< Kaletia 4 >

1 Ko eni, ʻoku ou pehē, Ko e foha hoko ʻi heʻene kei tamasiʻi, neongo ʻoku ʻeiki ia ki he meʻa kotoa pē, ʻoku ʻikai siʻi fai kehekehe ia mo e tamaioʻeiki;
Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega:
2 Ka ʻoku moʻulaloa ia ki he kau takiaki mo e kau tauhi, kaeʻoua ke hokosia ʻae kuonga kuo kotofa ʻe he tamai.
pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.
3 ‌ʻOku pehē pe ʻakitautolu, naʻa tau kei siʻi, pea tau nofo tokilalo ki he ngaahi ʻuluaki meʻa ʻoe māmani:
Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.
4 Ka ʻi he hokosia mai hono kakato ʻoe kuonga, naʻe tuku atu ai ʻe he ʻOtua hono ʻAlo, ke fanauʻi ʻe he fefine, pea fanauʻi ia ʻo moʻulaloa ʻi he fono,
A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan
5 Ke huhuʻi ʻakinautolu naʻe moʻulaloa ki he fono, koeʻuhi ke tau maʻu ai ʻae ohi ʻoe ngaahi foha.
da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.
6 Pea koeʻuhi ko e ngaahi foha ʻakimoutolu, kuo fekau atu ai ʻe he ʻOtua ʻae Laumālie ʻo hono ʻAlo ki homou loto, ʻoku tangi, “ʻAapa, Tamai.”
A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!”
7 Ko ia ʻoku ʻikai ai te ke kei tamaioʻeiki, ka ko e foha; pea kapau ko e foha, ko e foha hoko ʻoe ʻOtua ʻia Kalaisi.
Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
8 Ka ʻi he kuonga ko ia naʻe ʻikai te mou ʻiloʻi ʻae ʻOtua, naʻa mou tauhi ʻakinautolu ʻaia ʻoku ʻikai siʻi ko e ʻotua moʻoni.
Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.
9 Ka ko eni, hili hoʻomou ʻilo ʻae ʻOtua, pe ko e ʻilo ʻakimoutolu ʻe he ʻOtua, ʻoku fēfē hoʻomou toe tafoki ki he ngaahi ʻuluaki meʻa vaivai mo masiva, ʻaia ʻoku mou holi ke mou toe pōpula ki ai?
Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?
10 ‌ʻOku mou tauhi ʻae ngaahi ʻaho, mo e ngaahi māhina, mo e ngaahi faʻahitaʻu, mo e ngaahi taʻu.
Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine!
11 ‌ʻOku ou manavahē kiate kimoutolu, telia naʻa kuo taʻeʻaonga ʻeku ngāue kiate kimoutolu.
Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!
12 E kāinga, ʻoku ou fakakolekole kiate kimoutolu, ke mou hangē ko au; he ʻoku ou hangē ko kimoutolu: ʻoku ʻikai siʻi te mou fai ha kovi kiate au.
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.
13 ‌ʻOku mou ʻilo, naʻaku malangaʻaki ʻae ongoongolelei kiate kimoutolu ʻi muʻa ʻi he sino vaivai.
Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.
14 Pea ko hoku ʻahiʻahi, ʻaia naʻe ʻi hoku sino, naʻe ʻikai te mou fehiʻa pe siʻaki ai au; ka naʻa mou maʻu au ʻo hangē ko e ʻāngelo ʻae ʻOtua, pea hangē ko Kalaisi Sisu.
Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.
15 Pea kofaʻā ai ʻae monūʻia naʻa mou lea ki ai? He ʻoku ou fakamoʻoni kiate kimoutolu, ka ne faʻa fai, pehē, ne mou toʻo mai homou mata, ke foaki kiate au.
Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih.
16 Pea kuo u hoko au ko homou fili koā, ko e meʻa ʻi heʻeku tala ʻae moʻoni kiate kimoutolu?
Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?
17 ‌ʻOku nau ʻofa feinga kiate kimoutolu, ka ʻoku ʻikai lelei; ʻio, ko honau loto ke fakamavae ʻakimoutolu, ka mou ʻofa feinga pe kiate kinautolu.
Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete.
18 Ka ʻoku lelei ke fai feinga maʻuaipē ʻi he meʻa lelei, kaeʻoua naʻa ngata ʻi heʻeku ʻiate kimoutolu.
Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas,
19 A ʻeku fānau siʻi, ʻaia ʻoku ou toe langā ai kaeʻoua ke tupu ʻa Kalaisi ʻiate kimoutolu,
dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.
20 ‌ʻAmusiaange eni kuo u ʻiate kimoutolu, pea ke u liliu hoku leʻo; he ʻoku ou puputuʻu telia ʻakimoutolu.
Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.
21 Tala mai kiate au, ʻakimoutolu ʻoku holi ke mou moʻulaloa ki he fono, ʻikai ʻoku mou fanongo ki he fono?
Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?
22 He kuo tohi, naʻe toko ua ʻae foha ʻo ʻEpalahame, ko e tokotaha ʻi he fefine pōpula, pea ko e tokotaha ʻi he fefine tauʻatāina.
Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
23 Ka ko ia naʻe ʻoe fefine pōpula, naʻe tupu ia fakatangata pe; ka ko ia ʻoe fefine tauʻatāina, naʻe ʻi he talaʻofa ia.
Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.
24 Ko e fakatātā ʻae ongo meʻa ko ia: he ko e fuakava eni ʻe ua; ko e taha mei he moʻunga ko Sainai, ʻaia ʻoku fānau ki he pōpula, ko Ekaa ia.
To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara.
25 He ko e Ekaa ni, ko e moʻunga ko Sainai ia ʻi ʻAlepea, pea ʻoku hangē ko Selūsalema ʻaia ʻoku ai ni, pea ʻoku pōpula ia mo ʻene fānau.
Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.
26 Ka ko Selūsalema ʻoku ʻi ʻolunga, ʻoku tauʻatāina ia, ʻaia ko e faʻē ʻatautolu kotoa pē.
Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.
27 He kuo tohi, “Fiefia, ʻa koe ko e paʻa, naʻe ʻikai ke fānau; ke hiki ho leʻo ʻo kalanga, ʻa koe naʻe ʻikai ke langā he ʻoku tokolahi ʻaupito ʻae fānau ʻo ia naʻe siʻaki ʻiate ia ʻoku ai hono husepāniti.”
Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana.
28 Pea ko eni, ʻe kāinga, ko e fānau ʻae talaʻofa ʻakitautolu, ʻo hangē ko ʻAisake.
Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.
29 Kae hangē ko ʻena, ko ia naʻe tupu fakatangata pe, naʻa ne fakatanga ʻaia naʻe ʻoe Laumālie, pea ʻoku kei pehē ni.
I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.
30 Ka ko e hā ʻae lea ʻoe tohi? “Kapusi kituʻa ʻae fefine pōpula mo ʻene tama: koeʻuhi ʻe ʻikai hoko fakataha ʻae tama ʻae fefine pōpula mo e tama ʻae fefine ʻoku tauʻatāina.”
Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne.
31 Ko ia, ʻe kāinga, ʻoku ʻikai ko e fānau ʻakitautolu ʻae fefine pōpula, ka ko e tauʻatāina.
Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.

< Kaletia 4 >