< Fakahā 4 >

1 Pea hili eni, ne u mamata, pea vakai, kuo fakaava ʻae matapā ʻi he langi: pea ko e ʻuluaki leʻo ʻaia ne u ongoʻi naʻe hangē ko e meʻa lea ʻoku lea kiate au; pea ne pehē mai, “Haʻu ki ʻolunga ni, pea te u fakahā kiate koe ʻae ngaahi meʻa ʻoku totonu ke hoko ʻamui.”
Da jeg så opp, så jeg en dør som sto åpen til himmelen. Stemmen som jeg først hadde hørt, den som lød som et kraftig trompetstøt, snakket til meg og sa:”Kom hit opp, så vil jeg vise deg hva som skal skje i framtiden!”
2 Pea fakafokifā pe kuo u ʻi he Laumālie: pea vakai, ne tuʻu ʻae nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻi he langi, pea nofo ʻae tokotaha ʻi he nofoʻa fakaʻeiʻeiki.
I samme øyeblikk kom Guds Ånd over meg og jeg så en trone i himmelen og noen som satt på den.
3 Pea ko ia naʻe nofo ai naʻe matamata [lelei ]ʻo hangē ko e maka ko e sasipa mo e satino; pea naʻe takatakai ʻae nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻe he ʻumata, naʻe hā mai ʻo hangē ko e ʻemalata.
Han som satt på tronen gnistret som en edelstein, likt jaspis og karneol. Omkring tronen var en regnbue som lyste lik smaragd.
4 Pea naʻe tuʻu takatakai ʻi he nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻoe nofoʻa ʻe uofulu ma fā: pea ne u mamata ʻoku nofo ʻi he ngaahi nofoʻa ʻae mātuʻa ʻe toko uofulu ma toko fā, kuo kofuʻaki ʻae kofu hinehina; pea naʻe ai ʻi honau ʻulu ʻae ngaahi pale koula.
I en ring rundt tronen sto 24 andre troner. På dem satt 24 himmelske ledere. Alle var kledd i hvite klær og hadde kranser av gull på hodene sine.
5 Pea naʻe hā mai mei he nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻae ʻuhila mo e mana mo e ngaahi leʻo: pea naʻe ulo ʻae maama afi ʻe fitu ʻi he muʻa nofoʻa fakaʻeiʻeiki, ʻaia ko e Laumālie ʻe Fitu ʻoe ʻOtua.
Fra tronen kom det lyn og drønnende torden. Helt framme ved tronen brann det sju fakler. De representerer Guds sju Ånder.
6 Pea naʻe ʻi he muʻa nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻae tahi sioʻata ʻo hangē ko e kalisitala: pea naʻe ʻi he haʻohaʻonga ʻoe nofoʻa fakaʻeiʻeiki, pea tuʻu takatakai ʻi he nofoʻa fakaʻeiʻeiki, ʻae faʻahinga meʻa moʻui ʻe fā, kuo fonu ʻi he ngaahi foʻi mata ʻi ʻao pea mo tuʻa.
Foran tronen lå noe som lignet et hav av glass, klart som krystall. Fire levende skikkelser som var dekket med øyne foran og bak, sto midt foran, bak og på begge sidene rundt tronen.
7 Pea ko e ʻuluaki meʻa moʻui naʻe hangē ko e laione, ko hono ua ʻoe meʻa moʻui naʻe hangē ko e pulu, ko hono tolu ʻoe meʻa moʻui naʻe mata tatau mo e tangata, pea ko hono fā ʻoe meʻa moʻui naʻe hangē ko ha ʻikale ʻoku puna.
Den første av disse skikkelsene så ut som en løve. Den andre lignet en ung okse. Den tredje hadde ansikt som et menneske. Og den fjerde var som en svevende ørn.
8 Pea ko e meʻa moʻui ʻe fā naʻa nau taki ono ʻae kapakau; pea naʻa nau pito ʻi loto ʻi he ngaahi foʻi mata: pea ʻoku ʻikai te nau mālōlō ʻi he ʻaho pe ʻi he pō, kae pehē pe, “Māʻoniʻoni, māʻoniʻoni, māʻoniʻoni, ʻE ʻEiki, ko e ʻOtua Māfimafi, ʻAia naʻe ʻi ai, pea ʻoku ʻi ai ni, pea ʻe ʻi ai.”
Hver skikkelse hadde seks vinger og var helt dekket med øyne, til og med på innsiden av vingene. Dag og natt roper de uten å tie:
9 Pea ʻi he ʻatu ʻe he ngaahi meʻa moʻui ko ia ʻae fakaʻapaʻapa mo e ongoongolelei mo e fakafetaʻi kiate ia ʻoku nofo ʻi he nofoʻa fakaʻeiʻeiki, ʻaia ʻoku moʻui lauikuonga pea taʻengata, (aiōn g165)
Hver gang de fire skikkelsene ærer, hyller og takker ham som sitter på tronen, han som lever i evighet, (aiōn g165)
10 Naʻe fakafoʻohifo ʻae mātuʻa e toko uofulu ma toko fā ʻi he ʻao ʻo ia ʻoku nofo ʻi he nofoʻa fakaʻeiʻeiki, ʻonau hū kiate ia ʻoku moʻui ʻo lauikuonga pea taʻengata, pea naʻa nau lī honau ngaahi pale ʻi he muʻa nofoʻa fakaʻeiʻeiki, mo nau pehē, (aiōn g165)
faller de 24 lederne i himmelen ned og tilber ham som sitter på tronen, han som lever i evighet. De 24 lederne i himmelen kaster sine kranser av gull for tronen og sier: (aiōn g165)
11 “ʻOku taau mo koe, ʻE ʻEiki, Ke ke maʻu ʻae fakaʻapaʻapa mo e ongoongolelei mo e māfimafi: He kuo ke fakatupu ʻae ngaahi meʻa kotoa pē, Pea naʻe ngaohi ia pea ʻoku kei ai ni, ʻi hoʻo finangalo pe koe ki ai.”
”Vi hyller deg, vår Herre og Gud, for du er verd å bli æret. Du er mektig, du har skapt alt. Ja, på grunn av din vilje ble alt skapt av det som finnes til.”

< Fakahā 4 >