< До галатів 1 >

1 Павел апостол (не від людей і не через чоловіка, а через Ісуса Христа й Бога Отця, що воскресив Його з мертвих),
Ko au Paula, ko e ʻaposetolo, (ʻikai mei he kau tangata, pe ʻi ha tangata, kae meia Sisu Kalaisi, mo e ʻOtua ko e Tamai, ʻaia naʻa ne fokotuʻu hake ia mei he pekia; )
2 і все браттє, що зо мною, церквам Галацьким:
Pea mo e ngaahi kāinga kotoa pē ʻoku ʻiate au, ki he ngaahi siasi ʻi Kalētia:
3 Благодать вам і мир од Бога Отця і від Господа вашого Ісуса Христа,
Ke ʻiate kimoutolu ʻae ʻofa mo e melino mei he ʻOtua ko e Tamai, pea mo hotau ʻEiki ko Sisu Kalaisi,
4 що віддав себе за гріхи наші, щоб збавити нас від сього віку лукавого, по волї Бога й Отця нашого, (aiōn g165)
‌ʻAia naʻa ne foaki ia koeʻuhi ko ʻetau ngaahi angahala, koeʻuhi ke ne fakamoʻui ʻakitautolu mei he maama kovi ni, ʻo fakatatau ki he finangalo ʻoe ʻOtua ko ʻetau Tamai: (aiōn g165)
5 котрому слава на віки вічні. Амінь. (aiōn g165)
Ke ʻiate ia pe ʻae fakafetaʻi ke taʻengata pea taʻengata. ʻEmeni. (aiōn g165)
6 Дивуюсь, що так скоро одвернулись від покликавшого вас благодаттю Христовою на друге благовістє.
‌ʻOku ou ofo ʻi hoʻomou hiki vave pehē meiate ia naʻa ne uiuiʻi ʻakimoutolu ʻi he ʻofa ʻa Kalaisi, ki he ongoongolelei ʻe taha:
7 Воно то не друге, та в такі, що вами колотять, і хочуть перевернути благовістє Христове.
‌ʻAia ʻoku ʻikai “ko e taha kehe moʻoni;” ka ʻoku ai ʻae niʻihi ʻoku fakamamahi ʻakimoutolu, pea ko honau loto ke fakakehe ʻae ongoongolelei ʻa Kalaisi.
8 Та, коли б і ми або ангел з неба проповідував вам більш того, що ми проповідували вам, нехай буде анатема.
Kapau ʻe malangaʻaki ʻekimautolu, pe ha ʻāngelo mei he langi, ha ongoongolelei kehe kiate kimoutolu, ka ʻoku ʻikai ko ia naʻa mau malangaʻaki kiate kimoutolu, ke malaʻia pe ia.
9 Як перше рекли ми, так і тепер глаголю: коли хто благовіствує вам більш того, що ви прийняли, нехай буде анатема.
‌ʻO hangē ko ia naʻa mau tomuʻa lea ʻaki, peau toe lea ʻaki eni, Kapau ʻe malangaʻaki ʻe ha taha ha ongoongolelei kehe kiate kimoutolu, kae ʻikai ko ia kuo mou maʻu, ke malaʻia pe ia.
10 Бо чи людей я тепер впевняю (шукаю), чи Бога? чи людям шукаю вгодити? Бо коли б я ще людям угождав, то не був би слугою Христовим.
He ʻoku ou fai ni ko e fakafiemālieʻi ki he tangata, pe ko e ʻOtua? Pe ko ʻeku fai ni ke lelei pe ki he tangata? He kapau ʻoku ou kei fai ke lelei ki he tangata, ʻoku ʻikai ko e tamaioʻeiki au ʻa Kalaisi.
11 Звіщаю ж вам, браттє, що благовістє, благовіщене від мене, не єсть по чоловіку.
Pea ʻoku ou fakapapau atu kiate kimoutolu, ʻe kāinga, ko e ongoongolelei naʻaku malangaʻaki, ʻoku ʻikai mei he tangata ia.
12 Анї бо від чоловіка не прийняв я його, анї не навчивсь, а через одкриттє Ісуса Христа.
He naʻe ʻikai te u maʻu ia mei ha tangata, pea naʻe ʻikai ako ia kiate au, ka ʻi hono fakahā mai ʻe Sisu Kalaisi.
13 Чували бо про життє мов колись у Жидівстві, що без міри гонив я церкву Божу, та руйнував її,
He kuo mou fanongo ki heʻeku ʻulungāanga ʻi muʻa ʻi he lotu fakaSiu, he naʻaku fakatanga ʻo lahi hake ʻaupito ʻae siasi ʻoe ʻOtua, ʻo maumauʻi ia:
14 і передував я в Жидівстві перед многими ровесниками народу мого, будучи аж надто ревнителем отцївських моїх переказів.
Mo ʻeku fai lahi ki he lotu fakaSiu ʻo lahi hake ʻi he tokolahi naʻa mau toʻutangata ʻi hoku fonua, he naʻaku fai feinga ʻo lahi hake ʻaupito ki he ngaahi talatupuʻa ʻa ʻeku ngaahi tamai.
15 Як же зводив Бог, що вибрав мене від утроби матери моєї, і покликав мене благодаттю своєю,
Ka ʻi he finangalo lelei ʻoe ʻOtua, ʻaia naʻa ne fakamavae au mei he manāva ʻo ʻeku faʻē, ʻo ne ui au ʻi heʻene angaʻofa,
16 відкрити в менї Сина свого, щоб я благовіствував Його між поганами, то зараз не радивсь я з тїлом і кровю,
Ke fakahā hono ʻAlo ʻiate au, koeʻuhi ke u malangaʻaki ia ʻi he ngaahi Senitaile; naʻe ʻikai leva te u fakakaukau mo e kakano mo e toto:
17 анї не вийшов у Єрусалим до тих, що були апостолами перш мене, а пійшов у Аравию, та й знов вернувсь у Дамаск.
Pea naʻe ʻikai te u ʻalu hake ki Selūsalema kiate kinautolu naʻe ʻaposetolo ʻi muʻa ʻiate au; ka naʻaku ʻalu ki ʻAlepea, peau toe liu mai ki Tamasikusi.
18 Потім через три роки пійшов я в Єрусалим, щоб побачитись із Петром, і пробув у нього пятнайцять день.
Pea hili ʻae taʻu ʻe tolu, ne u ʻalu hake ki Selūsalema, ke feʻiloaki mo Pita, pea nofo mo ia ʻi he ʻaho ʻe hongofulu ma nima.
19 Инших же апостолів я не видїв, тільки Якова, брата Господнього.
Ka naʻe ʻikai te u mamata ki ha niʻihi ʻoe kau ʻaposetolo, ka ko Semisi, ko e tokoua ʻoe ʻEiki.
20 Що ж пишу до вас, ось вам перед Богом, що не обманюю.
Pea ko eni, ko e ngaahi meʻa ʻoku ou tohi kiate kimoutolu, vakai, ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua, ʻoku ʻikai teu loi.
21 Потім ходив я в сторони Сирські і Киликийські,
Hili ia, naʻaku haʻu ki he ngaahi potu ʻo Silia mo Silisia;
22 був же незнаний лицем церквам Жидівським у Христї,
Pea naʻe ʻikai ʻiloa hoku mata ʻe he ngaahi siasi ʻo Siutea ʻaia naʻe ʻia Kalaisi:
23 а тільки чували, що гонивший нас колись тепер благовіствуе віру, що колись руйнував,
Kae ngata pe ʻi heʻenau fanongo, “Ko ia ia naʻa ne fakatangaʻi ʻakitautolu ʻi muʻa, ʻoku ne malangaʻaki ni ʻae tui ʻaia naʻa ne tomuʻa maumauʻi.”
24 і прославляли у мені Бога.
Pea naʻa nau fakaongoongoleleiʻi ʻae ʻOtua koeʻuhi ko au.

< До галатів 1 >