< Kolose 2 >

1 He ko hoku loto ke mou ʻilo ʻae feinga lahi ʻoku ʻiate au kiate kimoutolu, pea kiate kinautolu ʻi Leotisia, pea kiate kinautolu ʻoku teʻeki ai te nau mamata ki hoku mata ʻi he sino;
Ich lasse euch aber wissen, welch einen Kampf ich habe um euch und um die zu Laodicea und alle, die meine Person im Fleisch nicht gesehen haben,
2 Koeʻuhi ke fiemālie honau loto, kuo fehokotaki ʻi he ʻofa, ki he koloa kotoa pē ʻoe fakapapau lahi ʻoe ʻilo, ki he fakahā ʻoe meʻa fakalilolilo ʻae ʻOtua, ʻio, ʻae Tamai, pea mo Kalaisi;
auf daß ihre Herzen ermahnet und zusammengefasset werden in der Liebe zu allem Reichtum des gewissen Verstandes, zu erkennen das Geheimnis Gottes und des Vaters und Christi,
3 ‌ʻAia ʻoku fufū ai ʻae ngaahi koloa kotoa pē ʻoe poto mo e ʻilo.
in welchem verborgen liegen alle Schätze der Weisheit und der Erkenntnis.
4 Pea ʻoku ou pehē ni, ke ʻoua naʻa ai ha tangata te ne fakahalaʻi ʻakimoutolu ʻi he lea fakaoloolo.
Ich sage aber davon, daß euch niemand betrüge mit vernünftigen Reden.
5 He neongo ʻoku ou mamaʻo ʻi he sino, ka ʻoku ou ʻiate kimoutolu ʻi he laumālie, ʻo fiefia ʻo mamata ki hoʻomou anga fakapotopoto, mo e tuʻumaʻu ʻo hoʻomou tui kia Kalaisi.
Denn ob ich wohl nach dem Fleisch nicht da bin, so bin ich aber im Geist bei euch, freue mich und sehe eure Ordnung und euren festen Glauben an Christum.
6 Ko ia ʻi hoʻomou maʻu ʻa Kalaisi Sisu ko e ʻEiki, ke mou ʻaʻeva ʻiate ia:
Wie ihr nun angenommen habt den HERRN Christum Jesum, so wandelt in ihm
7 Kuo aka mo langa hake ʻiate ia, pea fakatuʻumaʻu ʻi he tui, ʻo hangē ko e akonekina ʻakimoutolu, pea ke mou tupulekina ai ʻi he fakafetaʻi.
und seid gewurzelt und erbauet in ihm und seid fest im Glauben, wie ihr gelehret seid, und seid in demselbigen reichlich dankbar.
8 Vakai naʻa taki fakahē ʻakimoutolu ʻe ha tangata ʻe tokotaha ʻi he fiepoto mo e lau fakakākā, ʻoku taau mo e talatupuʻa ʻae tangata, ʻo ngali mo e ngaahi ʻulungāanga fakamaama, ka ʻoku ʻikai taau mo Kalaisi.
Sehet zu, daß euch niemand beraube durch die Philosophie und lose Verführung nach der Menschen Lehre und nach der Welt Satzungen und nicht nach Christo.
9 He ʻoku nofo fakamoʻomoʻoni kiate ia hono mātuʻaki fonu ʻoe ʻOtua.
Denn in ihm wohnet die ganze Fülle der Gottheit leibhaftig.
10 Pea ʻoku fakafonu ʻakimoutolu ʻiate ia, ʻaia ko e ʻulu ʻoe pule kotoa pē mo e mālohi:
Und ihr seid vollkommen in ihm, welcher ist das Haupt aller Fürstentümer und Obrigkeit,
11 ‌ʻAia naʻe kamu ai foki ʻakimoutolu ʻi he kamu taʻefai ʻe he nima, ʻi he siʻaki ʻoe sino ʻoe ngaahi angahala fakakakano ʻi he kamu ʻo Kalaisi:
in welchem ihr auch beschnitten seid mit der Beschneidung ohne Hände, durch Ablegung des sündlichen Leibes im Fleisch, nämlich mit der Beschneidung Christi,
12 ‌ʻO tanu mo ia ʻi he papitaiso, ʻaia kuo mou toetuʻu ai mo ia ʻi he tui ʻoku mei he ngāue ʻae ʻOtua, ʻaia kuo ne fokotuʻu hake ia mei he pekia.
in dem, daß ihr mit ihm begraben seid durch die Taufe; in welchem ihr auch seid auferstanden durch den Glauben, den Gott wirket, welcher ihn auferweckt hat von den Toten
13 Pea ko kimoutolu, naʻe mate ʻi hoʻomou ngaahi angahala mo e taʻekamu ʻo homou kakano, kuo ne fakamoʻui fakataha mo ia, ʻi heʻene fakamolemole hoʻomou ngaahi angahala kotoa pē;
und hat euch auch mit ihm lebendig gemacht, da ihr tot waret in den Sünden und in der Vorhaut eures Fleisches, und hat uns geschenket alle Sünden
14 ‌ʻO tāmateʻi ʻi he mate ʻae tohi nima ʻoe ngaahi tuʻutuʻuni ʻaia naʻe tuʻu kiate kitautolu, ʻaia naʻe taʻofi kiate kitautolu, ʻo ne toʻo ʻaupito ia ʻo tuki ki hono ʻakau;
und ausgetilget die Handschrift, so wider uns war, welche durch Satzungen entstund und uns entgegen war, und hat sie aus dem Mittel getan und an das Kreuz geheftet.
15 Pea ʻosi ʻene maumau ʻae ngaahi pule mo e ngaahi mālohi, naʻa ne fakaʻilo fakahā atu ʻakinautolu ʻo vikiviki ai kiate kinautolu.
Und hat ausgezogen die Fürstentümer und die Gewaltigen und sie Schau getragen öffentlich und einen Triumph aus ihnen gemacht durch sich selbst.
16 Ko ia ke ʻoua naʻa ai ha taha ʻe fakaanga kiate kimoutolu ʻi ha meʻakai, pe ha meʻainu, pe ki ha ʻaho kātoanga, pe ʻi ha tuʻu efiafi, pe ʻi he ngaahi Sāpate:
So lasset nun niemand euch Gewissen machen über Speise oder über Trank oder über bestimmte Feiertage oder Neumonde oder Sabbate,
17 ‌ʻAia ko e ngaahi ʻata ʻoe meʻa ʻoku haʻu; ka ko hono sino ʻoku ʻia Kalaisi.
welches ist der Schatten von dem, was zukünftig war; aber der Körper selbst ist in Christo.
18 Ke ʻoua naʻa kākaaʻi ʻakimoutolu ʻe ha taha ʻi hoʻomou totongi, ʻi he fie angavaivai mo e lotu ki he kau ʻāngelo, ʻi he kaunoa ki he ngaahi meʻa naʻe ʻikai te ne mamata ai, mo e fakafuofua lahi noa pē ia ʻi hono loto fakakakano,
Lasset euch niemand das Ziel verrücken, der nach eigener Wahl einhergehet in Demut und Geistlichkeit der Engel, des er nie keines gesehen hat, und ist ohne Sache aufgeblasen in seinem fleischlichen Sinn
19 Pea ʻoku ʻikai puke maʻu ki he ʻUlu, ʻaia ʻoku maʻu mei ai ʻae tokoni ki he sino kotoa, ʻi he ngaahi kupu mo e noʻo, pea kuo femaʻutaki fakataha, ʻoku tupu ʻi he tupu fakaʻotua.
und hält sich nicht an dem Haupt, aus welchem der ganze Leib durch Gelenk und Fugen Handreichung empfänget, und aneinander sich enthält und also wächset zur göttlichen Größe.
20 Ko ia kapau ʻoku mou mate mo Kalaisi mei he ngaahi ʻulungāanga fakamaama, ko e hā ʻoku mou moʻulaloa ai ki he ngaahi tuʻutuʻuni, ʻo hangē ʻoku mou moʻui fakamaama, ʻo fakatatau mo e ngaahi fekau mo e ngaahi akonaki ʻae tangata;
So ihr denn nun abgestorben seid mit Christo den Satzungen der Welt, was lasset ihr euch denn fangen mit Satzungen, als lebetet ihr noch in der Welt?
21 “ʻOua naʻa ala;” “ʻOua naʻa kamata;” “ʻOua naʻa milihi;”
Die da sagen: Du sollst das nicht angreifen, du sollst das nicht kosten, du sollst das nicht anrühren,
22 ‌ʻAia ʻe ʻauha kotoa pē ʻi hono ngāueʻaki?
welches sich doch alles, unter Händen verzehret, und ist Menschengebot und - lehre;
23 Ko e ngaahi meʻa ko ia ʻoku ʻai moʻoni hono matamata poto ʻi he fiefie lotu, mo e angavaivai, pea mo e taʻetokangaʻi ʻoe sino; ka ʻoku ʻikai ʻaonga, ka ki he fakafiemālie ʻoe kakano.
welche haben einen Schein der Weisheit durch selbsterwählte Geistlichkeit und Demut und dadurch, daß sie des Leibes nicht verschonen und dem Fleisch nicht seine Ehre tun zu seiner Notdurft.

< Kolose 2 >