Luk 17
1 Jisu ninyigv lvbwlaksu vdwa minto, nyi vdwa rimur mobv rinv ngv ho lokia doore! vbvritola yvvdw bunua rimu dunv hv mvngru gubv rire!
A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;
2 Ho nyi anga vlwng pwtv nvgo lvngpolo paklwk tvvla svlv lo orlwk namv nw gv lvgabv alvyare so gv vmi anga rimur modubv ritv svnga.
Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.
3 Vkvlvgabv hingto laka no ogugo ridudw! “Noogv achiboru vdwv rimur dubolo, ninyia yamtoka, okv nw mvngdin dukubolo, ninyia mvngnga jilaka.
Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
4 Nw alua kanw go nam rinyingla rimur dubolo, okv riri gv dwkia no gvlo aala, ‘Ngo mvngdin dukunv vku bolo, no ninyia mvngnga jirung laka.’”
I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.
5 Nyitampingko vdwv Jisunyi minto, “Ngonugv mvngjwng nga kai molabv.”
I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.
6 Jisu mirwkto, “Nonu gvlo mvngjwng ngv yingmw chargobv doodu bolo, nonu so malberi singnv sum minyure, ‘No atu hv kolv lokv puchok linsula okv svmasa lo atu hv lvvlwk suto vla minbolo hv noogv minam a tvjire.
A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.
7 “Minchisinam go nonu gvlo akonv pakbu doodu hv rongo padungdo vmalo svlar vdwa kaaya riadungdo. Vdwlo nw rongo lokv aari kunyi, um no ninyia baapubv okv dvnam a dvto vla minridw?
Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?
8 Vbvrirung mare! vmabvya, no ninyia minre, ‘Ngoogv dvnya dvse nga mvpvto, vbvrikunamv no noogv vji a kotoka okv ngoogv dvrilo okv tvngrilo no doya tvka; ho kochingbv no noogv dvse a dvla duku.’
Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?
9 Minam a tvvla pakbu angv umbonyikv go panyu mapvri, panyu pvri?
Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
10 Vbvdvdvbv so si nonu gvloka doolwk laka; nonugv rise a vdwlo nonu ripv kudw, minlaka, ‘Ngonu pakbu bvtwkbv rimwngnv; ngonu ngonugv rise a rimwng pvnv.’”
Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti.
11 Jisunyi Jerusalem bv vngrilo nw Samaria gvla Galili gv doorwsi pingkolo vngpitla vngto.
I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.
12 Nw nampum arwnglo vngdungrilo ho arwnam apin yaritla lvvmanv nyi vring go paami suto, bunu adulo dakto
I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,
13 okv goktoku, “Jisu! Tamsarnv! ngonua aya mvngpa labv!”
I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.
14 Jisu bunua kaapa toku okv bunua minto, “Vngnyika okv nyibu vdwa nonua jwngkadaka kolaka.” Lamtvlo bunua darwk dukubv mvtoku.
I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.
15 Vdwlo bunugv lokv akonv poyapvku vla himpa tokudw, nw vngkur toku, Pwknvyarnvnyi gamtv rungbv hartv toku.
A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,
16 Nw Jisu gv lvpa lvkwng gv kvdw lo atu v gipv toku okv ninyia umbonyi vtoku. Nyi angv Samaritan go.
I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.
17 Jisu minto, “Nyi mvpu namv nyidum vring gui laka; kvvbi kia gunv ogolo?
A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
18 Ogubv so nyebunyi angv si Pwknvyarnvnyi umbonyi vla mimbv aadunv?”
Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin?
19 Okv Jisu ninyia minto, “Gudungto okv vngnyika; noogv mvngjwng lokv nam alv mopvku.”
I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.
20 Parisis mego Jisunyi tvkato Pwknvyarnv gv Karv ngv vdwlo aatv dunv. Ninyigv mirwksinamv, “Pwknvyarnv gv Karv ngv vbvrung vla kaadubv rimare.
A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi;
21 Yvv akonvka minla mare, ‘kaato si kunv!’ vmalo, ‘v kunv!’; ogulvgavbolo Pwknvyarnv gv Karv ngv no gvlo doodu.”
Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.
22 Vbvrikunamv Jisu lvbwlaksu vdwa minto, “Dw gv aariku vdwlo nonu Nyia Kuunyilo gv alu logonyi kaanwngre, vbvritola um nonu kaapa kumare.
A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti.
23 Ho hoka nyi vdwv nonua minre ‘tolobv kaatoka!’ vmalo ‘so soka kaatoka!’ vbvritola vnglinla um kaakar mabvka.
I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.
24 Dooriak gv nyidomooku lo riaklinla okv chegunv lokv chegunvbv loung monam aingbv rire nyia kuunyilo ninyigv alu hv.
Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan.
25 Vbvritola atukchobv nw achialvbv hinching chingchore okv silugv nyi vdwgv toanam gubv rire.
Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.
26 Noah gv riri ho gv dw aingbv Nyia Kuunyilo gv dw hvka Vbvrire.
I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega:
27 Nyi mvnwngngv dvbwngla okv tvngbwng nyala rinyato, nyimv okv nyiga vdwv nywng nyilubv rimi sinyato, Noah gv svpw arwnglo aalwk rikulo okv isi hv tvvlula bunu mvnwngnga tvvrumla tvki toku.
Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve.
28 Ho alu hv Lot gv ririlo gv alu aing bv rire. Nyi mvnwngngv dvbwngla okv tvngbwng nyato, korvpachu rvvmi sinyato okv pyokmi sinyato, singnv lvvdung nyato okv naam mvdung nyato.
Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu;
29 Lot gv Sodom a vngyuri alu lo, vmv okv vmv gununvnv ngv nyidomooku tolo gvngv holula nyi mvnwngnga guki kingam toku.
A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.
30 Nyia Kuunyilo gv daklwk rikulo ho vkv aingbv rireku.”
Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij.
31 “Ho gv alu lo nyi gonv ninyigv namwng mwnglo lo rinv naam arwng aala ninyi gvbv rinam yikungyira mvnwngnga naadubv mvngrung mabvka; vkv aingbv nyi gonv yvv agum rongolo rinv naam aakur kuyoka.
U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag.
32 Lot gv nywng nga mvngpa toka!
Opominjite se žene Lotove.
33 Yvvdw nyi atugv singdung nga ringdubv mvngdunv ngoore; yvvdw ninyigv singdung nga ngoomu dunv v hum ringyare.
Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.
34 Ho gv ayulo, ngo nonua mindu, ho hoka nyi anyigo gadw lo lvkobv yupbam la doore; akonyi naare okv akonyi kayure.
Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti;
35 Nyimv anyi gonv daa hwkbasire: akonyi naaro reku okv akonyi kayu reku.
Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;
36 Nyi anyigo rongo mvba sila doore akonyi naaro reku okv akonyi kayu reku.”
Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti.
37 Lvbwlaksu vdwv ninyia tvvkato, “Ogulo, Ahtu?” Jisu mirwkto, “Ogulo svmago doopvdw hoka Pvta nyidin dvnv dookumre.”
I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.
