< Malakai 1 >

1 Ko e tala mamafa, ko e folofola ʻa Sihova ʻia Malakai, ki ʻIsileli.
Weissagung. Wort Jehovahs an Israel durch die Hand Maleachis.
2 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova, “kuo u ʻofa kiate kimoutolu.” Ka ʻoku mou pehē, “Kuo ke ʻofa ʻi he hā kiate kimautolu? ʻIkai ko e taʻokete ʻo Sēkope ʻa ʻIsoa?” ʻOku pehē ʻe Sihova: “Ka naʻaku ʻofa kia Sēkope,
Ich habe euch geliebt, spricht Jehovah; und ihr sprecht: Worin hast Du uns geliebt? Ist Esau nicht Jakobs Bruder? spricht Jehovah. Und Jakob liebte Ich.
3 pea ne u fehiʻa kia ʻIsoa, pea naʻaku ʻai ke lala hono ngaahi moʻunga, mo hono tofiʻa ko e toafa ki he fanga ngata.”
Und Esau haßte Ich und machte seine Berge zur Verwüstung und sein Erbe den Drachen der Wüste.
4 Ka koeʻuhi ʻoku pehē ʻe ʻItomi, “Kuo fakamasiva ʻakimoutolu, ka te mau liliu mai mo langa hake ʻae ngaahi potu ʻoku lala;” ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Te nau langa hake, ka te u holoki hifo ia ʻeau; pea tenau ui ʻakinautolu, ‘Ko e mata fonua ʻoe angahala,’ pea, ‘Ko e kakai ʻoku houhau ki ai ʻa Sihova ʻo taʻengata.’”
So Edom spricht: Wir sind zerschlagen, aber wir kehren zurück und bauen die Verödungen, spricht Jehovah der Heerscharen also: Sie bauen, und Ich reiße ein, und man wird sie die Grenze der Ungerechtigkeit nennen und das Volk, gegen das Jehovah ergrimmt ist ewiglich.
5 Pea ʻe mamata ʻa homou mata, pea temou pehē, “ʻE fakaongoongolelei ʻa Sihova mei he ngataʻanga ʻo ʻIsileli.”
Und eure Augen sollen es sehen, und ihr sollt sprechen: Groß ist Jehovah, über die Grenze Israels hinaus.
6 “ʻOku fakaʻapaʻapa ʻae foha ki heʻene tamai, mo e tamaioʻeiki ki heʻene ʻeiki: pea ka ko e tamai au, pea kofaʻā ʻa hoku ongoongolelei? Pea ka ko e ʻeiki au, kofaʻā ia ʻae manavahē kiate au? ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau kiate kimoutolu, ʻE kau taulaʻeiki, ʻoku paetaku ki hoku huafa. Pea ʻoku mou pehē, ‘Ko e hā ʻemau paetaku ki ho huafa?’
Ein Sohn ehrt den Vater und seinen Herrn der Knecht. Bin Ich aber Vater, wo ist Meine Herrlichkeit? Und bin Ich Herr, wo ist die Furcht vor Mir, spricht Jehovah der Heerscharen zu euch, ihr Priester, die ihr verachtet Meinen Namen. Und ihr sprecht: Worin verachten wir Deinen Namen?
7 ‌ʻOku mou feilaulau ʻaki ʻae ma fakalielia ʻi hoku feilaulauʻanga; pea ʻoku mou pehē, ‘Kuo mau fakalieliaʻi koe ʻi he hā?’ ʻI hoʻomou pehē, ‘Ko e meʻa vaʻinga pe ʻae keinangaʻanga ʻa Sihova.’
Ihr bringt beflecktes Brot herzu auf Meinen Altar und sprecht: Womit beflecken wir Dich? Damit, daß ihr sagt: Der Tisch Jehovahs, er ist verächtlich.
8 Pea kapau ʻoku mou ʻomi ʻae kui ʻo feilaulauʻaki, ʻikai ʻoku kovi ia? Pea kapau ʻoku mou feilaulau ʻaki ʻaia ʻoku ketu mo ia ʻoku mahaki, ʻikai ko e kovi ia? Ko eni, ʻatu ia kiate ia ʻoku puleʻi koe; ʻe fiemālie ai ia kiate koe, pe te ne maʻu lelei koe?” ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.
Und wenn ihr herzubringt Blindes zum Opfer, ist das nicht böse? Und wenn ihr herzubringt Lahmes und Krankes, ist das nicht böse? Bringe es doch deinem Statthalter dar, ob er wohl Gefallen an dir hat? Ob er dein Angesicht erhebt? spricht Jehovah der Heerscharen.
9 Pea ko eni, ʻoku ou tala kiate kimoutolu, “Fakakolekole ki he ʻOtua koeʻuhi ke ne ʻaloʻofa mai kiate kitautolu: ʻoku mei homou nima ʻae meʻa ni: pea te ne maʻu lelei hamou taha?” ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.
Und nun, fleht doch zu Gottes Angesicht, daß Er uns gnädig sei. Von eurer Hand ist solches geschehen, erhebt Er wohl euer Angesicht? spricht Jehovah der Heerscharen.
10 “He ko hai koā ha taha ʻiate kimoutolu te ne fie tāpuni ha matapā taʻetotongi? Pea naʻa mo e tutu ʻae afi ʻi he funga feilaulauʻanga ʻoʻoku ʻoku ʻikai fai taʻetotongi. ʻOku ʻikai te u leleiʻia ʻiate kimoutolu,” ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “pea ʻe ʻikai te u maʻu ha feilaulau mei homou nima.
Wäre doch einer unter euch, der die Torflügel gar zuschlösse, daß ihr nicht umsonst Meinen Altar anzündet. Ich habe an euch keine Lust, spricht Jehovah der Heerscharen, und ein Speiseopfer aus eurer Hand ist Mir nicht wohlgefällig.
11 Koeʻuhi ʻe lahi ʻa hoku huafa ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi Senitaile, mei he hopo hake ʻae laʻā ʻo aʻu ki heʻene tō hifo; pea ʻe ʻomi ʻae fakanamu kakala ki hoku huafa mei he potu kotoa pē, mo e feilaulau maʻa; koeʻuhi ʻe ongoongo lahi ʻa hoku huafa ʻi he lotolotonga ʻoe hiteni,” ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.
Denn vom Aufgang der Sonne und bis zu ihrem Niedergang ist groß Mein Name unter den Völkerschaften, und an jedem Ort wird Meinem Namen Räucherwerk dargebracht und reines Speiseopfer; denn groß ist Mein Name unter den Völkerschaften, spricht Jehovah der Heerscharen.
12 “Ka kuo mou fakalieliaʻi ia, ʻi hoʻomou pehē, ‘ʻOku taʻemaʻa ʻae keinangaʻanga ʻa Sihova, ʻaia mo hono ngaahi fua, pea ko e meʻa fakalielia ʻa hono meʻakai.’
Ihr aber entweiht ihn, wenn ihr sprecht: Der Tisch Jehovahs, der ist befleckt, und sein Gewächs, seine Speise ist verächtlich.
13 Naʻa mou pehē foki, ‘Vakai, tā ko e meʻa fakafiu!’ Pea kuo mou kuhu ki ai;” ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau; “pea naʻa mou ʻomi ʻaia naʻe lavea, pea mo e ketu, pea mo e mahaki; naʻe pehē pe ʻa hoʻomou ʻomi ʻae feilaulau: pea ʻe totonu koā ʻa ʻeku maʻu ia mei homou nima?” ʻOku pehē ʻe Sihova.
Und ihr sprecht: Siehe, welche Mühsal, und achtet es gering, spricht Jehovah der Heerscharen, und ihr habt Entrissenes und Lahmes und Krankes hereingebracht, und es als Speiseopfer hereingebracht. Und Ich soll Wohlgefallen daran haben aus eurer Hand? spricht Jehovah.
14 “Ka ʻe malaʻia kiate ia ʻoku kākā, ʻaia ʻoku ʻi heʻene fanga manu ʻae manu tangata, pea kuo ne fuakava, ka ʻoku ne feilaulau ʻaki ʻae meʻa fakalielia kia Sihova:” he ʻoku pehē mai ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Ko au ko e Tuʻi lahi, pea ʻoku fakailifia ʻa hoku huafa ʻi he lotolotonga ʻoe hiteni.”
Darum verflucht sei, wer da trüglich handelt und in seiner Herde hat ein Männliches, und dem Herrn gelobt und opfert ein Verdorbenes; denn ein großer König bin Ich, spricht Jehovah der Heerscharen, und Mein Name ist furchtbar unter den Völkerschaften.

< Malakai 1 >