< Teutalonome 29 >

1 Pea ko eni ʻae ngaahi lea ʻoe fuakava, ʻaia naʻe fekau ʻe Sihova kia Mōsese ke fai mo e fānau ʻa ʻIsileli ʻi he fonua ʻo Moape, ka ʻoku kehe ʻae fuakava ʻaia naʻa ne fai mo kinautolu ʻi Holepi.
Das sind die Worte des Bundes, den Jehovah Mose gebot im Lande Moab mit den Söhnen Israels zu schließen, außer dem Bund, den Er in Choreb mit ihnen geschlossen hatte.
2 Pea naʻe ui ʻe Mōsese ki ʻIsileli kotoa pē, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Kuo mou mamata ki he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe Sihova ʻi homou ʻao ʻi he fonua ko ʻIsipite kia Felo, pea ki heʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē, pea ki hono fonua kotoa pē.
Und Mose rief dem ganzen Israel und sprach zu ihnen: Ihr habt gesehen alles, was Jehovah vor euren Augen in Ägyptenland getan an Pharao und allen seinen Knechten und an seinem ganzen Land.
3 Ko e ngaahi meʻa ʻahiʻahi ʻaia naʻe mamata ki ai ʻa ho mata, ʻae ngaahi fakaʻilonga, mo e ngaahi mana lahi ko ia:
Die großen Versuchungen, die deine Augen sahen, Seine Zeichen und großen Wahrzeichen.
4 Ka ʻoku teʻeki ai foaki kiate kimoutolu ʻe Sihova ʻae loto ke ʻilo, mo e mata ke mamata, mo e telinga ke ongo, ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
Aber Jehovah hat euch kein Herz gegeben zu erkennen, noch Augen zu sehen, noch Ohren zu hören, bis auf diesen Tag.
5 Pea kuo u tataki ʻakimoutolu ʻi he taʻu ʻe fāngofulu ʻi he toafa ʻoku teʻeki ai fakaʻaʻau ʻo motuʻa homou ngaahi kofu, pea ʻoku ʻikai hoko ʻo motuʻa ho topuvaʻe ʻi ho vaʻe.
Und die vierzig Jahre, die ich euch in der Wüste geführt, alterten nicht eure Gewänder an euch, und dein Schuh alterte nicht an deinem Fuß.
6 Kuo ʻikai te mou kai mā, pea kuo ʻikai te mou inu uaine pe ha inu mālohi: koeʻuhi ke mou ʻilo ko au ko Sihova ko homou ʻOtua.
Ihr habt kein Brot gegessen und keinen Wein noch starkes Getränk getrunken, auf daß ihr wisset, daß Ich, Jehovah, euer Gott, bin.
7 Pea ʻi hoʻomou hoko ki he potu ni, naʻe haʻu ʻa Sihoni ko e tuʻi ʻo Hesiponi, mo Oki ko e tuʻi ʻo Pesani, ʻo tuʻu hake ko hotau tauʻi, pea naʻa tau teʻia ʻakinaua:
Und ihr kamt an diesen Ort, und es zog aus Sichon der König von Cheschbon und Og, König von Baschan, uns entgegen zum Streite, und wir schlugen sie.
8 Pea naʻa tau maʻu hona fonua, pea naʻe foaki ia ko e tofiʻa ki he faʻahinga ʻo Lupeni, mo e faʻahinga ʻo Kata, pea ki hono vaeuaʻanga ʻoe faʻahinga ʻo Manase.
Und wir nahmen ihr Land und gaben es zum Erbe dem Rubeniter und dem Gaditer und dem halben Stamm Menascheh.
9 Ko ia mou tauhi ʻae ngaahi lea ʻae fuakava ni, ʻo fai ki ai, koeʻuhi ke mou monūʻia ʻi he meʻa kotoa pē ʻoku mou fai.
Und ihr sollt die Worte dieses Bundes halten und sie tun, auf daß ihr klug seiet in allem, was ihr tut.
10 “ʻOku mou tutuʻu kotoa pē he ʻaho ni ʻi he ʻao ʻo Sihova ko homou ʻOtua; ko e ngaahi ʻeiki ʻo homou ngaahi faʻahinga, mo homou kau mātuʻa, mo homou kau matāpule, pea mo e kau tangata kotoa pē ʻo ʻIsileli,
Ihr habt auch heute alle von euch vor Jehovah, euren Gott, gestellt: eure Häupter, eure Stämme, eure Ältesten und eure Vorsteher, alle Männer Israels.
11 Mo hoʻomou ngaahi fānau siʻi, mo homou ngaahi uaifi, mo e muli ʻoku ʻi ho ʻapitanga, ʻo fai mei he tangata ʻoku tā ʻa hoʻo fefie ʻo aʻu kiate ia ʻoku ʻutu ʻa hoʻo vai:
Eure Kindlein, eure Weiber und dein Fremdling, der in der Mitte deines Lagers ist, von dem, der dein Holz haut, bis zu dem, der dein Wasser schöpft.
12 Koeʻuhi ke ke fai ha fuakava mo Sihova ko ho ʻOtua, pea ki heʻene folofola fakapapau, ʻaia ʻoku fai ʻe Sihova ko ho ʻOtua mo koe he ʻaho ni:
Auf daß du heute in den Bund Jehovahs, deines Gottes, übergehst und in Seinen Eid, den Jehovah, dein Gott, heute mit dir schließt,
13 Koeʻuhi ke ne fokotuʻumaʻu koe he ʻaho ni ko e kakai moʻona, pea ke hoko ia kiate koe koe ʻOtua, ʻo hangē ko ʻene folofola kiate koe, pea hangē ko ʻene fuakava ki hoʻo ngaahi tamai, kia ʻEpalahame, mo ʻAisake, pea mo Sēkope.
Auf daß Er heute dich als Sein Volk bestätige, und Er zum Gott dir sei, wie Er zu dir geredet hat, und wie Er deinen Vätern, dem Abraham, dem Isaak und dem Jakob geschworen hat.
14 Pea ʻoku ʻikai ko ʻeku fai ʻae fuakava ko eni, mo e lea fakapapau ni kiate kimoutolu pe;
Und nicht mit euch, euch allein schließe Ich diesen Bund und diesen Eid,
15 Ka kiate ia ʻoku tau tutuʻu mo ia he ʻaho ni ʻi he ʻao ʻo Sihova ko hotau ʻOtua, pea mo ia foki ʻoku ʻikai ʻi heni mo kitautolu he ʻaho ni:
Sondern sowohl mit dem, der heute hier mit uns vor Jehovah, unserem Gotte, steht, als auch mit dem, der heute nicht bei uns ist;
16 (He ʻoku mou ʻilo pe naʻe fēfē ʻetau nofo ʻi he fonua ko ʻIsipite; pea mo ʻetau laka mai ʻi he ngaahi puleʻanga ʻaia naʻa mou haʻu ʻo ofi ki ai;
Denn ihr wisset, wie wir in Ägyptenland wohnten, und wie wir mitten durch die Völkerschaften durchzogen, durch die ihr durchzoget.
17 Pea kuo mou mamata ki heʻenau ngaahi meʻa kovi, mo honau ngaahi ʻotua loi, ko e ʻakau, mo e maka, mo e siliva, mo e koula, ʻaia naʻe ʻiate kinautolu: )
Und sahet ihre Scheusale und ihre Götzen, Holz und Stein, Silber und Gold, die bei ihnen waren.
18 Telia naʻa ʻiate kimoutolu ha tangata, pe ha fefine, pe ha fale, pe ha faʻahinga, ʻoku tafoki hono loto he ʻaho ni meia Sihova ko hotau ʻOtua, ke ʻalu ʻo tauhi ʻae ngaahi ʻotua ʻoe ngaahi puleʻanga ni; telia naʻa ʻiate kimoutolu ʻae aka ʻoku fua ʻaki ʻae ʻahu mo e kona;
Daß nicht unter euch ein Mann sei oder ein Weib, oder eine Familie oder ein Stamm, der heute sein Herz wende von Jehovah, unserem Gott, um zu gehen, zu dienen den Göttern dieser Völkerschaften, daß nicht unter euch sei eine Wurzel, die mit Galle und Wermut fruchtbar sei;
19 Pea ʻe hoko ai ʻo pehē, ʻi heʻene ongoʻi ʻae ngaahi lea ʻoe fakamalaʻia ni, te ne mahalo lelei kiate ia ʻi hono loto, ʻo pehē, Te u maʻu pe ʻae fiemālie, neongo ʻeku ʻeveʻeva pe ʻi he filioʻi ʻa hoku loto, ke fakalahi ʻaki ʻae kona ki he fieinu:
Und es geschehe, daß er, wenn er die Worte dieses Eides hört, sich in seinem Herzen segne und spreche: Friede ist mir, wenn gleich ich in meines Herzens Eigensinn wandle, um das Schwelgende mit dem Dürstenden wegzuraffen.
20 ‌ʻE ʻikai mamae kiate ia ʻa Sihova, ka ʻe vela ʻae houhau mo e fuaʻa ʻo Sihova ki he tangata ko ia, pea ko e ngaahi malaʻia kotoa pē ʻaia kuo tohi ʻi he tohi ni, ʻe tuku tonu kiate ia, pea ʻe tāmateʻi ʻe Sihova hono hingoa mei he lalo langi.
Jehovah ist nicht willens ihm zu vergeben, vielmehr wird dann Jehovahs Zorn und Sein Eifer rauchen wider diesen Mann, und auf ihm lagern alle Verwünschung, die in diesem Buch geschrieben ist, und Jehovah wird seinen Namen unter den Himmeln auswischen;
21 Pea ʻe vaheʻi ia ʻe Sihova ki he kovi mei he ngaahi faʻahinga ʻo ʻIsileli, ʻo fakatatau ki he ngaahi malaʻia ʻoe fuakava ʻaia kuo tohi ʻi he tohi ni ʻoe fono:
Und Jehovah wird ihn ausscheiden zum Übel aus allen Stämmen Israels, nach all den Verwünschungen des Bundes, der im Buche dieses Gesetzes geschrieben ist.
22 Ko ia, ko e toʻutangata ʻamui ʻi hoʻomou fānau ʻaia ʻe tupu hake kimui ʻiate kimoutolu, pea mo e muli ʻaia ʻe haʻu mei he fonua mamaʻo, tenau pehē, ʻi heʻenau mamata ki he ngaahi tautea ʻoe fonua ko ia, mo e ngaahi mahaki ʻaia kuo tuku ki ai ʻe Sihova;
Und sprechen wird das spätere Geschlecht, eure Söhne, die nach euch erstehen, und der Ausländer, der aus fernem Lande kommt, und die sehen die Schläge dieses Landes und seine Krankheiten, die Jehovah sie erkranken läßt:
23 Pea kuo hoko ʻae fonua kotoa pē ko e sulifa, mo e māsima, mo e vela, ʻoku ʻikai tūtuuʻi ia pe fua, pe tupu ha mohuku ʻi ai, ka ʻoku hangē ko e fulihi ʻo Sotoma, mo Komola, ko ʻAtima, mo Sipoimi, ʻaia naʻe fulihi ʻe Sihova ʻi heʻene tuputāmaki, pea ʻi hono houhau lahi:
Schwefel und Salz, eine Brandstätte wird all ihr Land sein, wird nicht besät werden, und nicht sprossen, und wird in ihm kein Kraut aufgehen, wie mit der Umkehrung von Sodom, Gomorrah, Admah und Zeboim, die Jehovah in Seinem Zorn und Grimm hat umgekehrt;
24 ‌ʻIo, ʻe lea ʻae puleʻanga kotoa pē, ʻo pehē, ‘Ko e hā kuo fai pehē ai ʻa Sihova ki he fonua ni? Ko e hā hono ʻuhinga ʻoe kakaha ʻo hono houhau lahi ni?’
Und alle Völkerschaften werden sprechen: Warum hat Jehovah also diesem Lande getan? Warum großer Zorn entbrannt?
25 Pea ʻe pehē ʻe he kakai, ‘Ko e meʻa ʻi heʻenau liʻaki ʻae fuakava ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai, ʻaia naʻe fai mo kinautolu ʻi heʻene ʻomi ʻakinautolu kituaʻā mei he fonua ko ʻIsipite:
Und sie werden sagen: Darum, daß sie verließen den Bund Jehovahs, ihrer Väter Gott, den Er mit ihnen geschlossen, da Er sie aus Ägyptenland ausführte,
26 He naʻa nau ʻalu ʻo tauhi ʻae ngaahi ʻotua kehe, pea lotu ki ai, ʻae ngaahi ʻotua naʻe ʻikai tenau ʻilo, pea naʻe ʻikai te ne foaki kiate kinautolu:
Und gegangen sind und anderen Göttern dienten und sie anbeteten, Götter, die sie nicht kannten, und die ihnen nicht verteilt worden sind.
27 Pea naʻe tupu ai ʻae houhau ʻo Sihova ki he fonua ni, ke fakahoko ki ai ʻae ngaahi malaʻia kotoa pē kuo tohi ʻi he tohi ni:
Und es entbrannte Jehovahs Zorn wider dieses Land, so daß Er all den Fluch, der in diesem Buch geschrieben steht, über dasselbe hat gebracht.
28 Pea naʻe taʻaki ʻakinautolu ʻe Sihova mei honau fonua ʻi he houhau, pea ʻi he houhau lahi, pea ʻi he tuputāmaki lahi, pea ne lī ʻakinautolu ki he fonua kehe, ʻo hangē ko ia ʻoku fai he ʻaho ni.’
Und Jehovah rodete sie aus von ihrem Boden, in Zorn und in Grimm und in großer Entrüstung, und warf sie in ein anderes Land, wie an diesem Tag.
29 Ko e ngaahi meʻa lilo ʻoku ʻa Sihova ko hotau ʻOtua: ka ko e ngaahi meʻa kuo fakahā ʻoku ʻatautolu ia mo ʻetau fānau ʻo taʻengata, koeʻuhi ketau fai ʻae lea kotoa pē ʻoe fono ni.
Das Geheime ist Jehovahs, unseres Gottes, und das Geoffenbarte unser und unsrer Söhne ewiglich, zu tun all die Worte dieses Gesetzes.

< Teutalonome 29 >