< Від Івана 2 >

1 А третього дня було весїллє в Кані Галилейській; і була мати Ісусова там;
Pea ʻi hono tolu ʻoe ʻaho, naʻe ai ʻae taʻane ʻi Kena ʻi Kāleli; pea naʻe ʻi ai ʻae faʻē ʻa Sisu:
2 запрошено ж і Ісуса, й учеників Його на весїллє.
Pea naʻe tala ʻae taʻane kia Sisu, pea mo ʻene kau ākonga.
3 І, як не ставало вина, каже мати Ісусова до Него: Вина не мають.
Pea ʻi he toe siʻi ʻae uaine, pea pehē ʻe he faʻē ʻa Sisu kiate ia, “ʻOku ʻikai haʻanau uaine.”
4 Рече їй Ісус: Що менї й тобі, жено? ще не прийшла година моя.
Pea pehēange ʻe Sisu kiate ia, “Fefine, ko e hā au kiate koe?” ʻOku teʻeki ai hokosia hoku ʻaho.
5 Каже Його мати слугам: Що вам скаже, робіть.
Pea pehē ʻe heʻene faʻē ki he kau tauhi, “Ko e meʻa kotoa pē te ne fekau kiate kimoutolu, fai [ia].”
6 Стояло ж там шість камяних водників про очищеннє Жидівське, що містили відер по два або по три.
Pea naʻe tuʻu ʻi ai ʻae hina vai maka ʻe ono, ʻo fakatatau ki he anga ʻoe fakamaʻa fakaSiu, ko e pate ʻe ua pe tolu hono lahi.
7 Рече їм Ісус: Поналивайте водники водою. І поналивали їх аж по верх.
Pea pehē ʻe Sisu kiate kinautolu, “Fakafonu ʻae ngaahi hina vai ʻi he vai.” Pea naʻa nau fakapito ngutungutu ia.
8 І рече їм: Черпайте тепер, та й несїть до старости. І понесли.
Pea fekau ʻe ia kiate kinautolu, “Fakatafe leva, ʻo ʻatu ki he pule ʻoe kātoanga.” Pea naʻa nau ʻatu [ia].
9 Як же покоштував староста води, що сталась вином (а не знав, звідкіля, слуги ж знали, що черпали воду), кличе жениха староста,
Pea kuo kamata ʻe he pule ʻoe kātoanga ki he vai kuo liliu ko e uaine, kae ʻikai ʻilo ia pe ko e meʻa mei fē: (ka naʻe ʻilo ʻe he kau tauhi naʻa nau fakatafe ʻae vai; ) pea ui ʻae pule ʻoe kātoanga ki he tangata taʻane,
10 і каже йому: Кожен чоловік перш добре вино ставить, а як підопють, тодї гірше; ти ж додержав добре вино аж досі.
‌ʻO ne pehē ki ai, “ʻOku tomuʻa ʻomi ʻe he tangata kotoa pē ʻae uaine lelei, pea ka lahilahingalelei ʻae inu ʻae kakai, ʻoku toki [ʻomi ]ʻa ia ʻoku kovi: [ka ] kuo ke tuku ʻae uaine lelei ki mui ni.”
11 Сей почин ознак вробив Ісус у Канї Галилейській, і показав славу свою; і вірували в Него ученики Його.
Naʻe fai ʻe Sisu ʻene fuofua mana ni ʻi Kena ʻi Kāleli, ʻo ne fakahā ai hono nāunau; pea naʻe tui ʻene kau ākonga kiate ia.
12 Після сього пійшов у Капернаум, Він і мати Його, й брати Його, й ученики Його; і там пробували небагато днів.
Hili eni, naʻe ʻalu ia ki Kapaneume, ʻa ia, mo ʻene faʻē, mo hono kāinga, mo ʻene kau ākonga: pea naʻe ʻikai te nau ʻaho lahi ai.
13 А була близько пасха у Жидів, і пійшов у Єрусалим Ісус,
Pea kuo ofi ʻa e [kātoanga ʻoe ]Lakaatu ʻoe kakai Siu, pea ʻalu hake ʻa Sisu ki Selūsalema,
14 і знайшов у церкві продаючих воли, й вівці, і голуби, й міняльників сидячих.
‌ʻO ne ʻilo ʻi he falelotu lahi ʻae kau fakatau fanga pulu mo e sipi mo e lupe, pea mo e nofo ʻi ai ʻae kau fetongi paʻanga.
15 І, зробивши джгута [скрутля, плетїнку] з мотузків, повиганяв усїх із церкви, й вівці й воли, а міняльникам порозсипав гроші, і столи поперевертав;
Pea naʻa ne ngaohi ha meʻa tā ʻaki ʻae afo tuʻo iiki, ʻo ne kapusi ʻakinautolu kotoa pē mei he falelotu lahi, mo e fanga sipi, mo e fanga pulu; ʻo ne lilingi ʻae ngaahi paʻanga ʻae kau fetongi, pea fulihi ʻae ngaahi palepale;
16 а тим, що голуби продавали, рече: Візьміть се звідсіля; не робіть дому Отця мого домом торговим.
Mo ne pehē kiate kinautolu naʻe fakatau lupe, “ʻAve ʻae ngaahi meʻa ni ʻi heni: ʻoua ʻe ngaohi ʻae fale ʻo ʻeku Tamai ko e fale fakatau.”
17 Згадали ж ученики Його, що написано: Ревність дому твого з'їла мене.
Pea naʻe manatu ai ʻene kau ākonga kuo tohi, “Kuo u ʻosiʻosiloto ʻi he fai feinga ki ho fale.”
18 Озвались тодї Жиди, й казали Йому: Що за знак покажеш нам, що се робиш?
Pea leaange ʻae kau Siu, ʻo pehē kiate ia, “Ko e hā ʻae fakaʻilonga ʻoku ke fakahā kiate kimautolu, koeʻuhi ʻi hoʻo fai ʻae ngaahi meʻa ni?”
19 Озвавсь Ісус і рече їм: Зруйнуйте сю церкву, й я за три дні підніму вам її.
Pea leaange ʻa Sisu, ʻo pehē kiate kinautolu, “Veteki ʻae fale ni, pea te u fokotuʻu hake ia ʻi he ʻaho ʻe tolu.”
20 Казали тодї Жиди: Сорок і шість років будовано церкву сю, а Ти в три днї піднімеш її?
Pea talaange ʻe he kau Siu, “Ko e taʻu ʻe fāngofulu ma ono mo e langa ʻoe fale ni, pea te ke faʻa fokotuʻu hake ia ʻi he ʻaho ʻe tolu?”
21 Він же глаголав про церкву тіла свого.
Ka naʻe lea ia ki he fale ko hono sino.
22 Як же встав з мертвих, згадали ученики Його, що Він се глаголав їм; і вірували писанню і слову, що глаголав Ісус.
Ko ia ʻi he hili ʻene tuʻu hake mei he mate, naʻe manatu ʻene kau ākonga, naʻa ne lea ʻaki eni kiate kinautolu; pea ne nau tui ki he tohi, mo ia naʻe lea ʻaki ʻe Sisu.
23 Як же був у Єрусалимі у пасху на сьвята, многі увірували в імя Його, побачивши чудеса Його, що робив.
Pea ʻi heʻene ʻi Selūsalema ʻi he [kātoanga ʻoe ]Lakaatu naʻe tui ʻae tokolahi ki hono huafa lolotonga ʻae kātoanga, ʻi heʻenau mamata ki he ngaahi mana naʻa ne fai.
24 Сам же Ісус не звіряв ся їм, тим що знав усїх:
Ka naʻe ʻikai falala atu ʻa Sisu kiate kinautolu, koeʻuhi naʻa ne ʻiloʻi ʻakinautolu kotoa pē.
25 бо не треба було Йому, щоб хто сьвідкував про чоловіка, бо Він знав, що було в чоловіку.
Pea naʻe ʻikai ʻaonga ke fakaʻilo ʻe ha taha [kiate ia ]ha meʻa ʻi he tangata: he naʻa ne ʻiloʻi ʻae loto ʻoe tangata.

< Від Івана 2 >