< Luke 23 >

1 Pea naʻe tutuʻu ʻakinautolu kotoa pē, ʻo taki ia kia Pailato.
Todo el gran número de ellos se levantó, y lo llevó ante Pilato.
2 Pea naʻa nau kamata talatalaakiʻi ia, ʻo pehē, “Naʻa mau ʻilo ʻae siana ni ʻoku ne veuveuki ʻae kakai, ʻo ne taʻofi ʻae tukuhau kia Sisa, ʻo ne pehē, ko ia pe ko e Kalaisi ko e Tuʻi.”
Entonces lo acusaron: Hallamos a Éste que descarría a nuestra nación, prohíbe dar tributo a César y dice que Él es Cristo, un Rey.
3 Pea fehuʻi ʻa Pailato kiate ia, ʻo pehē, “Ko e Tuʻi koe ʻoe kakai Siu?” Pea leaange ʻe ia kiate ia, ʻo pehē, “Ko ia pe.”
Entonces Pilato le preguntó: ¿Eres Tú el Rey de los Judíos? [Jesús] respondió: Tú [lo] dices.
4 Pea pehē ai ʻe Pailato ki he kau taulaʻeiki lahi mo e kakai, “ʻOku ʻikai te u ʻilo ha kovi ʻi he tangata ni.”
Entonces Pilato dijo a los principales sacerdotes y a la multitud: Ningún delito hallo en este hombre.
5 Pea ʻāsili ai ʻenau lili, ʻo pehē, “ʻOku ne veuveuki ʻae kakai, ʻo ne ako ʻi Siutea kotoa, ngata mei Kāleli ʻo aʻu ki he potu ni.”
Pero ellos insistían: Alborota al pueblo. Comenzó desde Galilea y enseñó por toda Judea hasta aquí.
6 Pea kuo fanongo ʻa Pailato ki ai, pea fehuʻi ai ia pe ko e tangata Kāleli ia.
Al oír esto Pilato preguntó si el hombre era galileo.
7 Pea ʻi heʻene ʻilo ʻoku ne mei he feituʻu ʻoku pule ai ʻa Helota, pea ne fekau ia kia Helota, ʻaia naʻe ʻi Selūsalema foki ʻi he ngaahi ʻaho ko ia.
Cuando supo que era de la jurisdicción de Herodes, lo remitió a éste, quien también estaba en Jerusalén en aquellos días.
8 Pea ʻi he mamata ʻa Helota kia Sisu, naʻe fiefia lahi ia; he kuo fuoloa mo ʻene holi ke mamata ki ai, koeʻuhi kuo ne fanongo ki he ngaahi meʻa lahi ʻiate ia: pea ne fakaʻamu ke mamata ki haʻa ne fai ha meʻa mana.
Al ver a Jesús, Herodes se regocijó mucho porque hacía largo tiempo que deseaba verlo, pues había oído muchas cosas acerca de Él y esperaba ver algún milagro.
9 Pea naʻe lahi ʻene ngaahi ʻeke kiate ia, ka naʻe ʻikai siʻi lea ʻe ia ki ai.
Le hacía muchas preguntas, pero Él nada respondía.
10 Pea naʻe tutuʻu ʻae kau taulaʻeiki lahi mo e kau tangata tohi, ʻonau talatalaaki mālohi ia.
Los principales sacerdotes y los escribas lo acusaban con vehemencia.
11 Pea taukaea ia ʻe Helota, mo ʻene kautau, mo nau manukiʻi, pea nau ʻai ʻae kofu ngingila kiate ia, ʻo toe fekau ia kia Pailato.
Entonces Herodes junto con sus tropas lo menospreció y se burló de Él. Le puso una ropa espléndida y lo devolvió a Pilato.
12 Pea ko e ʻaho ko ia naʻe feʻofoʻofani ai ʻa Pailato mo Helota: he kuo loa ʻena feʻiteʻitani.
Herodes y Pilato se hicieron amigos aquel día, porque habían estado enemistados.
13 Pea kuo fakataha ʻe Pailato ʻae kau taulaʻeiki lahi, mo e kau matāpule, mo e kakai,
Entonces Pilato convocó a los principales sacerdotes, a los gobernantes y al pueblo,
14 Pea ne pehē kiate kinautolu, “Kuo mou ʻomi ʻae tangata ni kiate au, ʻo hangē ko ha taha ʻoku ne veuveuki ʻae kakai pea vakai, kuo u ʻekea[ia] ʻi homou ʻao; pea ʻoku ʻikai te u ʻilo ha kovi ʻoe tangata ni ʻi he ngaahi meʻa ko ia ʻoku mou talatalaakiʻi ai ia:
y les dijo: [Ustedes] acusaron a este hombre de descarriar al pueblo. Y miren, yo [lo] interrogué delante de ustedes y no hallé ningún delito de los que lo acusan.
15 Pea ko Helota foki; he naʻaku fekau ʻakimoutolu kiate ia; pea vakai, ʻoku ʻikai ha meʻa ʻoku totonu ke mate ai ia.”
Tampoco Herodes, porque nos [lo] devolvió. Así que nada digno de muerte hallo en él.
16 Ko ia te u tautea ia, pea tukuange.”
Por tanto [lo] castigaré y [lo] dejaré libre.
17 (He kuo totonu ke ne tukuange kiate kinautolu ha tokotaha ʻi he kātoanga.)
18 Pea naʻa nau kalanga fakataha kotoa pē, ʻo pehē, “ʻAve ʻae tangata ni, kae tuku mai ʻa Palāpasa kiate kimautolu:”
Pero todos gritaron: Quita a Éste y suéltanos a Barrabás.
19 (ʻAia naʻe lī ki he fale fakapōpula, koeʻuhi ko[ʻene ]fakaaoao ʻi he kolo, mo e fakapō.)
Éste estaba preso por una insurrección en la ciudad y por un homicidio.
20 Ka naʻe loto ʻa Pailato ke tukuange ʻa Sisu, ko ia ne ne toe lea ai [kiate kinautolu].
Y Pilato, quien quería soltar a Jesús, les volvió a gritar.
21 Ka naʻa nau kalanga, ʻo pehē, “Tutuki ki he ʻakau, tutuki ia ki he ʻakau.”
Pero ellos vociferaban: ¡Crucifícalo! ¡Crucifícalo!
22 Pea lea ia kiate kinautolu ko hono tuʻo tolu, “Koeʻumaʻā, ko e hā ha kovi kuo ne fai? ʻOku ʻikai te u ʻilo ha meʻa ke mate ai ia: ko ia te u tautea ia, pea tukuange.”
Entonces él les preguntó la tercera vez: ¿Qué mal hizo Éste? Ningún delito de muerte hallé en Él. Entonces lo azotaré y [lo] dejaré en libertad.
23 Ka naʻe mālohi ʻenau lea pea longoaʻa lahi, ʻonau pehē, “Ke tutuki ia ki he ʻakau.” Pea naʻe mālohi ʻae leʻo ʻokinautolu mo e kau taulaʻeiki lahi.
Pero ellos porfiaban a grandes voces y demandaban que fuera crucificado. Y sus voces prevalecieron.
24 Pea fekau ʻe Pailato ke fai ʻo hangē ko honau loto.
Pilato sentenció que se ejecutara la demanda de ellos.
25 Pea ne tukuange kiate kinautolu ia naʻa nau holi ki ai, ʻaia naʻe lī ki he fale fakapōpula, koeʻuhi ko e fakaaoao mo e fakapō; ka ne tukuange ʻa Sisu ki honau loto.
Entonces soltó al que pedían, quien estaba preso en la cárcel por insurrección y homicidio, y entregó a Jesús a la voluntad de ellos.
26 Pea ʻi heʻenau kei taki atu ia, naʻa nau puke ʻae tokotaha ko Saimone, ko e Sailini, ʻoku haʻu mei he tukuʻuta, pea naʻa nau hili kiate ia ʻae ʻakau, ke ne fua ʻo muimui ia Sisu.
Cuando lo llevaban, agarraron a Simón de Cirene, quien venía del campo, y le cargaron la cruz para que [la] llevara detrás de Jesús.
27 Pea naʻe muimui kiate ia ʻae kakai tokolahi, mo e kau fefine, ʻonau tangi mo tangilāulau koeʻuhi ko ia.
Lo seguía una gran multitud del pueblo y de mujeres que se dolían y lo lamentaban.
28 Ka naʻe tafoki ʻa Sisu kiate kinautolu, ʻo ne pehē, “ʻAe ngaahi ʻofefine ʻo Selūsalema, ʻOua naʻa mou tangi koeʻuhi ko au, kae tangi koeʻuhi ko kimoutolu, pea mo hoʻomou fānau.
Pero Jesús se volvió hacia ellas y les dijo: Hijas de Jerusalén, no lloren por Mí, sino lloren por ustedes y por sus hijos.
29 Vakai, he ʻoku ofi mai ʻae ngaahi ʻaho te nau pehē ai, ‘ʻOku monūʻia ʻae paʻa, pea mo e manāva naʻe ʻikai fānau, mo e huhū naʻe ʻikai fakahuhūʻaki.’
Porque vienen días en los cuales dirán: Inmensamente felices las estériles, los vientres que no concibieron y los pechos que no amamantaron.
30 Pea te nau toki kamata lea ai ki he ngaahi moʻunga, “Holo mai kiate kimautolu:” pea ki he ngaahi tafungofunga, “Uʻufi ʻakimautolu.”’
Entonces comenzarán a decir a las montañas: ¡Caigan sobre nosotros! Y a las colinas: ¡Cúbrannos!
31 He kapau te nau fai ʻae ngaahi meʻa ni ki he ʻakau mata, ko e hā ʻe fai ki he mōmoa?”
Porque si con el árbol verde hacen estas cosas, ¿qué harán con el seco?
32 Pea naʻe tataki mo ia foki ʻae ongo fai kovi ʻe toko ua ke tāmateʻi.
También llevaban a dos malhechores para ejecutarlos con Él.
33 Pea kuo nau hoko ki he potu ʻoku ui ko Kalivali, naʻa nau tuki ia ʻi ai ki he ʻakau, mo e ongo fai kovi, ko e tokotaha ki he nima toʻomataʻu, mo e tokotaha ki he nima toʻohema.
Cuando llegaron al lugar llamado Calavera, lo crucificaron allí, y a los malhechores, uno a [la] derecha y otro a [la] izquierda.
34 Pea toki pehē ʻe Sisu, “ʻE Tamai, fakamolemole ʻakinautolu; he ʻoku ʻikai te nau ʻilo ʻaia ʻoku nau fai.” Pea naʻa nau vahevahe ʻa hono ngaahi kofu, ʻo talotalo.
Echaron suertes para repartirse sus ropas.
35 Pea tuʻu ʻae kakai, ʻo mamata. Pea nau manuki mo e kau matāpule[kiate ia], ʻo pehē, “Naʻe fakamoʻui ʻe ia ʻae kakai; tuku ke ne fakamoʻui ia, ʻo kapau ko e Kalaisi ia, ko e ʻofeina ʻae ʻOtua.”
El pueblo observaba. También los gobernantes lo ridiculizaban: Salvó a otros. Sálvese Él mismo, si Él es el Cristo, el Escogido de Dios.
36 Pea manukiʻi foki ia ʻe he kau tau, mo nau ʻalu ange, ʻo ʻatu ʻae vaimahi kiate ia,
También los soldados se burlaron al acercarse y ofrecerle vinagre.
37 Mo nau pehē, “Kapau ko e tuʻi koe ʻoe kakai Siu, fakamoʻui koe.”
Decían: Si Tú eres el Rey de los judíos, sálvate a Ti mismo.
38 Pea naʻe tohi foki ʻi ʻolunga ʻiate ia, ʻae tohi ʻi he lea fakaKiliki, mo e lea fakaLoma, mo e lea fakaHepelū, KO ENI ʻAE TUʻI ʻOE KAKAI SIU.
Había también una inscripción encima de Él: Éste es el Rey de los judíos.
39 Pea naʻe manuki kiate ia ʻae tokotaha ʻoe ongo fai kovi naʻe tautau, ʻo ne pehē, “Kapau ko e Kalaisi koe, fakamoʻui koe mo kimaua.”
Uno de los malhechores que fue colgado lo blasfemaba: ¿No eres Tú el Cristo? ¡Sálvate a Ti mismo y a nosotros!
40 Ka naʻe leaange ʻa hono toko ua, ʻo ne valoki ia, ʻo pehē, “ʻIkai te ke manavahē koe ki he ʻOtua, he ʻoku ke malaʻia foki?
Pero el otro lo reprendió: ¿Ni siquiera tú, que estás en la misma condena, temes a Dios?
41 Pea ʻoku totonu kiate kitaua, he ko e totongi totonu ʻo ʻeta ngāue: ka naʻe ʻikai ha kovi ʻe fai ʻe he tangata ni.”
Nosotros en verdad justamente recibimos lo que merecemos por lo que hicimos, pero Éste nada malo hizo.
42 Pea pehē ʻe ia kia Sisu, “ʻEiki ke ke manatuʻi au, ʻoka ke ka hoko ki ho puleʻanga.”
Y decía: ¡Jesús, acuérdate de mí cuando llegues a tu reino!
43 Pea pehēange ʻe Sisu kiate ia, “ʻOku ou tala moʻoni kiate koe, Te ta ʻi Palataisi mo au he ʻaho ni.”
Le contestó: En verdad te digo: Hoy estarás conmigo en el paraíso.
44 Pea ko hono ono nai ia ʻoe feituʻulaʻā, pea naʻe fakapoʻuli ʻae fonua kotoa pē, ʻo aʻu ki hono hiva ʻoe feituʻulaʻā.
Desde las 12 del día hasta las tres de la tarde hubo oscuridad en toda la tierra.
45 Pea fakapoʻuli ʻae laʻā, pea mahae ua mālie ʻae puipui ʻoe falelotu lahi.
Al oscurecer el sol, el velo del Templo fue rasgado por el medio.
46 Pea tangi leʻo lahi ʻa Sisu, ʻo ne pehē, “ʻE Tamai, ‘ʻoku ou tuku hoku laumālie ki ho nima: pea hili ʻene lea pehē, pea pekia ia.’”
Y Jesús clamó a gran voz: ¡Padre, encomiendo mi espíritu en tus manos! Y cuando dijo esto, expiró.
47 Pea kuo mamata ʻae ʻeikitau ki he meʻa kuo fai, pea fakamālō ia ki he ʻOtua, ʻo ne pehē, “Tā ko e moʻoni ko e tangata māʻoniʻoni eni.”
Al ver lo que sucedió, el centurión exaltó a Dios: ¡Realmente este Hombre era justo!
48 Pea mo e kakai kotoa pē naʻe kātoa ki he vakai ʻoe meʻa ko ia, ʻi heʻenau mamata ki he ngaahi meʻa naʻe fai, naʻa nau si fatafata, ʻo toe ʻalu.
Toda la multitud que llegó para este espectáculo, al ver lo que ocurrió, cuando regresaba se golpeaba el pecho.
49 Pea ko hono kāinga kotoa pē, mo e kau fefine naʻe muimui ʻiate ia mei Kāleli, naʻa nau tutuʻu mei he mamaʻo, ʻo vakai ki he ngaahi meʻa ni.
Pero todos los conocidos de Él, y mujeres que lo seguían desde Galilea, miraban desde lejos lo que sucedía.
50 Pea vakai, ko e tangata naʻe hingoa ko Siosefa, ko e fakamaau, ko e tangata lelei pea angatonu:
Un varón bueno y justo llamado José, miembro del Tribunal Supremo,
51 (Naʻe ʻikai loto ia ki he fakakaukau mo e ngāue ʻanautolu: ) ko e ʻAlematea [ia], ko e kolo ʻoe kakai Siu: pea naʻe tatali foki ia ki he puleʻanga ʻoe ʻOtua.
de Arimatea, una ciudad de los judíos, esperaba el reino de Dios. Éste no consintió en la decisión ni en la acción de ellos.
52 Naʻe ʻalu ia kia Pailato, ʻo ne kole ʻae sino ʻo Sisu.
Él se presentó ante Pilato y pidió el cuerpo de Jesús.
53 Pea ne vete hifo ia, ʻo fakakoloa ʻaki ia ʻae tupenu lelei, ʻo tuku ia ki he fonualoto kuo tā ʻi he loto maka, ʻaia naʻe teʻeki fakatokoto ai ha tokotaha.
[Lo] bajó, lo envolvió en una sábana y lo puso en un sepulcro excavado en la roca donde aún nadie había sido puesto.
54 Pea ko e ʻaho teuteu ia, pea kuo ofi ʻae Sāpate.
Era día de Preparación y empezaba el sábado.
55 Ko e kau fefine foki, naʻe omi mo ia mei Kāleli, naʻa nau muimui mai, ʻo, mamata ki he fonualoto, mo e tuku ʻo hono sino.
Las mujeres que habían llegado con Él desde Galilea, se fijaron en el sepulcro y cómo fue puesto su cuerpo.
56 Pea naʻa nau liu mai, ʻo tokonaki ʻae ngaahi ʻakau namu kakala mo e lolo tākai; pea nau mālōlō ʻi he ʻaho Sāpate ʻo hangē ko e fekau.
Regresaron y prepararon especias aromáticas y ungüentos. Y descansaron el sábado según el Mandamiento.

< Luke 23 >