< 2 Timote 4 >

1 Ko ia ʻoku ou fekau ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua, mo e ʻEiki ko Sisu Kalaisi, ʻaia te ne fakamaau ʻae moʻui mo e mate ʻi heʻene fakahā mai mo hono puleʻanga;
Io te ne scongiuro nel cospetto di Dio e di Cristo Gesù che ha da giudicare i vivi e i morti, e per la sua apparizione e per il suo regno:
2 Ke ke malangaʻaki ʻae folofola; faʻa fai ʻi he faingamālie, mo e taʻehafaingamālie; valoki, mo fakatonutonu, mo enginaki, ʻi he anga faʻa kātaki kotoa pē mo e akonaki
Predica la Parola, insisti a tempo e fuor di tempo, riprendi, sgrida, esorta con grande pazienza e sempre istruendo.
3 Koeʻuhi ʻe hoko ʻae kuonga ʻe ʻikai te nau faʻa kātaki ai ʻae akonaki totonu; ka ʻi he ʻiate kinautolu ʻae telinga veli, te nau fakatokolahi maʻanautolu ʻae kau akonaki ʻo tatau mo ʻenau holi.
Perché verrà il tempo che non sopporteranno la sana dottrina; ma per prurito d’udire si accumuleranno dottori secondo le loro proprie voglie
4 Pea te nau fakatafoki honau telinga mei he moʻoni, pea tuli tāupau ki he meʻa loi.
e distoglieranno le orecchie dalla verità e si volgeranno alle favole.
5 Ka ke leʻo pe ʻa koe ʻi he meʻa kotoa pē, kātaki ʻae ngaahi meʻa mamahi, fai ʻae ngaue ʻoe ʻevangeliō, fai ke kakato hoʻo ngaue fakafaifekau.
Ma tu sii vigilante in ogni cosa, soffri afflizioni, fa l’opera d’evangelista, compi tutti i doveri del tuo ministerio.
6 He ʻoku ou tali pe ki hoku lilingi, pea ʻoku ofi ʻae ʻaho ʻo hoku tukuange.
Quanto a me io sto per esser offerto a mo’ di libazione, e il tempo della mia dipartenza è giunto.
7 Kuo u tau ʻae tau lelei, kuo u lavaʻi ʻae fakapuepue, kuo u tauhi maʻu ʻae tui:
Io ho combattuto il buon combattimento, ho finito la corsa, ho serbata la fede;
8 Ngata ai, kuo hilifaki moʻoku ʻae pale ʻoe māʻoniʻoni, ʻaia ʻe foaki mai kiate au ʻi he ʻaho ko ia ʻe he ʻEiki, ko e Fakamaau māʻoniʻoni: pea ʻikai kiate au pe, ka kiate kinautolu kotoa pē foki ʻoku ʻofa ki hono fakahā mai.
del rimanente mi è riservata la corona di giustizia che il Signore, il giusto giudice, mi assegnerà in quel giorno; e non solo a me, ma anche a tutti quelli che avranno amato la sua apparizione.
9 Ke ke fakatoʻotoʻo ke haʻu vave kiate au:
Studiati di venir tosto da me;
10 He kuo siʻaki au ʻe Temasi; kuo ʻofa ia ki he māmani, pea kuo ʻalu ia ki Tesalonika; ko Kilisini ki Kalētia, mo Taitusi ki Talemetia. (aiōn g165)
poiché Dema, avendo amato il presente secolo, mi ha lasciato e se n’è andato a Tessalonica. Crescente è andato in Galazia, Tito in Dalmazia. Luca solo è meco. (aiōn g165)
11 Ko Luke pe ʻoku ʻiate au. Haʻu mo Maʻake, pea mo omi fakataha: he ʻoku ʻaonga ia kiate au ʻi he ngaue fakafaifekau.
Prendi Marco e menalo teco; poich’egli mi è molto utile per il ministerio.
12 Pea kuo u fekau ʻa Tikiko ki ʻEfesō.
Quanto a Tichico l’ho mandato ad Efeso.
13 ‌ʻOmi ʻae kofu naʻaku tuku mo Kaposi ʻi Taloasi, ʻoka ke ka haʻu, mo e ngaahi tohi, [kae tokanga ]lahi ki he ngaahi tohi kiliʻi manu.
Quando verrai porta il mantello che ho lasciato a Troas da Carpo, e i libri, specialmente le pergamene.
14 Naʻe fai kovi lahi kiate au ʻe ʻAlekisānita, ko e tufunga ngaohi meʻa kapa: ʻe totongi ʻe he ʻEiki kiate ia ʻo hangē ko ʻene ngaahi ngaue:
Alessandro, il ramaio, mi ha fatto del male assai. Il Signore gli renderà secondo le sue opere.
15 ‌ʻAia ke ke vakai ki ai foki, he ʻoku lahi ʻaupito ʻene fakatanga ki heʻetau lea.
Da lui guardati anche tu, poiché egli ha fortemente contrastato alle nostre parole.
16 ‌ʻI heʻeku fuofua fakamatala, naʻe ʻikai ha tangata ʻe tuʻu mo au, ka naʻa nau liʻaki kotoa pē au: ʻofa ke ʻoua naʻa lau ia kiate kinautolu.
Nella mia prima difesa nessuno s’è trovato al mio fianco, ma tutti mi hanno abbandonato; non sia loro imputato!
17 Ka naʻe tuʻu mo au ʻae ʻEiki, ʻo ne fakamālohiʻi au; koeʻuhi ke fakamoʻoni ʻiate au ʻae malanga, pea ke fanongo ki ai ʻae Senitaile kotoa pē: pea naʻe fakamoʻui au mei he ngutu ʻoe laione.
Ma il Signore è stato meco e m’ha fortificato, affinché il Vangelo fosse per mezzo mio pienamente proclamato e tutti i Gentili l’udissero; e sono stato liberato dalla gola del leone.
18 Pea ʻe fakahaofi au ʻe he ʻEiki mei he ngaue kovi kotoa pē, pea te ne fakamoʻui ʻo aʻu ki hono puleʻanga ʻi he langi: ke ʻiate ia ʻae ongoongolelei ʻo taʻengata pea taʻengata. ʻEmeni. (aiōn g165)
Il Signore mi libererà da ogni mala azione e mi salverà nel suo regno celeste. A lui sia la gloria ne’ secoli dei secoli. Amen. (aiōn g165)
19 Tala ʻeku ʻofa kia Pisila mo ʻAkuila, mo e fale ʻo ʻOnesifolo.
Saluta Prisca ed Aquila e la famiglia d’Onesiforo.
20 Naʻe nofo ʻa Elasito ʻi Kolinitō: ka naʻaku tuku ʻa Talofimo ʻi Mileto ʻoku mahaki.
Erasto è rimasto a Corinto; e Trofimo l’ho lasciato infermo a Mileto.
21 Ke ke ʻahiʻahi ke haʻu ʻi he teʻeki hokosia ʻae faʻahitaʻu momoko. ʻOku ʻofa atu kiate koe ʻa Iupulo, mo Piutena, mo Laino, mo Kalotia, mo e kāinga kotoa pē.
Studiati di venire prima dell’inverno. Ti salutano Eubulo e Pudente e Lino e Claudia e i fratelli tutti.
22 Ke ʻi ho laumālie ʻae ʻEiki ko Sisu Kalaisi. Ke ʻiate kimoutolu ʻae ʻaloʻofa. ʻEmeni.
Il Signore sia col tuo spirito. La grazia sia con voi.

< 2 Timote 4 >