< Luke 20 >

1 Pea pehē, ko e [ʻaho ]ʻe taha ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, ʻi heʻene akonaki ki he kakai ʻi he falelotu lahi, mo malangaʻaki ʻae ongoongolelei, naʻe haʻu ʻae kau taulaʻeiki lahi mo e kau tangata tohi pea mo e mātuʻa,
或 日イエス宮にて民を教へ、福音を宣べゐ給ふとき、祭司長・學者らは、長老どもと共に近づき來り、
2 Mo nau lea kiate ia, ʻo pehē, “Talamai kiate kimautolu pe ko e pule fē ʻoku ke fai ai ʻae ngaahi meʻa ni? Pea ko hai ia ne ne tuku ʻae pule ni kiate koe?”
イエスに語りて言ふ『なにの權威をもて此 等の事をなすか、此の權威を授けし者は誰か、我らに告げよ』
3 Pea lea ia, ʻo pehēange kiate kinautolu, “Te u fehuʻi foki kiate kimoutolu ha meʻa ʻe taha; pea tala mai kiate au:
答へて言ひ給ふ『われも一言なんぢらに問はん、答へよ。
4 Ko e papitaiso ʻa Sione, naʻe mei he langi ia, pe mei he tangata?”
ヨハネのバプテスマは天よりか、人よりか』
5 Pea nau fealēleaʻaki, ʻo pehē, “Kapau te tau pehē, ‘Mei he langi;’ te ne pehē mai, ‘Ko e hā naʻe ʻikai ai te mou tui kiate ia?’
彼ら互に論じて言ふ『もし「天より」と言はば「なに故かれを信ぜざりし」と言はん。
6 Pea kapau te tau pehē, ‘Mei he tangata;’ ʻe lisingi ʻaki ʻae maka ʻakitautolu ʻe he kakai kotoa pē: he ʻoku nau ʻilo pau ko e palōfita ʻa Sione.”
もし「人より」と言はんか、民みなヨハネを預言者と信ずるによりて、我らを石にて撃たん』
7 Pea naʻa nau pehēange, kuo ʻikai te nau ʻilo pe naʻe mei fē ia.
遂に何處よりか知らぬ由を答ふ。
8 Pea pehē ʻe Sisu kiate kinautolu, “Pea ʻe ʻikai te u tala kiate kimoutolu pe ko e pule fē ʻoku ou fai ai ʻae ngaahi meʻa ni.”
イエス言ひたまふ『われも何の權威をもて此 等の事をなすか、汝らに告げじ』
9 Pea naʻa ne kamata lea ʻaki ʻae fakatātā ni ki he kakai; “Ko e tangata ʻe tokotaha naʻa ne tō ʻae ngoue vaine, ʻo ne tuku ia ki he kau tauhi ngoue, pea fononga mamaʻo ia ʻo fuoloa ai.
かくて次の譬を民に語りいで給ふ『ある人、葡萄園を造りて農夫どもに貸し、遠く旅立して久しくなりぬ。
10 Pea hokosia ʻae toʻukai, pea ne fekau ʻae tamaioʻeiki ki he kau tauhi ngoue, koeʻuhi ke nau ʻomi kiate ia ha fua ʻoe ngoue vaine: ka naʻe teʻia ia ʻe he kau tauhi ngoue, ʻonau kapusi ia taʻehaʻanemeʻa.
時 至りて、葡萄園の所得を納めしめんとて、一人の僕を農夫の許に遣ししに、農夫ども之を打ちたたき、空手にて歸らしめたり。
11 Pea toe fekau ʻe ia ʻae tamaioʻeiki ʻe taha: pea naʻa nau teʻia foki ia, pea lahi ʻenau fai kovi [kiate ia], mo nau kapusi taʻehaʻanemeʻa.
又ほかの僕を遣ししに、之をも打ちたたき、辱しめ、空手にて歸らしめたり。
12 Pea toe fekau ʻe ia ʻa hono toko tolu: pea naʻa nau teʻia foki ia, ʻonau lī [ia ]kituaʻā.
なほ三度めの者を遣ししに、之をも傷つけて逐ひ出したり。
13 Pea toki pehē ʻe he ʻeiki ʻoe ngoue vaine, ‘Ko e hā te u fai? Te u fekau atu hoku foha ʻofaʻanga: heiʻilo ka nau ka mamata ai te nau fakaʻapaʻapa kiate ia.’
葡萄園の主いふ「われ何を爲さんか。我が愛しむ子を遣さん、或は之を敬ふなるべし」
14 Ka kuo mamata ki ai ʻae kau tauhi ngoue, pea nau fealēleaʻaki, ʻo pehē, ‘Ko eni ʻae foha hoko: haʻu ke tau tāmateʻi ia, kae ʻatautolu ʻae tofiʻa.’
農夫ども之を見て互に論じて言ふ「これは世嗣なり。いざ殺して其の嗣業を我らの物とせん」
15 Pea naʻa nau lī ia kituaʻā ngoue vaine, ʻo tāmateʻi [ia]. “Pea ko e hā ʻe fai ʻe he ʻeiki ʻoe ngoue vaine kiate kinautolu?
かくてこれを葡萄園の外に逐ひ出して殺せり。さらば葡萄園の主かれらに何を爲さんか、
16 ‌ʻE haʻu ia ʻo fakaʻauha ʻae kau tauhi ngoue ko ia, pea tuku ʻae ngoue ki he kakai kehe.” Pea ʻi heʻenau fanongo [ai], naʻa nau pehē, “Ke ʻoua ʻaupito.”
來りてかの農夫どもを亡し、葡萄園を他の者どもに與ふべし』人々これを聽きて言ふ『然はあらざれ』
17 Pea vakai atu ʻe ia kiate kinautolu, ʻo ne pehē, “Ka ko e hā eni kuo tohi, ‘Ko e maka naʻe liʻaki ʻe he kau tufunga, kuo hoko ia ko e fungani [maka ] tuliki?’
イエス彼らに目を注めて言ひ給ふ『されば「造家者らの棄てる石は、これぞ隅の首石となれる」と録されたるは何ぞや。
18 Ko ia ia ʻe tō ki he maka ko ia, ʻe mafesifesi ai ia; ka ko ia ʻe tō ki ai ia, ʻe momosi ia ʻo efu.”
凡そその石の上に倒るる者は碎け、又その石、人の上に倒るれば、その人を微塵にせん』
19 Pea naʻe holi ʻae kau taulaʻeiki lahi mo e kau tangata tohi ʻi he feituʻulaʻā pe ko ia ke nau puke ia; ka naʻa nau manavahē ki he kakai: he naʻa nau ʻilo kuo ne lea ʻaki ʻae fakatātā ni kiate kinautolu.
此のとき學者・祭司長ら、イエスに手をかけんと思ひたれど、民を恐れたり。この譬の己どもを指して言ひ給へるを悟りしに因る。
20 Pea naʻa nau lamasi [ia], ʻonau fekau atu ʻae kau mataki ke nau fai fakafieangatonu, koeʻuhi ke nau femioekina ia ʻi heʻene lea, ka nau tukuange ai ia ki he mālohi mo e pule ʻae pule.
かくて彼ら機を窺ひ、イエスを司の支配と權威との下に付さんとて、その言を捉ふるために、義人の樣したる間諜どもを遣したれば、
21 Pea naʻa nau fehuʻi kiate ia, ʻo pehē, “ʻEiki, ʻoku mau ʻilo ʻoku ke lea mo ako totonu, pea ʻoku ʻikai te ke fai filifilimānako, ka ʻoku ke akonaki ʻaki ʻae hala ʻoe ʻOtua ʻi he moʻoni.
其の者どもイエスに問ひて言ふ『師よ、我らは汝の正しく語り、かつ教へ、外貌を取らず、眞をもて神の道を教へ給ふを知る。
22 ‌ʻOku ngofua ke mau ʻatu ʻae tukuhau kia Sisa, pe ʻikai?”
われら貢をカイザルに納むるは、善きか、惡しきか』
23 Ka naʻe ʻilo ʻe ia ʻenau kākā, pea ne pehē kiate kinautolu, “Ko e hā ʻoku mou ʻahiʻahiʻi ai au?”
イエスその惡巧を知りて言ひ給ふ、
24 Fakahā mai ʻae tenali. “Ko e mata mo e tohi ʻa hai ʻoku ʻi ai?” Pea nau lea, ʻo pehēange, “ʻA Sisa.”
『デナリを我に見せよ。これは誰の像、たれの號なるか』『カイザルのなり』と答ふ。
25 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Ko ia ʻatu kia Sisa ʻae ngaahi meʻa ʻa Sisa, pea ki he ʻOtua ʻae ngaahi meʻa ʻae ʻOtua.”
イエス言ひ給ふ『さらばカイザルの物はカイザルに、神の物は神に納めよ』
26 Pea naʻe ʻikai te nau faʻa femioekina ia, ʻi heʻene ngaahi lea ʻi he ʻao ʻoe kakai: pea naʻa nau ofo ʻi heʻene lea, mo nau fakalongo pe.
かれら民の前にて其の言をとらへ得ず、且その答を怪しみて默したり。
27 Pea naʻe toki haʻu ʻae niʻihi ʻoe Satusi, ʻakinautolu ʻoku pehē ʻoku ʻikai ha toetuʻu; ʻonau fehuʻi kiate ia,
また復活なしと言張るサドカイ人の或 者ども、イエスに來り問ひて言ふ、
28 “ʻo pehē, ʻEiki, naʻe tohi ʻe Mōsese kiate kimautolu, “Kapau ʻe mate ʻae tokoua ʻo ha tangata, ka ʻoku ai hono uaifi, pea mate ia taʻehaʻanefānau, ke maʻu ʻe hono tokoua ʻa hono uaifi, ʻo fakatupu ʻae hako ki hono tokoua.
『師よ、モーセは、人の兄弟もし妻あり子なくして死なば、其の兄弟かれの妻を娶りて、兄弟のために嗣子を擧ぐべしと、我らに書き遣したり。
29 Pea naʻe ai ʻae kāinga ʻe toko fitu: pea maʻu ʻe he ʻuluaki ʻae uaifi, pea mate ia taʻehaʻanefānau.
さて茲に七人の兄弟ありて、兄、妻を娶り、子なくして死に、
30 Pea maʻu ia ʻe he toko ua ko hono uaifi, pea mate ia taʻehaʻanefānau.
第二、第三の者も之を娶り、
31 Pea maʻu ia ʻe hono toko tolu; pea pehē pe ō aʻu ki hono toko fitu: ka naʻa nau mate taʻehaʻanaufānau.
七人みな同じく子を殘さずして死に、
32 Pea mate fakamui foki ʻae fefine.
後には其の女も死にたり。
33 Ko ia ʻi he toetuʻu ko e uaifi ʻo hai ia ʻiate kinautolu? He naʻe maʻu ia ʻe he toko fitu ko honau uaifi.”
されば復活の時、この女は誰の妻たるべきか、七人これを妻としたればなり』
34 Pea lea ʻa Sisu, ʻo pehēange kiate kinautolu, “Ko e fānau ʻa māmani ʻoku mali pea foaki ke mali: (aiōn g165)
イエス言ひ給ふ『この世の子らは娶り嫁ぎすれど、 (aiōn g165)
35 Ka ko kinautolu ʻe ʻaonga ke maʻu ʻae mama ko ia, mo e toetuʻu mei he mate, ʻe ʻikai te nau fakamaau pe foaki ke fakamaʻu: (aiōn g165)
かの世に入るに、死人の中より甦へるに相應しとせらるる者は、娶り嫁ぎすることなし。 (aiōn g165)
36 Pea ʻe ʻikai te nau toe mate: he ko e fānau ʻae ʻOtua ʻakinautolu ʻo hangē ko e kau ʻāngelo; mo e fānau ʻoe toetuʻu.
彼 等ははや死ぬること能はざればなり。御使たちに等しく、また復活の子どもにして、神の子供たるなり。
37 Ka ko e fokotuʻu ʻoe mate, naʻe fakahā [ia ]ʻe Mōsese, mei he ʻuluʻakau, ʻi heʻene ui ʻae ʻEiki ‘ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, mo e ʻOtua ʻo ʻAisake, mo e ʻOtua ʻo Sēkope.’
死にたる者の甦へる事は、モーセも柴の條に、主を「アブラハムの神、イサクの神、ヤコブの神」と呼びて之を示せり。
38 He ʻoku ʻikai ko e ʻOtua ia ʻoe mate, ka ko e moʻui: he ʻoku moʻui kotoa pē kiate ia.”
神は死にたる者の神にあらず、生ける者の神なり。それ神の前には皆 生けるなり』
39 Pea leaange ʻae niʻihi ʻoe kau tangata tohi, ʻo pehē, “ʻEiki, kuo ke lea totonu.”
學者のうちの或 者ども答へて『師よ、善く言ひ給へり』と言ふ。
40 Pea hili ia naʻe ʻikai te nau faʻa fai mo ha fehuʻi kiate ia.
彼 等ははや何事をも問ひ得ざりし故なり。
41 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻOku fēfē ʻenau lau ko Kalaisi ko e foha ʻo Tevita?
イエス彼らに言ひたまふ『如何なれば人々、キリストをダビデの子と言ふか。
42 Kae pehē ʻe Tevita ʻi he tohi ʻoe ngaahi Saame, ‘Naʻe folofola ʻa Sihova ki hoku ʻEiki, Nofo koe ki hoku nima toʻomataʻu,
ダビデ自ら詩 篇に言ふ「主わが主に言ひたまふ、
43 Kaeʻoua ke u ngaohi ho ngaahi fili ko ho tuʻungavaʻe.”’
われ汝の敵を汝の足臺となすまでは、わが右に坐せよ」
44 Ko ia naʻe ui ia ʻe Tevita ko e ‘ʻEiki,’ pea ko hono foha fēfē ia?”
ダビデ斯く彼を主と稱ふれば、爭でその子ならんや』
45 Pea toki pehē ʻe ia ki heʻene kau ākonga, ʻi he ʻao ʻoe kakai kotoa pē,
民の皆ききをる中にて、イエス弟子たちに言ひ給ふ、
46 “Vakai ki he kau tangata tohi, ʻakinautolu ʻoku nau manako ke ʻalu mo e kofu fakatōtōlofa, mo nau leleiʻia ʻi he fetapa ʻi he ngaahi potu fakatau, mo e nofoʻanga māʻolunga ʻi he ngaahi falelotu, mo e potu lelei ʻi he ngaahi kātoanga;
『學者らに心せよ。彼らは長き衣を著て歩むことを好み、市場にての敬禮、會堂の上座、饗宴の上席を喜び、
47 ‌ʻOku nau faʻao ʻae ngaahi fale ʻoe kau fefine kuo mate honau husepāniti, mo fai fakalōloa ʻae ngaahi lotu ʻi he kākā: ʻe maʻu ʻekinautolu ni ʻae malaʻia lahi.”
また寡婦らの家を呑み、外見をつくりて長き祈をなす。其の受くる審判は更に嚴しからん』

< Luke 20 >