< Selemaia 35 >

1 Ko e folofola naʻe hoko meia Sihova kia Selemaia ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē,
Das Wort, das an Jirmejahu geschah von Jehovah in den Tagen Jehojakims, des Sohnes von Joschijahu, dem Könige Jehudahs, sprechend:
2 “ʻAlu ki he fale ʻoe fānau ʻa Lekapi, pea lea kiate kinautolu, pea ʻomi ʻakinautolu ki he fale ʻo Sihova, ki he potu ʻe taha ʻi ʻolunga, pea foaki kiate kinautolu ʻae uaine ke nau inu.”
Gehe zum Haus der Rechabiter und rede mit ihnen und bringe sie herein in das Haus Jehovahs in eine der Zellen und gib ihnen Wein zu trinken.
3 Pea naʻaku toki ʻave ʻa Seasania ko e foha ʻo Selemaia, ko e foha ʻo Hapasinia, mo hono kāinga pea mo hono ngaahi foha kotoa pē, pea mo e fale kotoa pē ʻoe fānau ʻa Lekapi;
Und ich nahm Jaasanjah, Jirmejahus Sohn, des Sohnes Chabazzinjahs und seine Brüder und alle seine Söhne und das ganze Haus der Rechabiter.
4 Pea ne u ʻomi ʻakinautolu ki he fale ʻo Sihova, ki he potu fale ʻoe ngaahi foha ʻo Hanani, ko e foha ʻo ʻIkitalia, ko e tangata ʻoe ʻOtua, ʻaia ʻoku hoko mo e ngaahi potu fale ʻoe houʻeiki, ʻaia naʻe ʻi ʻolunga ʻi he potu ʻo Māseia ko e foha ʻo Salumi, ko e tauhi ʻoe matapā.
Und brachte sie herein zum Hause Jehovahs, zur Zelle der Söhne Chanans, des Sohnes Jigdaljahus, des Mannes Gottes, die neben der Zelle des Obersten ist, die über der Zelle Maasejahus, des Sohnes Schallums, ist, der die Schwelle hütete.
5 Pea u tuku ʻi he ʻao ʻoe ngaahi foha ʻoe fale ʻoe kau Lekapi ʻae ngaahi ipu kuo pito ʻi he uaine, pea mo e ngaahi ipu, pea naʻaku pehē kiate kinautolu, “Mou inu uaine.”
Und vor die Söhne des Hauses der Rechabiter gab ich Kelche voll von Wein und Becher, und sprach zu ihnen: Trinket Wein!
6 Ka naʻa nau pehē mai, “ʻE ʻikai te mau inu uaine: he kuo fekau kiate kimautolu ʻe Sonatapi ko e foha ʻo Lekapi ko ʻemau tamai, ʻo pehē, ‘ʻOua naʻa mou inu uaine, ʻakimoutolu, pe ko homou ngaahi foha ʻo taʻengata.
Und sie sprachen: Wir trinken keinen Wein; denn Jonadab, der Sohn Rechabs, unser Vater, hat über uns geboten und gesagt: Ihr sollt keinen Wein trinken, ihr und eure Söhne ewiglich!
7 Pea ʻoua naʻa mou langa fale, pe tūtuuʻi ʻae tenga, pe tō ha ngoue vaine, pe maʻu ia: ka te mou nofo ʻi he ngaahi fale fehikitaki ʻi he ngaahi ʻaho kotoa pē ʻo hoʻomou moʻui; koeʻuhi ke mou nofo ʻi he ʻaho lahi ʻi he fonua ʻoku mou ʻāunofo ai.’
Und ein Haus sollt ihr nicht bauen, noch Samen säen und keinen Weinberg pflanzen, noch einen haben, sondern in Zelten wohnen alle eure Tage, daß ihr lebet viele Tage auf dem Boden, darauf ihr Fremdlinge seid.
8 Ko ia ʻoku pehē ʻemau talangofua ki he leʻo ʻo Sonatapi ko e foha ʻo Lekapi ko ʻemau tamai ʻi he meʻa kotoa pē naʻa ne fekau ai ʻakimautolu, ke ʻoua naʻa inu uaine ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻemau moʻui, ʻakimautolu, pe ko homau ngaahi uaifi, pe ko homau ngaahi foha, pe ko homau ngaahi ʻofefine;
Und wir haben gehört auf die Stimme, Jehonadabs, des Sohnes Rechabs, unseres Vaters, nach allem, was er uns geboten, daß keinen Wein wir trinken all unsere Tage, wir, unsere Weiber, unsere Söhne und unsere Töchter.
9 Pea ke ʻoua naʻa mau langa ʻae ngaahi fale ke nofo ai: pea ʻoua naʻa mau maʻu ʻae ngaahi ngoue vaine, pe ha ngoue, pe ha tenga ke tō:
Und daß wir keine Häuser bauen, darin zu wohnen, und Weinberg und Feld und Samen haben wir nicht;
10 Ka kuo mau nofo ʻi he ngaahi fale fehikitaki, pea talangofua, pea fai ki he ngaahi meʻa kotoa pē kuo fekau kiate kimautolu ʻe Sonatapi ko ʻemau tamai.
Und wir wohnen in Zelten, und gehorchen und tun nach allem, was uns Jonadab, unser Vater, geboten hat.
11 Ka naʻe hoko ia ʻo pehē, ʻi he haʻu ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ki he fonua, naʻa mau pehē, ‘Haʻu ke tau ʻo ki Selūsalema koeʻuhi ko e manavahē ki he kau tau ʻoe kau Kalitia, pea ko e manavahē ki he kau tau ʻoe kakai Silia: pea ko ia ʻoku mau nofo ai ni ʻi Selūsalema.’”
Und es geschah, da Nebuchadrezzar, Babels König, heraufzog wider das Land, da sprachen wir: Kommt, und laßt uns kommen gen Jerusalem vor der Chaldäer Streitmacht und vor der Streitmacht Arams, und wir wohnen in Jerusalem.
12 Pea naʻe toki hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, ʻo pehē,
Und es geschah Jehovahs Wort an Jirmejahu, sprechend:
13 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘ʻAlu ʻo tala ki he kau tangata ʻo Siuta mo e kakai ʻo Selūsalema, “ʻE ʻikai te mou maʻu ʻae akonaki ke fanongo ki heʻeku ngaahi lea?” ʻoku pehē mai ʻa Sihova.
So spricht Jehovah der Heerscharen, der Gott Israels: Gehe hin und sprich zum Manne Jehudahs und zu Jerusalems Bewohnern: Nehmet ihr nicht Zucht an, daß ihr auf Meine Worte hört? spricht Jehovah.
14 “Ko e ngaahi lea ʻa Sonatapi ko e foha ʻo Lekapi, ʻaia naʻa ne fekau ki hono ngaahi foha ke ʻoua naʻa nau inu uaine, kuo fakamoʻoni: ʻoku teʻeki te nau inu ʻo aʻu ki he ʻaho ni, ka ʻoku nau talangofua ki he fekau ʻa ʻenau tamai: ka kuo u folofola kiate kimoutolu, ʻo tuʻu hengihengi hake pe ʻo lea; ka naʻe ʻikai te mou tokanga kiate au.
Es erstehen die Worte Jehonadabs, des Sohnes Rechabs, die er seinen Söhnen gebot, nicht Wein zu trinken; und sie trinken keinen bis auf diesen Tag; denn sie hören auf das Gebot ihres Vaters; und Ich redete zu euch, früh aufstehend und redend, und ihr höret nicht auf Mich.
15 Pea kuo u fekau foki kiate kimoutolu, ʻa ʻeku kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita kotoa pē ʻo tuʻu hengihengi hake pe ʻo fekauʻi ʻakinautolu, ʻo pehē, ‘Mou tafoki ʻae tangata taki taha mei hono hala kovi, pea fakalelei hoʻomou ngaahi faianga, pea ʻoua naʻa mou muimui ki he ngaahi ʻotua kehe ke tauhi ʻakinautolu, pea te mou nofo ʻi he fonua ʻaia kuo u foaki kiate kimoutolu pea mo hoʻomou ngaahi tamai; ka naʻe ʻikai te mou fakafanongo homou telinga, pe tokanga kiate au,
Und Ich sandte zu euch all Meine Knechte, die Propheten, früh aufstehend und sendend, und sprach: Kehret doch zurück, jeder Mann von seinem bösen Wege, und machet eure Taten gut, und geht nicht anderen Göttern nach, ihnen zu dienen, auf daß ihr wohnet auf dem Boden, den Ich euch gab und euren Vätern; ihr aber neigtet nicht euer Ohr und hörtet nicht auf Mich.
16 Koeʻuhi kuo fai ʻe he ngaahi foha ʻo Sonatapi ko e foha ʻo Lekapi ʻae fekau ʻa ʻenau tamai, ʻaia naʻa ne fekau kiate kinautolu; ka ʻoku ʻikai fanongo ʻae kakai ni kiate au:’”
Die Söhne Jehonadabs, des Sohnes Rechabs, bestätigen das Gebot ihres Vaters, das er ihnen geboten, aber dieses Volk hört nicht auf Mich.
17 “Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; Vakai, te u ʻomi ki Siuta mo e kakai kotoa pē ʻo Selūsalema ʻae kovi kotoa pē kuo u lea ʻaki kiate kinautolu: koeʻuhi naʻaku lea kiate kinautolu, ka naʻe ʻikai te nau fanongo; pea kuo u ui kiate kinautolu, ka naʻe ʻikai te nau tali.”
Darum, so spricht Jehovah, der Gott der Heerscharen, der Gott Israels: Siehe, Ich bringe über Jehudah und über alle Bewohner Jerusalems all das Böse, das Ich über sie geredet habe: weil Ich zu ihnen redete und sie hörten nicht, und Ich ihnen rief und sie antworteten nicht.
18 Pea naʻe pehē ʻe Selemaia ki he fale ʻoe kau Lekapi, “ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘Koeʻuhi kuo mou talangofua ki he fekau ʻa Sonatapi ko hoʻomou tamai, pea tauhi ki heʻene tala kotoa pē, pea fai ʻo hangē ko ʻene fekau kotoa pē kiate kimoutolu:’
Und zu dem Haus der Rechabiter sprach Jirmejahu: Also spricht Jehovah der Heerscharen, der Gott Israels: Weil ihr gehört habt auf das Gebot Jehonadabs, eures Vaters, und hieltet alle seine Gebote und tatet nach allem, was er euch geboten hat:
19 Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘ʻE ʻikai masiva ʻa Sonatapi ko e foha ʻo Lekapi ʻi ha tangata ke tuʻu ʻi hoku ʻao, ʻo taʻengata.’”
Darum, so spricht Jehovah der Heerscharen, der Gott Israels, soll dem Jonadab, dem Sohne Rechabs, nicht ausgerottet werden ein Mann, der vor Mir stehe alle Tage.

< Selemaia 35 >