< Hepelū 2 >

1 Ko e meʻa ia ʻoku totonu ke ʻāsili ai ʻetau tokanga lahi ki he ngaahi meʻa kuo tau fanongo ki ai, telia naʻa tau tukuange mei ai ʻi ha ʻaho.
この故に我ら聞きし所をいよいよ篤く愼むべし、恐らくは流れ過ぐる事あらん。
2 He kapau naʻe tuʻumaʻu ʻae lea naʻe leaʻaki ʻe he kau ʻāngelo, pea ko e maumauʻi mo e talangataʻa kotoa pē naʻe maʻu hono totongi totonu;
若し御使によりて語り給ひし言すら堅くせられて、咎と不 從順とみな正しき報を受けたらんには、
3 E hao fēfē ʻakitautolu, ʻo kapau te tau taʻetokanga ki he fakamoʻui lahi ko ia? ʻAia naʻe fuofua fakahā ʻe he ʻEiki, pea naʻe fakamoʻoni ia kiate kitautolu ʻekinautolu naʻe fanongo [kiate ia];
我ら斯くのごとき大なる救を等閑にして爭でか遁るることを得ん。この救は初め主によりて語り給ひしものにして、聞きし者ども之を我らに確うし、
4 Naʻe fakamoʻoni foki ʻe he ʻOtua, ʻaki ʻae ngaahi fakaʻilonga, mo e ngaahi meʻa fakaofo, mo e ngaahi mana kehekehe, pea mo e ngaahi foaki ʻoe Laumālie Māʻoniʻoni, ʻo fakatatau ki hono finangalo ʻoʻona.
神また徴と不思議とさまざまの能力ある業と、御旨のままに分ち與ふる聖 靈とをもて證を加へたまへり。
5 He ʻoku ʻikai te ne fakamoʻulaloa ki he kau ʻāngelo ʻae maama kahaʻu, ʻaia ʻoku mau lea ki ai.
それ神は我らの語るところの來らんとする世界を、御使たちには服はせ給はざりき。
6 Ka ʻoku fakahā ʻe ha tokotaha ʻi he potu ʻe taha, ʻo pehē, “Ko e hā ʻae tangata, ʻoku ke tokangaʻi ia? Pe ko e foha ʻoe tangata, ʻoku ke ʻaʻahi ai kiate ia?
或 篇に人 證して言ふ『人は如何なる者なれば、之を御心にとめ給ふか。人の子は如何なる者なれば、之を顧み給ふか。
7 Naʻa ke ngaohi ia ʻo māʻulalo siʻi ʻi he kau ʻāngelo; ne ke fakapale ʻaki ia ʻae nāunau mo e ongoongolelei, ʻo fakanofo ia ke puleʻi ʻae ngaahi ngaue ʻa ho nima:
汝これを御使よりも少しく卑うし、光榮と尊貴とを冠らせ、
8 Kuo ke fakamoʻulaloa ʻae meʻa kotoa pē ki hono lalo vaʻe.” Pea ʻi heʻene “fakamoʻulaloa ʻae meʻa kotoa pē kiate ia,” naʻe ʻikai fakatoe ha meʻa ʻe taʻeʻaikilalo ʻiate ia. Ka ʻoku teʻeki ai ketau mamata kuo fakamoʻulaloa ʻae meʻa kotoa pē kiate ia.
萬の物をその足の下の服はせ給へり』と。既に萬の物を之に服はせ給ひたれば、服はぬものは一つだに殘さるる事なし。されど今もなほ我らは萬の物の之に服ひたるを見ず。
9 Ka ʻoku tau mamata kia Sisu, kuo fakapale ʻaki ia ʻae nāunau mo e ongoongolelei, koeʻuhi ko e kātaki ʻae pekia, ʻaia naʻe ngaohi ke māʻulalo siʻi ʻi he kau ʻāngelo, ke ne kamata ʻe ia ʻae pekia koeʻuhi ko e kakai kotoa pē, ko e meʻa ʻi he ʻaloʻofa ʻae ʻOtua.
ただ御使よりも少しく卑くせられしイエスの、死の苦難を受くるによりて榮光と尊貴とを冠らせられ給へるを見る。これ神の恩惠によりて萬民のために死を味ひ給はんとてなり。
10 He naʻe taau mo ia, ʻaia ʻoku maʻana ʻae meʻa kotoa pē, pea ʻoku mei ai ʻae meʻa kotoa pē, ʻi he ʻomi ʻae foha tokolahi ki he nāunau, ke fakahaohaoa ʻi he ngaahi mamahi ʻae ʻEiki ʻo ʻenau moʻui.
それ多くの子を光榮に導くに、その救の君を苦難によりて全うし給ふは、萬の物の歸するところ、萬の物を造りたまふ所の者に相應しき事なり。
11 He ko ia ʻoku ne fakamaʻa, mo kinautolu kuo fakamaʻa, ʻoku nau taha pe kotoa pē: ko ia ʻoku ʻikai ai ke mā ia ke ui ʻakinautolu ko e kāinga,
潔めたまふ者も、潔めらるる者も、皆ただ一つより出づ。この故に彼らを兄弟と稱ふるを恥とせずして言ひ給ふ、
12 ‌ʻO pehē, “Te u fakahā ho huafa ki hoku kāinga, ʻi he lotolotonga ʻoe siasi te u hiva fakafetaʻi kiate koe.”
『われ御名を我が兄弟たちに告げ、集會の中にて汝を讃め歌はん』
13 Mo toe [pehē], “Te u falala kiate ia.” Pea toe [pehē], “Vakai ko au mo e fānau kuo foaki ʻe he ʻOtua kiate au.”
また『われ彼に依頼まん』又『視よ、我と神の我に賜ひし子 等とは……』と。
14 Pea ko e meʻa ʻi he maʻu ʻe he fānau ʻae kakano mo e toto, naʻe ʻai foki ʻe ia ʻae anga ko ia; koeʻuhi ke fakaʻauha ʻe ia ʻi he mate ʻaia naʻe ʻaʻana ʻae mālohi ʻoe mate, ko e tēvolo;
子 等はともに血肉を具ふれば、主もまた同じく之を具へ給ひしなり。これは死の權力を有つもの、即ち惡魔を死によりて亡し、
15 Mo fakamoʻui ʻakinautolu naʻe moʻua pōpula ʻi he manavahē ki he mate, ʻi henau moʻui kotoa pē.
かつ死の懼によりて生涯、奴隷となりし者どもを解放ち給はんためなり。
16 He ko e moʻoni naʻe ʻikai puke ʻe ia ʻae kau ʻāngelo; ka naʻa ne puke ʻe ia ʻae hako ʻo ʻEpalahame.
實に主は御使を扶けずしてアブラハムの裔を扶けたまふ。
17 Ko ia naʻe taau ai mo ia ke hoko ʻo tatau mo hono kāinga ʻi he meʻa kotoa pē, koeʻuhi ke ne hoko ko e fungani taulaʻeiki ʻaloʻofa mo angatonu ʻi he ngaahi meʻa ʻae ʻOtua, ke fai ʻae fakalelei koeʻuhi ko e angahala ʻae kakai.
この故に神の事につきて憐憫ある忠實なる大 祭司となりて、民の罪を贖はんために、凡ての事において兄弟の如くなり給ひしは宜なり。
18 He ko e meʻa ʻi heʻene mamahi ʻaʻana ʻi hono ʻahiʻahiʻi, ʻoku ne faʻa fai ke tokoniʻi ʻakinautolu ʻoku ʻahiʻahiʻi.
主は自ら試みられて苦しみ給ひたれば、試みられるる者を助け得るなり。

< Hepelū 2 >