< Psaltaren 59 >

1 För sångmästaren; »Fördärva icke»; en sång av David, när Saul sände och lät bevaka hans hus för att döda honom.
Ki he Takimuʻa, ʻAli-Tasikiti, ko e Saame mahuʻinga ʻa Tevita, ʻi he fekau ʻa Saula ke nau leʻohi ʻae fale ke tāmateʻi ia. ‌ʻE hoku ʻOtua, ke ke fakahaofi au mei hoku ngaahi fili: maluʻi au meiate kinautolu ʻoku tuʻu hake kiate au.
2 Rädda mig, min Gud, från mina fiender, beskydda mig för mina motståndare.
Ke ke fakahaofi au mei he kau fai kovi mo ke fakamoʻui au mei he kau tangata pani toto.
3 Rädda mig från ogärningsmännen, och fräls mig från de blodgiriga.
Vakai, ʻoku nau tatali ʻo lama ki hoku laumālie: ʻE Sihova, kuo kātoa fakataha ʻae kau mālohi kiate au: ka ʻoku ʻikai ʻi heʻeku talangataʻa, pe ko ʻeku angahala.
4 Ty se, de ligga i försåt för mig; grymma människor rota sig samman mot mig, utan någon min överträdelse eller synd, o HERRE.
‌ʻOku nau feleleʻi ʻo teuʻi ʻakinautolu, ka ʻoku ʻikai haʻaku kovi: ke ke ʻā ke tokoni au, pea ke ʻafioʻi.
5 Utan någon min missgärning löpa de fram och göra sig redo; vakna upp, kom mig till mötes, och se härtill.
Pea ko koe, ʻE Sihova, ko e ʻOtua, ʻoe ngaahi tokolahi, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ke ke ʻā hake ʻo ʻahiʻahi ki he hiteni kotoa pē: ʻoua naʻa ke ʻaloʻofa ki he kau angakovi kākā. (Sila)
6 Ja, du HERRE Gud Sebaot, Israels Gud, vakna och hemsök alla hedningar, hemsök utan nåd alla trolösa ogärningsmän. (Sela)
‌ʻOku nau liu mai ʻi he efiafi: ʻoku nau longoaʻa ʻo hangē ko e kulī, pea ʻalu fakatakamilo ʻi he kolo.
7 Var afton komma de tillbaka, de tjuta såsom hundar och stryka omkring i staden.
Vakai, ʻoku nau hake ʻi honau ngutu: ʻoku ʻi honau loungutu ʻae ngaahi heletā: he ʻoku nau pehē, “ko hai ʻoku ne fanongo?”
8 Se, deras mun flödar över, svärd äro på deras läppar, ty »vem skulle höra det?»
Ka ko koe, ʻE Sihova, te ke kata kiate kinautolu; te ke manuki ki he hiteni kotoa pē.
9 Men du, HERRE, ler åt dem; du bespottar alla hedningar.
Pea koeʻuhi ko ʻene mālohi ko ia te u tatali ai kiate koe: he ko hoku hūfanga ʻae ʻOtua.
10 Mot deras makt vill jag hålla mig till dig, ty Gud är min borg.
Ko e ʻOtua ʻoku ʻaloʻofa kiate au te ne tokoni au: ʻe tuku kiate au ʻe he ʻOtua ke u mamata ki heʻeku holi ki hoku ngaahi fili.
11 Min Gud kommer mig till mötes med sin nåd, Gud låter mig se med lust på mina förföljare.
‌ʻOua naʻa ke tāmateʻi ʻakinautolu, telia naʻa ngalo ʻi hoku kakai; fakahēʻi ʻakinautolu ke mamaʻo ʻi ho mālohi; pea ʻohifo ki lalo ʻakinautolu, ʻE ʻEiki, ko homau fakaū.
12 Dräp dem icke, på det att mitt folk ej må förgäta det; låt dem genom din kraft driva ostadiga omkring, och slå dem ned, du vår sköld, o Herre.
Ko e meʻa ʻi he angahala ʻa honau ngutu, mo e ngaahi lea ʻa honau loungutu, tuku ke moʻua ai ʻakinautolu ʻi heʻenau laukau: koeʻuhi ko e kape mo e loi ʻoku nau lea ʻaki.
13 Vart ord på deras läppar är en synd i deras mun. Må de fångas i sitt högmod, genom den förbannelse och lögn som de tala.
Fakaʻauha ʻakinautolu ʻi he houhau, fakaʻauha ʻakinautolu ke ʻoua naʻa kei ai ʻakinautolu: pea tuku ke ʻilo ʻekinautolu ʻoku pule, ʻae ʻOtua, ʻia Sēkope, ʻo aʻu ki he ngaahi ngataʻanga ʻo māmani. (Sila)
14 Förgör dem i vrede, förgör dem, så att de ej mer äro till; och må de förnimma att det är Gud som råder i Jakob, allt intill jordens ändar. (Sela)
Pea tuku kenau liu mai ʻi he efiafi; tuku kenau longoaʻa ʻo hangē ko e kulī, ʻo ʻalu fakatakamilo ʻi he kolo.
15 Ja, var afton komma de tillbaka, de tjuta såsom hundar och stryka omkring i staden.
Tuku kenau ʻalu ʻo hē fano ai pē ʻo kumi kai, pea lāunga ʻo kapau ʻe ʻikai tenau mākona.
16 De driva omkring efter rov; om de icke bliva mätta, så stanna de kvar över natten.
Ka te u hiva au ki ho mālohi; ʻio, te u hiva mālohi ʻi hoʻo ʻaloʻofa ʻi he pongipongi: he ko hoku ungaʻanga koe, mo e hūfanga kiate au ʻi he ʻaho ʻo ʻeku mamahi.
17 Men jag vill sjunga om din makt och jubla var morgon över din nåd; ty du var för mig en borg och en tillflykt, när jag var i nöd. Min starkhet, dig vill jag lovsjunga, ty Gud är min borg, min nåderike Gud.
‌ʻE hoku mālohi, te u hiva kiate koe: he ko hoku kalofanga ʻae ʻOtua, ko e ʻOtua ʻoku ʻaloʻofa kiate au.

< Psaltaren 59 >