< ʻIsaia 31 >

1 ‌ʻE malaʻia ʻakinautolu ʻoku ʻalu hifo ki ʻIsipite ke kumi ʻae tokoni; pea faʻaki ki he fanga hoosi, mo falala ki he ngaahi saliote, koeʻuhi ʻoku nau tokolahi; pea ʻi he kau tangata heka hoosi, koeʻuhi ʻoku nau mālohi ʻaupito; ka ʻoku ʻikai te nau vakai ki he tokotaha māʻoniʻoni ʻo ʻIsileli, pe kumi kia Sihova!
Wehe denen, die um Beistand hinab nach Ägypten ziehen, und sich auf Rosse stützen und auf Streitwagen vertrauen, daß deren viel sind, und auf Reiter, daß sehr mächtig sie sind, und nicht schauen auf den Heiligen Israels, und nicht fragen nach Jehovah.
2 Ka ʻoku ne poto foki mo ia, pea te ne fakahoko mai ʻae kovi, pea ʻe ʻikai fakafoki ʻene ngaahi folofola: ka te ne tuʻu hake ki he fale ʻoe fai kovi, pea kiate kinautolu ʻoku tokoni ki he kau fai kovi.
Aber Er ist auch weise und bringt Böses, und tut nicht weg Seine Worte und steht auf wider das Haus der Bösen und wider den Beistand derer, die Unrecht wirken.
3 Ko eni, ko e tangata pe ʻae kau ʻIsipite, ka ʻoku ʻikai ko e ʻOtua; pea ko e kakano pe ʻa ʻenau fanga hoosi, ka ʻoku ʻikai ke laumālie. ʻOku mafao atu ʻe Sihova hono nima, ʻe hinga ia ʻaia naʻe tokoni, pea ko ia naʻe maʻu ʻae tokoni ʻe tō ki lalo, pea te na vaivai fakataha.
Und Ägypten ist ein Mensch und nicht Gott, und ihre Rosse Fleisch und nicht Geist. Und Jehovah reckt Seine Hand aus, und es strauchelt der Beistand, und der, dem er beisteht, fällt, und es ist aus mit ihnen allen zumal.
4 He kuo folofola pehē ʻe Sihova kiate au, “ʻO hangē ko e ngungulu ʻoe laione mo e laione mui ʻi heʻene kai, ʻoka fakataha ʻae kau tauhi kotoa pē ke fai mo ia, ʻe ʻikai te ne manavahē ki honau leʻo, pe fakavaivai ia koeʻuhi ko honau tokolahi: ʻe pehē ʻae hāʻele hifo ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau ke fai ʻae tau, maʻa e moʻunga ko Saione, pea mo hono tafungofunga.
Denn also sprach zu mir Jehovah: Gleich wie der Löwe knurrt, und der junge Löwe ob dem Zerfleischten, wenn ihm der Hirten Fülle begegnet, sich nicht entsetzt ob ihrer Stimme und von ihrem Toben nicht gedrückt wird; so steigt herab Jehovah der Heerscharen, zu kriegen auf dem Berge Zion und auf seinem Hügel.
5 ‌ʻO hangē ko e puna ʻae fanga manu, ʻe fakahaofi pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau ʻa Selūsalema: ʻi heʻene maluʻi te ne fakamoʻui ia; pea ʻi heʻene hāʻele atu te ne fakahaofi ia.”
Wie Vögel daherfliegen, so schirmt Jehovah der Heerscharen über Jerusalem, Er schirmt und errettet, überspringt und läßt entrinnen.
6 Tafoki ʻakimoutolu kiate ia ʻaia kuo angatuʻu ʻaupito ki ai ʻae fānau ʻa ʻIsileli.
Kehret zurück zu Dem, von Dem so tief ihr seid abgewichen, Söhne Israels.
7 Pea ʻi he ʻaho ko ia ʻe liʻaki ʻe he tangata kotoa pē ʻene ngaahi tamapua siliva, pea mo ʻene ngaahi tamapua koula, ʻaia kuo ngaohi ʻe homou nima kiate kimoutolu ko e angahala.
Denn an selbigem Tage werden sie verschmähen, jeder Mann die Götzen seines Silbers und die Götzen seines Goldes, die eure Hände euch gemacht als Sünde.
8 “Pea ʻe toki tō ʻae tangata ʻAsilia ʻi he heletā, kae ʻikai ʻo ha tangata mālohi; pea ʻe kai ia ʻe he heletā, kae ʻikai ʻo ha tangata meʻa vale: ka te ne hola mei he heletā, pea ʻe vaivai ʻene kau talavou.
Und fallen wird Aschur durch das Schwert nicht eines Mannes, und das Schwert nicht eines Menschen wird ihn fressen, und er wird für sich fliehen vor dem Schwert, und zinsbar werden seine Jünglinge.
9 Pea ʻi he manavahē te ne ʻalu ki hono potu mālohi, pea ʻe manavahē hono ngaahi houʻeiki ki he fuka,” ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻaia ʻoku ʻi Saione ʻene afi, pea ʻoku ʻi Selūsalema ʻene ngotoʻumu vela.
Und seine Felsenklippe wird vergehen vor Bangen, und vor dem Panier sich entsetzen seine Fürsten, spricht Jehovah, Der einen Feuerherd hat auf Zion und einen Ofen in Jerusalem.

< ʻIsaia 31 >