< Filipai 2 >

1 Ko ia kapau ʻoku ʻia Kalaisi ha fiemālie, kapau ʻoku ai ha fiemālie ʻi he ʻofa, kapau ʻoku ai ha feohi ʻoe Laumālie, kapau ʻoku ai ha ʻofa ongongofua mo ha loto ʻofa,
Por tanto, si hay en vosotros alguna consolación en Cristo, si algún refrigerio de amor, si alguna comunión del Espíritu, si algunas entrañas y conmiseraciones,
2 Mou fakakakato ʻeku fiefia, ke mou felototatau pe, ʻo maʻu ʻae ʻofa pe taha, ke mou ʻulungāanga taha pe, mo uouangataha pe.
Cumplíd mi gozo en que penséis lo mismo, teniendo un mismo amor, siendo unánimes, sintiendo una misma cosa.
3 ‌ʻOua naʻa fai ha meʻa ʻe taha ʻi he fakakikihi, pe ʻi he manako ki he fakamālō launoa; ka ʻi he loto angavaivai ke fetoutou femahalo lelei ʻaki hake taki taha ki hono kāinga ʻiate ia.
Nada hagáis por contienda, o por vana gloria; antes en humildad de espíritu, estimándoos inferiores los unos a los otros,
4 Ke ʻoua naʻa taki taha tokanga ki heʻene ngaahi meʻa ʻaʻana pe, kae taki taha tokanga foki ki he ngaahi meʻa ʻae niʻihi.
No mirando cada uno a lo que es suyo, mas también a lo que es de los otros.
5 Ke ʻiate kimoutolu ʻae loto ni, ʻaia foki naʻe ʻia Kalaisi Sisu:
Haya en vosotros los mismos sentimientos que hubo también en Cristo Jesús:
6 Ko ia, ʻi heʻene ʻi he tatau mo e ʻOtua, naʻe ʻikai pehē ʻe ia ko ha faʻaoa ke na taha mo e ʻOtua:
El cual siendo en forma de Dios, no tuvo por rapiña ser igual a Dios;
7 Ka naʻa ne fakamasivesivaʻi ʻe ia ia ʻo ne toʻo kiate ia ʻae tatau mo e tamaioʻeiki, pea fanauʻi ia ʻi he tatau ʻoe tangata:
Mas se despojó a sí mismo, tomando forma de siervo, hecho a semejanza de los hombres;
8 Pea kuo ʻilo ia ʻi he tatau ʻoe tangata, naʻa ne fakamoʻulaloaʻi ia, pea talangofua ki he mate, ʻio, ʻae mate ʻi he ʻakau.
Y hallado en su condición como hombre, se humilló a sí mismo, haciéndose obediente hasta la muerte, y muerte de cruz.
9 Pea ko ia kuo hakeakiʻi ai ia ʻe he ʻOtua ʻo lahi ʻaupito, ʻo ne foaki kiate ia ʻae huafa ʻoku māʻolunga taha pe ʻi he hingoa kotoa pē:
Y por lo cual Dios también le ensalzó soberanamente, y le dio nombre que es sobre todo nombre;
10 Koeʻuhi ke tuʻulutui ki he huafa ʻo Sisu ʻae tui ʻo ia kotoa pē ʻoku ʻi he langi mo māmani, mo e lalo māmani;
Para que al nombre de Jesús toda rodilla de lo celestial, de lo terrenal, y de lo infernal se doble;
11 Pea ke fakahā ʻe he ʻelelo kotoa pē ko e ʻEiki ʻa Sisu Kalaisi, ke ongoongolelei ai ʻae ʻOtua ko e Tamai.
Y que toda lengua confiese, que Jesu Cristo es Señor para la gloria de Dios el Padre.
12 Ko ia, ʻe hoku kāinga ʻofeina, ʻo hangē ko hoʻomou talangofua maʻuaipē, ʻo ʻikai ʻi hoku ʻao pe, kae lahi ʻaupito eni ʻi heʻeku mamaʻo, mou ngāue ke lavaʻi hoʻomou moʻui ʻamoutolu ʻi he manavahē mo e tetetete.
Por tanto, amados míos, como siempre habéis obedecido, no como en mi presencia solamente, mas aun mucho más ahora en mi ausencia, obrád vuestra propia salud con temor y temblor.
13 He ko e ʻOtua ia ʻoku ne ngāue ʻiate kimoutolu ʻi hono finangalo lelei ke mou loto mo fai ki ai.
Porque Dios es el que en vosotros obra, así el querer como el hacer, según su buena voluntad.
14 Fai ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ʻo taʻelāunga mo e taʻefakakikihi:
Hacéd todo sin murmuraciones, y sin disputas;
15 Koeʻuhi ke mou taʻehalaia mo taʻekovi, ko e fānau taʻevalokiʻia ʻae ʻOtua, ʻi he lotolotonga ʻoe kakai anga pikopiko mo fefeka, ʻakinautolu ʻoku mou ulo atu ki ai, ʻo hangē ko e ngaahi maama ʻo māmani;
Para que seáis irreprensibles, y sencillos, hijos de Dios, sin culpa, en medio de una raza torcida y perversa, entre los cuales resplandecéis como luminares en el mundo,
16 ‌ʻO takiloa atu ʻae lea ʻoe moʻui; koeʻuhi ke u fiefia ʻi he ʻaho ʻo Kalaisi, ʻi he ʻikai teu lele noa pē, pe ngāue taʻeʻaonga.
Reteniendo la palabra de vida; para que yo pueda gloriarme en el día de Cristo, de que no he corrido en vano, ni trabajado en vano.
17 ‌ʻIo, pea kapau ʻe felingiʻaki au mo e feilaulau mo e ngāue ʻa hoʻomou tui, ʻoku ou fiefia, mo nekeneka, fakataha mo kimoutolu kotoa pē.
Y aunque yo sea sacrificado sobre el sacrificio y servicio de vuestra fe, me huelgo y me regocijo con todos vosotros.
18 Pea ʻi he meʻa pe ko ia foki ke mou fiefia, mo nekeneka fakataha mo au.
Y por esto mismo holgáos también vosotros, y regocijáos conmigo.
19 Ka ʻoku ou falala ki he ʻEiki ko Sisu, ke toe siʻi, peau fekau atu ʻa Timote kiate kimoutolu, koeʻuhi ke u fiemālie lelei, ʻo kau ka ʻilo pe ʻoku mou fēfē.
Mas espero en el Señor Jesús, que os enviaré presto a Timoteo, para que yo también esté de buen ánimo, conociendo vuestro estado.
20 He ʻoku ʻikai ʻiate au ha taha ʻoku na loto tatau mo ia, ke tokanga moʻoni kiate kimoutolu.
Porque a ninguno tengo tan del mismo ánimo conmigo, que esté sinceramente solícito por vosotros;
21 He ʻoku kumi kotoa pē ʻae ngaahi meʻa ʻanautolu, kae ʻikai ko e ngaahi meʻa ʻa Kalaisi Sisu.
Porque todos buscan lo que es suyo propio, no lo que es de Cristo Jesús.
22 Ka ʻoku mou ʻilo ʻae fakamoʻoni ʻoʻona, koeʻuhi, ʻo hangē ko e foha mo e tamai, kuo pehē ʻene ngāue mo au ʻi he ongoongolelei.
Mas vosotros sabéis la prueba que se ha hecho de él, y es, que como hijo con su padre, él ha servido conmigo en el evangelio.
23 Ko ia ʻoku ou ʻamanaki ke fekau atu leva ia, ʻo kau ka ʻilo pe ko e hā ʻe fai kiate au.
Así que a éste espero enviaros, luego que viere como van mis negocios.
24 Ka ʻoku ou falala ki he ʻEiki ʻe vave foki ʻeku ʻalu atu ʻaʻaku.
Mas confío en el Señor que yo mismo también vendré prestamente a vosotros:
25 Ka naʻaku mahalo, ʻe lelei ʻeku fekau atu kiate kimoutolu ʻa Epafalotaito, ko hoku tokoua, mo e kaunga ngāue, mo e kaunga tau, ka ko hoʻomou faifekau, pea ko ia naʻa ne tauhi ki heʻeku ngaahi masiva.
Sin embargo tuve por cosa necesaria enviaros a Epafrodito, mi hermano, y compañero, y consiervo mío, mas vuestro mensajero, y el que ministraba a mis necesidades.
26 He naʻe manatu lahi ia kiate kimoutolu kotoa pē, pea naʻe mātuʻaki mamahi, ko e meʻa ʻi hoʻomou fanongo naʻe mahaki ia.
Porque tenía deseo vehemente de ver a todos vosotros; y estaba lleno de pesadumbre de que hubieseis oído que había enfermado.
27 He ko e moʻoni naʻe mahaki ia ʻo mei mate: ka naʻe ʻaloʻofa ʻae ʻOtua kiate ia; ka naʻe ʻikai kiate ia pe, ka kiate au foki, telia naʻaku maʻu ʻae mamahi ki he mamahi.
Y cierto que enfermó hasta la muerte; mas Dios tuvo misericordia de él; y no solamente de él mas de mí también, para que yo no tuviese tristeza sobre tristeza.
28 Ko ia ne u fekau toʻotoʻo ai ia, koeʻuhi, ka mou ka toe mamata kiate ia, ke mou fiefia, pea ke siʻi hifo ai ʻeku mamahi.
Así que le envío más presto, para que viéndole otra vez, os regocijéis, y que yo esté con menos tristeza.
29 Ko ia ke maʻu ia ʻi he ʻEiki ʻi he fiefia kotoa pe; pea mou fakaʻapaʻapa ki he kakai pehē:
Recibídle, pues, en el Señor, con todo regocijo; y tenéd en estima a los tales;
30 He koeʻuhi ko e meʻa ʻi he ngāue ʻa Kalaisi, naʻe ofi ai ia ki he mate, ʻo ʻikai mamae ia ki heʻene moʻui, ka ne tongia ʻakimoutolu ʻi he tauhi kiate au.
Porque por la obra de Cristo llegó hasta la muerte, exponiendo su vida para suplir vuestra falta en mi servicio.

< Filipai 2 >