< 2 Samuela 16 >

1 Pea ʻi heʻene tuku ki mui siʻi ʻe Tevita ʻae tumutumu [ʻoe moʻunga], vakai, naʻe fakafetaulaki mai kiate ia ʻa Sipa ko e tamaioʻeiki ʻa Mifiposeti, pea [kuo ʻomi ]mo ia ʻae fanga ʻasi ʻe ua naʻe fua kavenga, pea naʻe fakaheka ki ai ʻae mā ʻe uangeau, mo e fuhinga kālepi mōmoa ʻe teau, mo e fuaʻi ʻakau ʻe teau ʻoe faʻahitaʻu mafana, pea mo e hina ʻoe uaine.
Und David war ein wenig über die Spitze hinübergegangen, und siehe, da kam ihm Ziba, Mephiboscheths Junge entgegen, und ein Paar gesattelte Esel und zweihundert Brote auf denselben und hundert Rosinentrauben und hundert Fruchtkuchen und ein Schlauch Wein.
2 Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi kia Sipa, “Ko e hā hono ʻuhinga ʻoe ngaahi meʻa ni?” Pea naʻe pehē ʻe Sipa, “Ko e ongo ʻasi ʻoku maʻae kakai ʻoe fale ʻoe tuʻi ke heka ki ai; pea ko e mā mo e fuaʻi ʻakau ʻoe faʻahitaʻu mafana, ko e meʻa ia ke kai ʻe he kau talavou; pea ko e uaine, ko e meʻa ia ke inu ai ʻakinautolu ʻe vaivai ʻi he toafa.”
Und der König sprach zu Ziba: Was sollen dir diese? Und Ziba sprach: Die Esel sind für das Haus des Königs zum Reiten, und die Brote und Fruchtkuchen zum Essen für die Jungen, und der Wein zum Trinken für den, der in der Wüste matt wird.
3 Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi, “Pea kofaʻā ʻae foha ʻo hoʻo ʻeiki?” Pea naʻe pehē ʻe Sipa ki he tuʻi, “Vakai, ʻoku nofo ai pe ia ʻi Selūsalema: he naʻa ne pehē, Ko e ʻaho eni ʻe toe ʻomi kiate au ʻe he fale ʻo ʻIsileli ʻae puleʻanga ʻo ʻeku tamai.”
Und der König sprach: Und wo ist der Sohn deines Herrn? Und Ziba sprach zu dem Könige: Siehe, der blieb in Jerusalem; denn sprach er, heute wird mir das Haus Israels das Königreich meines Vaters zurückgeben.
4 Pea naʻe toki pehē ai ʻe he tuʻi kia Sipa, “Vakai, ʻoku ʻaʻau ʻaia kotoa pē naʻe ʻia Mifiposeti.” Pea naʻe pehē ʻe Sipa, “ʻOku ou fakaʻapaʻapa kiate koe, pea tuku, ʻe tuʻi, ke ʻofeina au ʻi ho ʻao.”
Und der König sprach zu Ziba: Siehe, dein ist alles, was Mephiboscheth hat; und Ziba sprach: Ich bete an, laß mich Gnade finden in deinen Augen, mein Herr König!
5 Pea ʻi heʻene hoko mai ʻae tuʻi ko Tevita ki Pahulimi, vakai, naʻe haʻu mei ai ha tangata mei he faʻahinga mo e fale ʻo Saula, ʻaia naʻe hingoa ko Simi, ko e foha ʻo Kela: pea naʻe haʻu pe ia, pea kape mai pe ʻi heʻene haʻu.
Und König David kam gen Bachurim und siehe, es kam von da heraus ein Mann von der Familie des Hauses Sauls, und sein Name Schimei, ein Sohn Geras, und er fluchte ihm, da er herauskam,
6 Pea naʻa ne lisingi ʻae ngaahi maka kia Tevita, pea ki he kau tamaioʻeiki kotoa pē ʻa Tevita ko e tuʻi: ka naʻe tutuʻu ʻae kakai kotoa pē, mo e kau tangata toʻa kotoa pē, ki hono nima toʻomataʻu mo hono toʻohema.
Und steinigte mit Steinen den David und alle die Knechte des Königs David, und alles Volk und alle Helden waren ihm zur Rechten und zur Linken.
7 Pea naʻe pehē ʻae lea ʻa Simi ʻi heʻene kape, “Hū mai, hū mai, ʻa koe ko e tangata pani toto, pea ko koe ko e tangata ʻoe angakovi:
Und also sprach Schimei, da er ihm fluchte: Geh hinaus, geh hinaus, du Mann des Blutes und Mann Belials.
8 Kuo toe totongi kiate koe ʻe Sihova ʻae toto kotoa pē ʻoe fale ʻo Saula, ʻaia kuo ke fetongi ʻi he pule; pea kuo tuku ʻe Sihova ʻae puleʻanga ki he nima ʻo ʻApisalomi ko ho foha: pea vakai, kuo moʻua koe ʻi hoʻo kovi, koeʻuhi ko e tangata pani toto koe.”
Jehovah bringt auf dich zurück all das Blut vom Hause Sauls, an dessen Stelle du König geworden. Und Jehovah hat das Königtum in die Hand Absaloms, deines Sohnes, gegeben, und siehe, du bist im Bösen; denn ein Mann des Blutes bist du!
9 Pea naʻe toki pehē ai ʻe ʻApisai ko e tama ʻo Seluia ki he tuʻi, “Ko e hā ʻe tuku ke kape ai ʻae kulī mate ni ki hoku ʻeiki ko e tuʻi? ʻOku ou kole kiate koe, tuku au ke u ʻalu atu ʻo tuʻusi ʻa hono ʻulu.”
Und Abischai, der Sohn Zerujahs, sprach zum König: Was soll der tote Hund da meinem Herrn, dem König, fluchen? Laß mich doch hinübergehen und ihm den Kopf abhauen.
10 Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi, “Ko e hā au kiate kimoutolu, ʻae ngaahi tama ʻo Seluia? Tuku pe ke ne kape mai, he kuo pehē ʻe Sihova kiate ia, Kape kia Tevita. Pea ka kuo pehē, ko hai ʻe pehē [atu], Ko e hā kuo ke fai pehē ai?”
Und der König sprach: Was habe ich mit euch, ihr Söhne Zerujahs? Lasset ihn fluchen, und hat Jehovah zu ihm gesprochen: Fluche David! Wer darf da sagen: Warum hast du also getan?
11 Pea naʻe pehē ʻe Tevita kia ʻApisai, “Pea mo ʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē, Vakai, ko hoku foha ʻaia naʻe haʻu mei hoku fatu, ʻoku kumi ki heʻeku moʻui: pea ka kuo pehē ʻikai ʻe ngofua hake ke fai ia ʻe he tangata Penisimani ni? Tuku noa ai pe ia, pea tuku pe ke ne kape he kuo fekau ia ʻe Sihova.
Und David sprach zu Abischai und zu allen seinen Knechten: Siehe, mein Sohn, der aus meinen Lenden ausgegangen, trachtet mir nach der Seele, warum dann nicht ein Sohn Jemini? Lasset ihn ruhen, daß er fluche; denn Jehovah hat es ihm gesagt.
12 Heiʻilo ʻe ʻafio ʻe Sihova ki heʻeku mamahi, pea totongi lelei au ʻe Sihova koeʻuhi ko ʻene kape kiate au he ʻaho ni.”
Vielleicht sieht Jehovah mein Elend an, und Jehovah bringt mir wieder Gutes für seinen Fluch an diesem Tage.
13 Pea ʻi heʻene ʻalu atu ʻa Tevita pea mo ʻene kau tangata ʻi he hala, naʻe ʻalu atu ʻa Simi ʻi he tahifohifo ʻoe moʻunga, ʻo feʻunga atu mo ia, pea naʻa ne kape pe mo ʻalu, pea ne lisi ʻae ngaahi maka kiate ia, mo ne laku ʻae efu [kiate ia].
Und David und seine Männer gingen des Weges; aber Schimei ging an der Seite des Berges hin neben ihm und fluchte und warf Steine wider ihn und bestäubte ihn mit Staub.
14 Pea ko e tuʻi, pea mo e kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, naʻa nau omi ki he potu ko ia, ke mālōlō ai, he kuo nau ongosia.
Und der König und alles Volk, das mit ihm war, kamen hin ermattet, und erholten sich daselbst.
15 Pea naʻe hoko mai ki Selūsalema, ʻa ʻApisalomi pea mo e kakai tangata kotoa pē ʻo ʻIsileli, pea naʻe [ʻalu ]mo ia ʻa ʻAhitofeli.
Absalom aber und alles Volk, die Männer aus Israel, kamen nach Jerusalem und Achitophel mit ihm.
16 Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene hoko mai kia ʻApisalomi ʻa Husai ko e tangata ʻAliki, ko e kāinga ʻo Tevita, naʻe pehē ʻe Husai kia ʻApisalomi, “Ke moʻui ʻae tuʻi, ke moʻui ʻae tuʻi.”
Und es geschah, als Chuschai, der Architer, der Genosse Davids, zu Absalom kam, da sprach Chuschai zu Absalom: Es lebe der König! Es lebe der König!
17 Pea naʻe pehē ʻe ʻApisalomi kia Husai, “Ko hoʻo ʻofa eni ki ho kāinga? Ko e hā naʻe ʻikai te ke ʻalu ai mo ho kāinga?”
Und Absalom sprach zu Chuschai: Ist das deine Barmherzigkeit an deinem Genossen? Warum bist du nicht mit deinem Genossen gegangen?
18 Pea naʻe pehē ʻe Husai kia ʻApisalomi, “ʻIkai; ka ko ia ʻoku fili ʻe Sihova, pea mo e kakai ni, pea mo e kau tangata kotoa pē ʻo ʻIsileli, te u kau mo ia, pea ko ia pe te u nofo ki ai.
Und Chuschai sprach zu Absalom: Nein! Wen Jehovah erwählt und dieses Volk und alle Männer Israels, sein will ich sein und bei dem will ich bleiben.
19 Pea ko hai foki ʻoku totonu ke u tauhi ki ai? ʻIkai ʻi he ʻao ʻo hono foha? ʻO hangē ko ʻeku tauhi ʻi he ʻao ʻo hoʻo tamai, te u pehē foki au ʻi ho ʻao ʻoʻou.”
Und zum zweiten: Wem sollte ich dienen, ist es nicht vor seinem Sohne? Wie ich vor deinem Vater gedient, so will ich vor dir sein.
20 Hili ia naʻe pehē ʻe ʻApisalomi kia ʻAhitofeli, “Mou fakakaukau ʻiate kimoutolu pe ko e hā te tau fai.”
Und Absalom sprach zu Achitophel: Gebt Rat für euch, was sollen wir tun?
21 Pea naʻe pehē ʻe ʻAhitofeli kia ʻApisalomi, “ʻAlu atu koe ki he sinifu ʻo hoʻo tamai, ʻaia kuo ne tuku ke leʻohi ʻae fale; pea ʻe fanongo ʻe ʻIsileli kotoa pē kuo fehiʻanekina ʻaupito koe ʻe hoʻo tamai: pea ʻe toki mālohi ai ʻae nima ʻokinautolu kotoa pē ʻoku kau mo koe.”
Und Achitophel sprach zu Absalom: Gehe hinein zu den Kebsweibern deines Vaters, die er zurückgelassen, das Haus zu hüten; und hört ganz Israel, daß du dich stinkend gemacht hast bei deinem Vater, so stärken sich die Hände aller, die mit dir sind.
22 Ko ia naʻa nau folahi atu ai ha fale tupenu ʻi he tuʻa fale ki ʻolunga: pea naʻe hū atu ki ai ʻa ʻApisalomi ki he sinifu ʻo ʻene tamai ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli kotoa pē.
Da schlugen sie dem Absalom das Zelt auf auf dem Dache, und Absalom ging zu den Kebsweibern seines Vaters ein vor den Augen von ganz Israel.
23 Pea ko e fakakaukau ʻa ʻAhitofeli ʻaia naʻa ne fai ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, naʻe hangē ko e ʻeke ʻe ha tangata ki he folofola ʻae ʻOtua: naʻe pehē pe ʻae fakakaukau ʻa ʻAhitofeli kia Tevita pea mo ʻApisalomi fakatouʻosi.
Und der Rat Achitophels, den er in jenen Tagen riet, war, wie wenn jemand Gott um ein Wort fragte. Also war aller Rat Achitophels, wie bei David, also auch bei Absalom.

< 2 Samuela 16 >