< Senesi 38 >

1 Pea ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe ʻalu ʻa Siuta mei hono ngaahi tokoua, pea afe ia ki ha taha ʻi he kakai ʻAtulama, ko ʻIla hono hingoa.
Y ACONTECIÓ en aquel tiempo, que Judá descendió de con sus hermanos, y fuése á un varón Adullamita, que se llamaba Hira.
2 Pea mamata ai ʻa Siuta ki he ʻofefine ʻoe Kēnani ʻe tokotaha, ko Suaa hono hingoa: pea ne maʻu ia, pea ʻalu kiate ia ʻo na mohe.
Y vió allí Judá la hija de un hombre Cananeo, el cual se llamaba Súa; y tomóla, y entró á ella:
3 Pea feitama ia, mo fāʻeleʻi ʻae tama pea ne ui hono hingoa ho ʻEa.
La cual concibió, y parió un hijo; y llamó su nombre Er.
4 Pea toe feitama ia, pea fāʻeleʻi ʻae tama; pea ne ui hono hingoa ko ʻOnani
Y concibió otra vez, y parió un hijo, y llamó su nombre Onán.
5 Pea toe feitama foki ia; pea fāʻeleʻi ʻae tama; pea ne ui hono hingoa ko Sila pea naʻe ʻi Kesipi ia ʻi heʻene fanauʻi ia.
Y volvió á concebir, y parió un hijo, y llamó su nombre Sela. Y estaba en Chezib cuando lo parió.
6 Pea fili ʻe Siuta ʻae uaifi kia ʻEa, ko hono ʻuluaki, pea ko Tema hono hingoa.
Y Judá tomó mujer para su primogénito Er, la cual se llamaba Thamar.
7 Pea naʻe anga kovi ʻa ʻEa, ko e ʻuluaki foha ʻo Siuta, ʻi he ʻao ʻo Sihova; pea naʻe tāmateʻi ia ʻe Sihova.
Y Er, el primogénito de Judá, fué malo á los ojos de Jehová, y quitóle Jehová la vida.
8 Pea pehē ʻe Siuta kia ʻOnani, “ʻAlu ko e ki he uaifi ʻo ho taʻokete, pea ke mali mo ia, mo ke fakatupu ai ʻae hako ki ho taʻokete.”
Entonces Judá dijo á Onán: Entra á la mujer de tu hermano, y despósate con ella, y suscita simiente á tu hermano.
9 Pea naʻe ʻilo ʻe ʻOnani ʻe ʻikai ʻiate ia ʻae hako; pea ʻi heʻene ʻalu ki he uaifi ʻo hono taʻokete, naʻa ne huaʻi ia ki he kelekele, telia naʻa foaki ʻe ia ʻae hako ki hono taʻokete.
Y sabiendo Onán que la simiente no había de ser suya, sucedía que cuando entraba á la mujer de su hermano vertía en tierra, por no dar simiente á su hermano.
10 Pea naʻe kovi kia Sihova ʻae meʻa naʻa ne fai: ko ia, naʻa ne tāmateʻi mo ia foki.
Y desagradó en ojos de Jehová lo que hacía, y también quitó á él la vida.
11 Pea fekau ʻe Siuta kia Tema ko hono ʻofefine ʻi he fono [ʻo pehē], “Ke ke nofo ʻatā pe koe, ʻi he fale ʻo hoʻo tamai, ke ʻoua ke tupu hoku foha ko Sila;” he naʻe pehē ʻe ia, “Telia naʻa mate foki ia, ʻo hangē ko hono ongo taʻokete.” Pea ʻalu ʻa Tema ʻo nofo ʻi he fale ʻo ʻene tamai.
Y Judá dijo á Thamar su nuera: Estáte viuda en casa de tu padre, hasta que crezca Sela mi hijo; porque dijo: Que quizá no muera él también como sus hermanos. Y fuése Thamar, y estúvose en casa de su padre.
12 Pea fuoloa ai, pea pekia ʻae taʻahine ʻa Suaa ko e uaifi ʻo Siuta: pea kuo fiemālie ʻa Siuta, pea ʻalu ia ki heʻene kau tangata kosi sipi ki Timinate, ʻaia mo hono kāinga ko ʻIla, ko e ʻAtulama.
Y pasaron muchos días, y murió la hija de Súa, mujer de Judá; y Judá se consoló, y subía á los trasquiladores de sus ovejas á Timnath, él y su amigo Hira el Adullamita.
13 Pea naʻe fakahā kia Tema, ʻo pehē, Vakai, ʻoku ʻalu ʻa hoʻo tamai ʻi he fono, ki Timinate ke kosi ʻene fanga sipi.
Y fué dado aviso á Thamar, diciendo: He aquí tu suegro sube á Timnath á trasquilar sus ovejas.
14 Pea ne tuku ʻe ia hono ngaahi kofu putu, pea pūlou ʻaki ʻe ia ʻae pūlou, ʻo ne tākai ʻaki ʻae kofu, pea nofo ia ʻi he potu ʻataʻatā naʻe ʻi he veʻe hala ki Timinate; he naʻe vakai ia, kuo tupu ʻa Sila, ka ʻoku teʻeki ai ʻatu ia kiate ia, ke na mali.
Entonces quitó ella de sobre sí los vestidos de su viudez, y cubrióse con un velo, y arrebozóse, y se puso á la puerta de las aguas que están junto al camino de Timnath; porque veía que había crecido Sela, y ella no era dada á él por mujer.
15 Pea kuo mamata ʻa Siuta, kiate ia, naʻa ne mahalo ko e fefine angahala ia, he koeʻuhi kuo pūlou hono mata.
Y vióla Judá, y túvola por ramera, porque había ella cubierto su rostro.
16 Pea afe ia kiate ia ʻi he hala, ʻo ne pehē, “Ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, tuku ke u ʻalu atu kiate koe;” (he naʻe ʻikai te ne ʻilo ko hono ʻofefine ia ʻi he fono). Pea pehēange ʻe ia, “Ko e hā te ke tuku mai kiate au, koeʻuhi ke ke haʻu kiate au?”
Y apartóse del camino hacia ella, y díjole: Ea, pues, ahora entraré á ti; porque no sabía que era su nuera; y ella dijo: ¿Qué me has de dar, si entrares á mí?
17 Pea pehē ia, “Te u fekau ke ʻomi ha ʻuhiki mei he fanga manu,” pea pehē ʻe ia, “Pea te ke tuku mai ha fakamoʻoni, kaeʻoua ke ke ʻomi ia?”
El respondió: Yo te enviaré del ganado un cabrito de las cabras. Y ella dijo: Hasme de dar prenda hasta que lo envíes.
18 Pea pehē ʻe ia, “Ko e hā te u tuku kiate koe?” Pea talaange ʻe ia, “Ko ho mama, mo ho lelu, pea mo ho tokotoko ʻoku ʻi ho nima.” Pea ne ʻatu ia kiate ia, pea ʻalu atu ia kiate ia, pea feitama ia kiate ia.
Entonces él dijo: ¿Qué prenda te daré? Ella respondió: Tu anillo, y tu manto, y tu bordón que tienes en tu mano. Y él se los dió, y entró á ella, la cual concibió de él.
19 Pea tuʻu hake ia ʻo ʻalu mei ai, pea ne tuku ʻene pūlou meiate ia, ʻo toe ai hono ngaahi kofu putu.
Y levantóse, y fuése: y quitóse el velo de sobre sí, y vistióse las ropas de su viudez.
20 Pea fekau ʻe Siuta ke ʻave ʻae ʻuhikiʻi kosi ʻi he nima ʻa hono kāinga ko e ʻAtulama, koeʻuhi ke ne maʻu ʻae fakamoʻoni mei he nima ʻoe fefine; ka naʻe ʻikai te ne faʻa ʻilo ia.
Y Judá envió el cabrito de las cabras por mano de su amigo el Adullamita, para que tomase la prenda de mano de la mujer; mas no la halló.
21 Pea fehuʻi ia ki he kau tangata ʻoe potu ko ia, ʻo pehē, “Ko e fē ʻae fefine angahala naʻe ʻi he potu hala ni?” Pea nau pehē, naʻe ʻikai ha fefine angahala ʻi he potu ni.
Y preguntó á los hombres de aquel lugar, diciendo: ¿Dónde está la ramera de las aguas junto al camino? Y ellos le dijeron: No ha estado aquí ramera.
22 Pea toe ʻalu ia kia Siuta, ʻo ne pehē, “ʻOku ʻikai te u ʻilo ia; pea ʻoku pehē foki ʻe he kau tangata ʻoe potu, naʻe ʻikai ha fefine angahala ʻi he potu ko ia.”
Entonces él se volvió á Judá, y dijo: No la he hallado; y también los hombres del lugar dijeron: Aquí no ha estado ramera.
23 Pea pehē ʻe Siuta, “Tuku ke ne maʻu, ia maʻana, telia naʻa tau mā ai; vakai, naʻaku fekau ke ʻave ʻae ʻuhiki manu ni, pea ʻoku ʻikai te ke ʻilo ia.”
Y Judá dijo: Tómeselo para sí, porque no seamos menospreciados: he aquí yo he enviado este cabrito, y tú no la hallaste.
24 Pea hili ʻae māhina ʻe tolu nai, naʻe fakahā kia Siuta, ʻo pehē, “Kuo fai angahala ʻe Tema, ko ho ʻofefine ʻi he fono; pea vakai, ʻoku feitama foki ia ʻi he feʻauaki.” Pea pehē ʻe Siuta; “Taki mai ia, ke tutu ia.”
Y acaeció que al cabo de unos tres meses fué dado aviso á Judá, diciendo: Thamar tu nuera ha fornicado, y aun cierto está preñada de las fornicaciones. Y Judá dijo: Sacadla, y sea quemada.
25 Pea kuo nau taki mai ia, pea fekau ia ki heʻene tamai ʻi he fono, ʻo pehē, “Kuo u feitama ki he tangata ʻoku ʻaʻana ʻae meʻa ni: pea ne pehē, Ke ke vakai, pe ʻoku ʻa hai ʻae maama ni mo e lelu, mo e tokotoko ni?”
Y ella, cuando la sacaban, envió á decir á su suegro: Del varón cuyas son estas cosas, estoy preñada: y dijo más: Mira ahora cúyas son estas cosas, el anillo, y el manto, y el bordón.
26 Pea fakamoʻoni ʻe Siuta, ʻo ne pehē, “ʻOku tonuhia lahi ia ʻia au: koeʻuhi naʻe ʻikai te u foaki ia ki hoku foha ko Sila.” Pea naʻe ʻikai te ne taʻeʻiloʻi ia.
Entonces Judá los reconoció, y dijo: Más justa es que yo, por cuanto no la he dado á Sela mi hijo. Y nunca más la conoció.
27 Pea naʻe hoko, ʻo pehē, ʻi heʻene langā, pea vakai, naʻe ai ʻae māhanga ʻi hono manāva.
Y aconteció que al tiempo del parir, he aquí había dos en su vientre.
28 Pea ʻi heʻene langā naʻe tuku kituʻa ʻe he tokotaha hono nima, pea nonoʻo ki ai ʻe he māʻuli ʻae filo kulokula, ʻo ne pehē, naʻe fuofua haʻu eni.
Y sucedió, cuando paría, que sacó la mano el uno, y la partera tomó y ató á su mano un hilo de grana, diciendo: Este salió primero.
29 Pea ʻi heʻene toe toʻo atu hono nima, pea vakai, naʻe haʻu hono tokoua; pea pehē ʻe he māʻuli, “Naʻe fēfeeʻi hao ʻoho mai koe ke ʻiate koe ʻae motuhi ni, ko ia naʻa ne ui hono hingoa ko Felesi.”
Empero fué que tornando él á meter la mano, he aquí su hermano salió; y ella dijo: ¿Por qué has hecho sobre ti rotura? Y llamó su nombre Phares.
30 Pea toki haʻu hono tokoua, ʻaia naʻe ʻi hono nima ʻae filo kulokula, pea ne ui hono hingoa ko Selaa.
Y después salió su hermano, el que tenía en su mano el hilo de grana, y llamó su nombre Zara.

< Senesi 38 >