< Fakamaau 11 >

1 Pea ko Sefita ko e tangata Kiliati, ko e tangata toʻa lahi, pea ko e tama ia ʻae fefine angahala: pea ko e foha ʻo Kiliati ʻa Sefita.
Und Jephthach, der Gileaditer, war ein tapferer Held, und er war der Sohn eines Weibes, einer Buhlerin, und Gilead hatte Jephthach gezeugt.
2 Pea naʻe fanauʻi ʻe he uaifi ʻo Kiliati ʻae ngaahi tama; pea naʻe tupu hake ʻae ngaahi tama ʻa hono uaifi, pea naʻa nau kapusi ʻa Sefita, ʻonau pehē kiate ia, “ʻE ʻikai te ke hoko koe ki ha meʻa ʻi he fale ʻo ʻetau tamai: he ko e tama koe ʻae fefine kehe.”
Und das Weib Gileads gebar ihm Söhne, und die Söhne des Weibes wurden groß und vertrieben den Jephthach und sprachen zu ihm: Du sollst nicht erben im Hause unseres Vaters; denn du bist der Sohn eines anderen Weibes.
3 Pea naʻe hola ai ʻa Sefita mei hono ngaahi kāinga, pea nofo ia ʻi he fonua ko Topi: pea naʻe kātoa kia Sefita ʻae kau tangata launoa, ʻonau ʻalu fano mo ia.
Und Jephthach entwich vor seinen Brüdern und wohnte im Lande Tob; und es sammelten sich zu Jephthach lose Männer und zogen mit ihm aus.
4 Pea fuoloaange mo ʻene hoko ʻo pehē, naʻe te u tau ʻae fānau ʻa ʻAmoni ki ʻIsileli.
Und es geschah nach einigen Tagen, daß die Söhne Ammons mit Israel stritten.
5 Pea ʻi he te u tau ʻae fānau ʻa ʻAmoni ki ʻIsileli, pea pehē, naʻe ʻalu ʻae kau mātuʻa ʻo Kiliati ke ʻomi ʻa Sefita mei he fonua ko Topi:
Und es geschah, als die Söhne Ammons mit Israel im Streit waren, da gingen die Ältesten Gileads hin, den Jephthach aus dem Lande Tob zu holen,
6 Pea naʻa nau pehē kia Sefita, “Haʻu koe, ʻo hoko ko homau ʻeikitau, koeʻuhi ketau tauʻi ʻae fānau ʻa ʻAmoni.”
Und sie sprachen zu Jephthach: Komm und sei unser Anführer, und wir wollen wider die Söhne Ammons streiten.
7 Pea naʻe pehē ʻe Sefita ki he kau mātuʻa ʻo Kiliati, “ʻIkai naʻa mou fehiʻa kiate au, pea kapusi au mei he fale ʻo ʻeku tamai? Pea ko e hā kuo mou haʻu ai kiate au ʻi hoʻomou tuʻutāmaki?”
Und Jephthach sprach zu den Ältesten Gileads: Habt ihr nicht mich gehaßt und mich aus meines Vaters Haus vertrieben? Und warum kommt ihr jetzt zu mir, da ihr in Bedrängnis seid?
8 Pea pehē ʻe he kau mātuʻa ʻo Kiliati kia Sefita, “Ko ia ʻoku mau toe kumi ni kiate koe, koeʻuhi ke tau ō, pea tauʻi ʻae fānau ʻa ʻAmoni, pea ke hoko ko homau ʻeiki ʻi he kakai kotoa pē ʻo Kiliati.”
Und die Ältesten Gileads sprachen zu Jephthach: Darum sind wir jetzt zu dir zurückgekommen, daß du sollst mit uns gehen und streiten wider Ammons Söhne und unser Haupt sein, aller, die in Gilead wohnen.
9 Pea naʻe pehē ʻe Sefita ki he kau mātuʻa ʻo Kiliati, “Kapau ʻoku mou ʻave au ki hoku fonua ke u tauʻi ʻae fānau ʻa ʻAmoni, pea tukuange ʻakinautolu ʻe Sihova ʻi hoku ʻao, te u hoko moʻoni ai ko homou ʻeiki?”
Und Jephthach sprach zu den Ältesten Gileads: Holet ihr mich zurück, auf daß ich streite wider die Söhne Ammons, und wollet ihr, so Jehovah sie vor mir dahin gibt, daß ich euer Haupt sein soll?
10 Pea pehē ʻe he kau mātuʻa ʻo Kiliati kia Sefita, “Ke ʻafio ʻe Sihova kiate kitaua, ʻo kapau ʻe ʻikai te mau fai ʻo hangē ko hoʻo lea.”
Und die Ältesten Gileads sprachen zu Jephthach: Jehovah höre zwischen uns, wenn wir nicht also tun nach deinem Wort.
11 Pea naʻe toki ʻalu ʻa Sefita mo e kau mātuʻa ʻo Kiliati, pea fakanofo ia ʻe he kakai ko e pule mo e ʻeikitau kiate kinautolu: pea naʻe fai ʻe Sefita ʻene ngaahi lea kotoa pē ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻi Misipa.
Und Jephthach ging mit den Ältesten Gileads und das Volk setzte ihn zum Haupt und Anführer über sich, und Jephthach redete alle seine Worte vor Jehovah in Mizpah.
12 Pea naʻe fekau ʻe Sefita ʻae kau talafekau ki he tuʻi ʻoe fānau ʻa ʻAmoni, ʻo pehē, “Ko e hā haʻo kau kiate au koeʻuhi kuo ke haʻu ai ke tauʻi au ʻi hoku fonua?”
Und Jephthach sandte Boten an den König der Söhne Ammons, ihm zu sagen: Was habe ich mit dir zu schaffen, daß du gekommen bist, wider mein Land zu streiten?
13 Pea naʻe lea ʻae tuʻi ʻoe fānau ʻa ʻAmoni ki he kau talafekau ʻa Sefita, ʻo pehē, “Ko e meʻa ʻi he faʻaoa ʻe ʻIsileli hoku fonua, ʻi heʻenau haʻu mei ʻIsipite, mei ʻAlanoni ʻo aʻu ki Sapoki, pea hoko ki Sioatani: ko ia ke ke toe tuku mai fiemālie pē ʻae ngaahi fonua ko ia.”
Und der König der Söhne Ammons sprach zu den Boten Jephthachs: Darum, daß Israel mein Land weggenommen hat vom Arnon und bis zum Jabbok und bis an den Jordan, als es aus Ägypten heraufzog; und nun gib es zurück in Frieden.
14 Pea naʻe toe fekau ʻe Sefita ʻae kau talafekau ki he tuʻi ʻoe fānau ʻa ʻAmoni:
Und Jephthach sandte abermals Boten an den König der Söhne Ammons.
15 Pea ne pehē kiate ia, ʻoku pehē ʻe Sefita, “Naʻe ʻikai faʻaoa ʻe ʻIsileli ʻae fonua ʻo Moape, pe ko e fonua ʻoe fānau ʻa ʻAmoni:
Und sprach zu ihm: So spricht Jephthach: Israel hat nicht genommen das Land Moab und das Land der Söhne Ammons.
16 Ka ʻi he ʻalu hake ʻa ʻIsileli mei ʻIsipite, pea fononga ʻo ʻasi ʻi he toafa mo e tahi Kulokula, pea hoko ki Ketesi;
Denn als sie aus Ägypten heraufzogen, da ging Israel in der Wüste bis an das Schilfmeer und kam gen Kadesch.
17 Naʻe fekau ai ʻe ʻIsileli ki he tuʻi ʻo ʻItomi, ʻo pehē, ʻOku ou kole kiate koe, tuku ke u ʻalu ʻi ho fonua: ka naʻe ʻikai tokanga ki ai ʻae tuʻi ʻo ʻItomi. Pea naʻe pehē pe ʻenau fekau ki he tuʻi ʻo Moape: ka naʻe ʻikai loto ia ki ai: pea naʻe nofo pe ʻa ʻIsileli ʻi Ketesi.
Und Israel sandte Boten an den König von Edom, ihm zu sagen: Laß mich doch durch dein Land hindurchziehen; aber der König von Edom hörte nicht darauf, und auch an den König von Moab sandte es, aber er wollte nicht. Und Israel blieb in Kadesch.
18 Naʻa nau ʻalu ai pe ʻi he toafa, pea foliaki ʻae fonua ko ʻItomi, pea mo e fonua ʻo Moape, ʻonau hoko ʻo ofi ki he fonua ʻo Moape ʻi he potu hopoʻangalaʻā, pea ʻapitanga ʻi he potu ʻe taha ʻo ʻAlanoni, ka naʻe ʻikai hoko ki loto ʻi he veʻe fonua ʻo Moape: he ko e ngataʻanga ʻo Moape ʻa ʻAlanoni.
Und es zog in der Wüste und umging das Land Edom und das Land Moab und kam von Aufgang der Sonne an das Land Moab und sie lagerten jenseits des Arnon und kamen nicht in Moabs Grenze; denn der Arnon war Moabs Grenze.
19 Pea naʻe fekau ʻe ʻIsileli ʻae kau talafekau kia Sihoni ko e tuʻi ʻoe kau ʻAmoli, ko e tuʻi ʻo Hesiponi: pea naʻe pehē ʻe ʻIsileli kiate ia, ʻOku mau kole kiate koe, ke ke tuku ke mau ʻalu atu ʻi ho fonua ki hoku potu.
Und Israel sandte Boten an Sichon, der Amoriter König, König zu Cheschbon, und Israel sprach zu ihm: Laß uns doch durch dein Land ziehen bis an meinen Ort.
20 Ka naʻe ʻikai tui ʻa Sihoni ke tuku ʻa ʻIsileli ke ʻalu ʻi hono fonua: ka naʻe tānaki ʻe Sihoni hono kakai kotoa pē ʻo ʻapitanga ʻi Sehasi, ke tauʻi ʻa ʻIsileli.
Und Sichon traute Israel nicht, daß es durch seine Grenze hindurchzöge und Sichon versammelte all sein Volk und sie lagerten in Jahzah, und er stritt mit Israel.
21 Pea naʻe tukuange ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻa Sihoni mo hono kakai kotoa pē ki he nima ʻo ʻIsileli, pea naʻa nau taaʻi ʻakinautolu: pea naʻe maʻu ʻe ʻIsileli ʻae fonua kotoa pē ʻoe kau ʻAmoli, ko e kakai ʻoe fonua.
Und Jehovah, der Gott Israels, gab Sichon und all sein Volk in die Hand Israels, und sie schlugen sie. Und Israel nahm ein das ganze Land des Amoriters, der in selbigem Land wohnte.
22 Pea naʻa nau maʻu ʻae ngaahi fonua kotoa pē ʻoe kau ʻAmoli, mei ʻAlanoni ʻo aʻu atu ki Sapoki, pea mei he toafa ʻo hoko ki Sioatani.
Und sie nahmen die ganze Grenze des Amoriters ein, vom Arnon und bis an den Jabbok und von der Wüste bis an den Jordan.
23 Ko ia ko Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli kuo ne kapusi ʻae kakai ʻAmoni, mei he ʻao ʻo hono kakai ko ʻIsileli, pea ʻoku lelei ke ke maʻu ia ʻe koe?
Und nun hat Jehovah, der Gott Israels, den Amoriter vor seinem Volk Israel ausgetrieben, und du willst es einnehmen?
24 ‌ʻIkai te ke maʻu ʻaia ʻoku foaki ʻe Kimosi ko ho ʻotua kiate koe? Ko ia ko kinautolu kotoa pē ʻe kapusi ʻe Sihova ko homau ʻOtua mei homau ʻao, ko kinautolu te mau maʻu.
Willst du nicht, was dir dein Gott Kemosch zum Erbsitze gibt, einnehmen? und alles, was Jehovah, unser Gott, vor uns zum Erbsitze gibt, das nehmen wir ein?
25 Pea ko eni, ʻoku ke lelei hake koe ʻia Pelaki ko e foha ʻo Sipoa ko e tuʻi ʻo Moape? Naʻe fekuki ia mo ʻIsileli pe ʻikai? Pe naʻa ne tauʻi ʻa ʻIsileli?
Und nun, bist du denn wohl besser als Balak, Zippors Sohn, der König Moabs? Hat er je mit Israel gehadert. Hat er je gestritten wider sie?
26 Naʻe nofo ʻa ʻIsileli ʻi Hesiponi mo hono ngaahi kolo, pea ʻi ʻAloeli mo hono ngaahi kolo, pea ʻi he ngaahi kolo ʻoku tuʻu ʻi hono ngaahi ngataʻanga ʻoe fonua ʻo ʻAlanoni, ʻi he taʻu ʻe tolungeau? Ko e hā naʻe ʻikai te mou toe maʻu ʻakinautolu ʻi he ngaahi kuonga ko ia?
Während Israel in Cheschbon und seinen Töchterstädten und in Aroer und seinen Töchterstädten und in allen Städten, die an Arnons Ufer liegen, dreihundert Jahre wohnte; warum habt ihr es nicht in dieser Zeit an euch entrissen?
27 Ko ia naʻe ʻikai te u fai angahala kiate koe, ka ʻoku ke fai kovi kiate au ʻi hoʻo fie tauʻi au: ko Sihova ko e fakamaau, ke fakamaau ʻe ia he ʻaho ni koeʻuhi ko e fānau ʻa ʻIsileli mo e fānau ʻa ʻAmoni.”
Und ich habe nichts an dir gesündigt und du tust böse an mir, daß du wider mich streitest? Jehovah, der Richter, soll heute richten zwischen den Söhnen Israels und Ammons Söhnen!
28 Ka naʻe ʻikai tokanga ʻae tuʻi ʻoe fānau ʻa ʻAmoni ki he ngaahi lea ʻa Sefita, ʻaia naʻa ne fekau kiate ia.
Aber der König der Söhne Ammons hörte nicht auf Jephthachs Worte, die er an ihn sandte.
29 Pea naʻe hoko ʻae Laumālie ʻo Sihova kia Sefita, pea naʻe ʻalu atu ia ʻi Kiliati, mo Manase, pea ʻalu atu ʻi Misipa ʻo Kiliati, pea ʻalu ʻi Misipa ʻo Kiliati ʻo hoko atu ki he fānau ʻa ʻAmoni.
Und der Geist Jehovahs war auf Jephthach, und er zog hindurch durch Gilead und Menascheh, und zog hindurch bis gen Mizpeh in Gilead, und von Mizpeh in Gelead zog er hindurch wider die Söhne Ammons.
30 Pea naʻe lea ʻa Sefita ʻaki ʻae fuakava kia Sihova, ʻo ne pehē, “Kapau te ke tukuange moʻoni ʻae fānau ʻa ʻAmoni ki hoku nima,
Und Jephthach gelobte Jehovah ein Gelübde und sprach: Wenn Du die Söhne Ammons in meine Hand gibst,
31 pea ʻe pehē, ko ia ʻe hū kituʻa mei he matapā ʻo hoku fale ke fakafetaulaki kiate au ʻi heʻeku liu mai ʻi he fiemālie mei he fānau ʻa ʻAmoni, ʻe ʻa Sihova moʻoni ia, pea te u ʻatu ia ko e feilaulau tutu.”
So soll geschehen, daß das Herauskommende, das herauskommt aus meines Hauses Türen mir entgegen, wenn ich in Frieden zurückkehre von den Söhnen Ammons, das sei Jehovahs, und ich will es Ihm als Brandopfer aufopfern.
32 Pea naʻe ʻalu ai ʻa Sefita ki he fānau ʻa ʻAmoni ke tauʻi ʻakinautolu: pea naʻe tukuange ʻakinautolu ʻe Sihova ki hono nima.
Und Jephthach zog hin zu den Söhnen Ammons und stritt wider sie, und Jehovah gab sie in seine Hand.
33 Pea ne taaʻi ʻakinautolu mei ʻAloeli, ʻo hoko atu ki Minite, ko e kolo ʻe uofulu, ʻo aʻu atu ki he toafa ʻoe ngoue vaine, ʻi he tā lahi ʻaupito. Pea naʻe pehē hono fakavaivai ʻoe fānau ʻa ʻAmoni ʻi he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
Und er schlug sie von Aroer und bis du nach Minnith kommst, zwanzig Städte, und bis Abel-Keramim in einer sehr großen Schlacht. Und die Söhne Ammons wurden niedergebeugt vor den Söhnen Israels.
34 Pea naʻe haʻu ʻa Sefita ki hono fale ʻi Misipi, pea vakai, naʻe haʻu kituʻa hono ʻofefine mo e ngaahi kihiʻi lali tatangi mo e meʻe ke fakafetaulaki kiate ia: pea ko hono ʻofefine pe taha ia; naʻe ʻikai hano foha pe ʻofefine ka ko ia pe.
Und Jephthach kam gen Mizpah zu seinem Hause, und siehe: Seine Tochter kam heraus, ihm entgegen, mit Pauken und mit Reigen; und sie war seine einzige. Außer ihr hatte er weder Sohn noch Tochter.
35 Pea ʻi heʻene mamata kiate ia, naʻa ne haehae hono kofu, ʻo ne pehē, “ʻOiauē, hoku ʻofefine! Kuo ke fakavaivai ʻaupito au, ko e tokotaha koe ʻokinautolu ʻoku fakamamahi kiate au: he kuo faai hoku ngutu kia Sihova, pea ʻoku ʻikai te u faʻa foki kimui.”
Und es geschah, da er sie sah, zerriß er seine Kleider und sprach: Ach, meine Tochter, du beugst mich und zerrüttest mich. Und ich habe meinen Mund aufgetan dem Jehovah und kann nicht zurückgehen.
36 Pea naʻe pehē ʻe ia kiate ia, “ʻA ʻeku tamai, kapau kuo ke lea ʻaki ho ngutu kia Sihova, ke ke fai kiate au ʻo hangē ko ia kuo haʻu mei ho ngutu; he kuo fai ʻe Sihova ʻae totongi maʻau ki ho ngaahi fili, ʻio, ʻae fānau ʻa ʻAmoni.”
Und sie sprach zu ihm: Mein Vater, du hast deinen Mund aufgetan dem Jehovah, tue mir, wie es aus deinem Munde ausging, nachdem Jehovah dir an deinen Feinden, den Söhnen Ammons, Rache hat bereitet.
37 Pea pehē ʻe ia ki heʻene tamai, “Tuku ke fai ʻae meʻa ni koeʻuhi ko au: tuku au ʻi he māhina ʻe ua, ke u feʻaluʻaki ʻi he ngaahi moʻunga ʻo tēngihia hoku tāupoʻou, ʻeau mo hoku kau fefine.”
Und sie sprach zu ihrem Vater: Das eine wollest du mir tun: Zwei Monde lasse von mir ab, und ich will hingehen und niedersteigen auf die Berge, und ich will meine Jungfrauschaft beweinen, ich und meine Genossinnen.
38 Pea naʻe pehē ʻe ia, “ʻAlu.” Pea naʻa ne fekau ia ke ʻalu ʻi he māhina ʻe ua: pea ʻalu ia mo hono kau fefine, ʻo tēngihia hono tāupoʻou ʻi he ngaahi moʻunga.
Und er sprach: Gehe hin! Und entließ sie auf zwei Monde. Und sie ging hin, sie und ihre Genossinnen, und beweinte auf den Bergen ihre Jungfrauschaft.
39 Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe māhina ʻe ua, naʻe pehē, naʻe liu mai ia ki heʻene tamai, pea naʻa ne fai kiate ia ʻo fakatatau ki heʻene fuakava naʻa ne fai: pea naʻe ʻikai te ne ʻilo ha tangata.
Und es geschah am Ende zweier Monde, daß sie zurückkehrte zu ihrem Vater, und er tat an ihr nach seinem Gelübde, das er gelobt. Und sie erkannte nie einen Mann. Und es ward eine Satzung in Israel.
40 Pea naʻe fai maʻu ʻae anga ko ia ʻi ʻIsileli, ʻi he ʻalu ʻae ngaahi ʻofefine ʻi ʻIsileli ʻi he ʻaho ʻe fā ʻi he taʻu kotoa pē tukufakaholo ke tēngihia ʻae ʻofefine ʻo Sefita ko e tangata Kiliati.
Von Jahr zu Jahr gehen die Töchter Israels hin, zu trauern um die Tochter Jephthachs, des Gileaditen, vier Tage im Jahr.

< Fakamaau 11 >