama, tamubwezi nsangu, mpawo tamujuzyi bantu munzila.
5 Як до дому ж якого ви вві́йдете, то найперше кажіть: „Мир дому цьому́!“
Kufumbwa ng'anda njimuyonjila, amukasangune akuti, “Luumuno alube aatala ang'and eeyi!'
6 І коли син миру там буде, то спочи́не на ньому ваш мир, коли ж ні — до вас ве́рнеться.
Na kakuli muntu waluumuno aawo, luumuno lwenu luyokkala aalinguwe, pesi kuti kaatakwe, luyoobola kulindinywe.
7 Зоставайтеся ж у домі тім самім, споживайте та пийте, що є в них, — бо вартий робі́тник своєї заплати. Не ходіть з дому в дім.
Amukakkale mung'anda eeyo kamulya akunywa eezyo nzibayoomupa, nkaambo mubelesi uleelede mufolo walkwe. Tamukeendi kuzwa kulimwi ng'anda kuya kuliimbi.
8 А як при́йдете в місто яке, і вас при́ймуть, — споживайте, що вам подадуть.
Kufumbwa dolopo ndimuyoonjila, bakamutambule, amukalye eezyo nzibatakamupe,
9 Уздоро́влюйте хворих, що в нім, промовляйте до них: „Набли́зилося Царство Боже до вас!“
mpawo mukasilike bachiswa aawo. Amukatedi kulmbabo, 'Bwami bwa Leza bwasika afwiifwi andinywe.'
10 А як при́йдете в місто яке, і вас не приймуть, то вийдіть на вулиці його та й кажіть:
Kufumbwa dolo[o ndimuyoonjila, bakakake kumutambula, amukayinke mumigwagwa mukatedi,
11 „Ми обтру́шуємо вам навіть порох, що прилип до нас із вашого міста. Та знайте оце, що набли́зилося Ца́рство Боже!“
'Nikuba lusuko lwamudolopo lyenu lwajatilila kumawulu eesu tulalukunkumuna kunembo lyenu! Pesi amuzibe eechi: Bwami bwa Leza bwasika afwiifwi.'
12 Кажу вам: того дня легше буде содо́млянам, аніж місту тому́!“
Ndamwaambila kuti nibwayoosika buzuba bwakubetekwa kuyoba mbubo ku Sodoma kwiinda eelyo dolopo.
13 „Горе тобі, Хоразі́не, горе тобі, Віфсаїдо! Бо коли б то у Тирі й Сидоні були відбули́ся ті чу́да, що сталися в вас, то давно б вони покаялися в волосяни́ці та в попелі!
Mapenzi kulinduwe, Kkolazini! Mapenzi kulinduwe, Bbetisayida! Na milimu mipati yakachitwa mulindinywe yakali yachitwa mu Taya amu Sidon, nibanga bakasanduka chiindi loko, kabakkede muzizwato zyamasaka akulinana dota.
14 Але на суді відрадніш буде Тиру й Сидону, як вам.
Pesi chiyoba mbubo ku Taya a Sidon kwiinda ndinywe.
15 А ти, Капернау́ме, що „до неба піднісся, — аж до аду ти зійдеш!“ (Hadēs g86)
Iwe, Kkapenawuma, uyeeya kuti uzosumpwidwa kujulu na? Pepe, uzoboozegwa aansi ku Hadesi. (Hadēs g86)
16 Хто слухає вас — Мене слухає, хто ж погорджує вами — погорджує Мною, хто ж погорджує Мною — погорджує Тим, Хто послав Мене“.
Ooyo uyoomuswiilila waswiilila ndime, ayooyo uyoomukaka wakaka ndime, aboobo ooyo undikaka wakaka awakandituma.”
17 А ті Сімдеся́т повернулися з радістю, кажучи: „Господи, — навіть де́мони ко́ряться нам у Ім'я́ Твоє!“
Aaba balimakumi musanu amakumi aabili nakaboola lkabali mulukondo, kabaamba kuti, “Mwami, abadayimona boonse bakali kutuswiilila muzina lyako.”
18 Він же промовив до них: „Я бачив того сатану, що з неба спадав, немов блискавка.
Jesu wakasandula kati, “Ndalikweeba Satani kawa kuzwa kujulu mbuli kalabi.
19 Ось Я вла́ду вам дав наступати на змій та скорпіо́нів, і на всю силу ворожу, — і ніщо вам не зашко́дить.
Amulange ndamupa manguzu aakulyata aatala anzoka atubanze, anguuzu zyoonse kwiinda zyasinkondonyokwe, alimwi taakwe nikuba muliili nzila chiyoomuchisa.
20 Та не тіштеся тим, що вам ко́ряться духи, але тіштесь, що ваші ймення записані в небі!“
Nikuliboobo tamukondwi loko kuli zeezi azilike, pesi amupakale nkaambo mazina aanu alembwa kujulu.”
21 Того ча́су Ісус звеселився був Духом Святим і промовив: „Прославляю Тебе, Отче, Господи неба й землі, що втаїв Ти оце від премудрих і розумних, та його немовлятам відкрив. Так, Отче, бо Тобі так було до вподоби!
Kuchiindi nchincheecho wakabotelwa loko mu Muuya Uusalala, mpawo wakati, “Ndakutembawula, Taata, Mwami wa julu anyika, nkaambo wakasisa zikntu eezi kulibasibusongo akumvwisisisya, mpawo waziyubununa kuli aabo batayisizigwe, mbuli bana baniini. Iyii, Taata, kakuliboobo chalikubotezya kubusyu bwako.”
22 Передав Мені все Мій Отець. І не знає ніхто, хто є Син, — тільки Отець, і хто Отець — тільки Син, та кому Син захоче відкрити“.
Zintu zyoonse zyapegwa kulindime kuzwa kuli Taata, alimwi taakwe uuzi Mwana kuti ngwani kunze kwa Taata, mpawo taakwe uuzi kuti Taata ngwani kunze kwa Mwana akuli wooyo Mwana ngasala kuybunwida.”
23 І, звернувшись до учнів, наодинці їм сказав: „Блаженні ті очі, що бачать, що́ бачите ви!
Mpawo wakachengunukila kuli basikwiiya bakwe mpawo wabaambila chansiswa kuti, “Balilongezezegwe aabo babona nzimubona.
24 Кажу ж вам, що багато пророків і царів бажали побачити, що бачите ви — та й не бачили, і почути, що́ чуєте ви — і не чули!“
Ndati kulindinywe, kuli basinsimi biingi bakali aachiyandsyo chakubona nzimubona, pesi taakwe nibakazibona pe, akumvwa zintu nzimumvwa, pesi, taakwe nibakazimvwa pe.
25 І підвівсь ось зако́нник один, і сказав, Його випробо́вуючи: „Учителю, що́ робити мені, щоб вічне життя осягну́ти?“ (aiōnios g166)
Amulange umwi muyiisyi wamilawu yachi Juda, wakanyampuka kayanda kumusunka, wakati, “Muyiisyi, niinzi nchenga ndilachita kuti ndijane buumi butamani?” (aiōnios g166)
26 Він же йому відказав: „Що́ в Зако́ні написано, як ти читаєш?“
Jesu wakamusandula wati, “Kulembedwe kutyeni mumulawu? Muubala biyeni?”
27 А той відповів і сказав: „Люби Господа Бога свого́ всім серцем своїм, і всією душею своєю, і всією силою своєю, і всім своїм розумом“, і свого ближнього, як само́го себе“.
Naakasandula wakati, “Yanda Mwami Leza wako amoyo wako woonse, amuuya wako woonse, anguzu zyako zyoonse, akuyeeya kwako koonse, mpawo uyande simabambanwa wako mbuli mbmoliyanda omwini.”
28 Він же йому́ відказав: „Правильно ти відповів. Роби це, — і будеш жити“.
Jesu wakatgu kulinguwe, “Wasandula kabotu. Zichite eei ulapona.”
29 А той бажав сам себе ви́правдати, та й сказав до Ісуса: „А хто то мій ближній?“
Pesi muyiisyi ooyu, nakalikweezya kulilwanina wakabuzya lubo kuli Jesu wati, “Animpo simabambanwa wangu ngwani?”
30 А Ісус відповів і промовив: „Один чоловік ішов з Єрусалиму до Єрихо́ну, і попався розбійникам, що обдерли його, і завдали́ йому рани, та й утекли́, покинувши ле́две живого його́.
Kalikumusandula Jesu wakati, “Umwi mwaalumi wakalikuyabuselela kazwa ku Jelusalema katozya ku Jelikko, wakaswaana babbi bakamubbida zintu zyakwe, mpawo bakamuuma bamusiya kali waamba kufwa.
31 Прохо́див випа́дком тією дорогою священик один, побачив його, — і проминув.
Muchoolwe umwi mupayizi wakalikuyabweenda anzila njiyeeyo, mpawo naakamubona, wakiimnda mbali.
32 Так само й Левит надійшов на те місце, поглянув, — і теж проминув.
Alubo mu Levi alakwe, nakasika aawo wamubona, wakiinda mbali.
33 Прохо́див же там якийсь самаряни́н, та й натра́пив на нього, і, побачивши, змилосе́рдився.
Pesi umwi mu Samaliya, wakali mulweendo lwakwe alakwe, wakasika aawo mpaakabede. Naakamubona wakamufwida luzyalo.
34 І він підійшов, і обв'язав йому рани, наливши оливи й вина. Потому його посадив на худо́бину власну, і приставив його до гостиниці, та й клопота́вся про нього.
Wakaswena aafwiifwi wamwaanga zilonda, akumutila mafuta awayini aazilonda. Wakamutansika aamunyama wakwe mpawo wamutola kung'anda yabeenzu, kuyomubamba.
35 А другого дня, від'їжджавши, вийняв він два динарії, та й дав їх госпо́дареві й проказав: „Заопікуйся ним, а як більше що витратиш, — заплачу́ тобі, як верну́ся“.
Nibwakacha wakagwisya maseleni aabili, wapa mwani muunzi mpawo wakati, “Mubambe alimwi zyoonse nzuyoobelesya kwiinda aawa, ndaboola ndizokuliya.'
36 Котри́й же з цих трьох — на думку твою — був ближній тому, хто попався розбійникам?“
Ngwani akati kabaaba batatu, ngumunga mulayeeya kuti, ngosimabambanwa kuli ooyo pwakawumwa abasikubba?”
37 А він відказав: „Той, хто вчинив йому ми́лість“. Ісус же сказав йому: „Іди, — і роби так і ти!“
Muyiisyi wakati, “Ooyo wakamutondeezya luzyalo.” Jesu wakamusandula wati, “Koya ukachite mbubo ayebo.”
38 І сталось, коли вони йшли, Він прийшов до одно́го села. Одна ж жінка, Марта їй на ім'я́, прийняла Його в дім свій.
Lino nibakali kuyobweenda wakanjila mulilimwi gunzi, mpawo umwi mwanakazi uutegwa ngu Malita wakamutambula mung'anda.
39 Була ж в неї сестра, що звалась Марія; вона сіла в ногах у Ісуса, та й слухала сло́ва Його.
Wakali amwana wakwabo walikutegwa ngi Meli, ooyo wakakkala kumawu a Mwami akumvwa jwi lyakwe.
40 А Марта великою по́слугою клопота́лась, а спинившись, сказала: „Господи, чи байду́же Тобі, що на мене саму́ полишила служити сестра моя? Скажи ж їй, щоб мені помогла“.
Pesi Malita wakalijisinkini loko akubakutawukila kuti abape chakulya. Wakasika kuli Jesu wati, “Mwami, tokubwene na kuti mwanakesu wandilekelezya kuti ndibeleke endike? Mwaambile asike azoondoigwasye.”
41 Госпо́дь же промовив у відповідь їй: „Марто, Марто, — турбуєшся й жу́ришся ти про багато чого́,
Pesi Mwami wakamusandula wati, “Malita, Malita, uli aakulikataazya azintu zyiingi,
42 а потрібне одне. Марія ж обрала найкращу ча́стку, яка не відбереться від неї“.
pesi nchintu chomwe biyo chiyandikana. Meli wasala chibotu loko kwiindilila alimwi tachikwe nayoochinyanzigwa pe.”

< Від Луки 10 >