< Klagovisorna 1 >

1 Huru ligger den staden så öde, som full med folk var? Han är likasom en enka; den som en Förstinna ibland Hedningarna, och en Drottning i landen var, hon måste nu tjena.
NANI ka noho mehameha ana o ke kulanakauhale i piha i kanaka! Ua like hoi me ka wahine kanemake! He nui oia iwaena o na lahuikauaka, He alii wahine iwaena o na aina; Ua auhauia nae i ka hana!
2 Hon gråter om nattena, så att tårarna löpa neder på kindbenen; ingen är ibland alla hennes vänner, som hugsvalar henne; alle hennes näste förakta henne, och äro hennes fiender vordne.
Uwe nui oia i ka po, Aia no kona waimaka ma kona mau papalina: Aohe mea nana ia e hoomaha aku iwaena o ka poe a pau i aloha aku ia ia. Ua hana aku kona poe makamaka a pau ia ia ma ka wahahee, Ua lilo lakou i poe enemi nona.
3 Juda är fången i elände och svår träldom han bor ibland Hedningar, och finner ingen ro; alle hans förföljare fara illa med honom.
Ua lawepioia o ka Iuda, no ka popilikia, a no ka hookauwa nui ia: Ke noho nei ia iwaena o ko na aina e, Aole i loaa ia ia ka hoomaha; Loaa no ia iloko o ka pilikia i ka poe a pau i hahai ia ia.
4 Vägarna till Zion ligga öde, efter ingen kommer till högtiden; alle hans portar stå öde, hans Prester sucka, hans jungfrur se ömkeliga ut, och han är bedröfvad.
Kumakena no na alanui o Ziona, No ka hele ole mai o lakou i ka ahaaina: Ua mehameha kona mau pukapa a pau; Ke kaniuhu nei kona mau kahuna pule, Ua hoopilikiaia kona mau wahine puupaa, A ua kaumaha loa no ia.
5 Hans ovänner sväfva allt i höjdene, hans fiendom går väl; ty Herren hafver gjort honom full med jämmer, för hans stora synders skull, och hans barn äro i fängelse bortdrefne för fiendanom.
Ua lilo kona poe enemi i poo, Ua maluhia hoi ka poe i huhu ia ia; No ka mea, ua hookaumaha mai o Iehova ia ia no ka nui o kona hewa; Ua hele pio aku la kana poe keiki imua o ke alo o ka enemi.
6 All fägring är borto för dottrene Zion; hennes Förstar äro lika som vädrar, de der ingen bet finna, och gå vanmägtige för plågsrenom.
Ua hele aku la ka nani a pau o ke kaikamahine o Ziona; Ua like hoi kona mau alii me na dia loaa ole ka ai, Ua hele hoi lakou me ka ikaika ole imua o ka mea nana e hahai.
7 Jerusalem kommer ihåg i denna tid, huru elände och öfvergifven han är, och huru mycket godt han af ålder haft hafver, medan allt hans folk nederligger för fiendanom, och ingen är som hjelper; hans fiender se sina lust uppå honom, och bespotta hans Sabbather.
I na la o kona kaumaha, a me kona hoinoia, Hoomanao iho la o Ierusalema i kona mau mea a pau i makemakeia, Na mea i loaa ia ia i na la mamua, I ka wa i haule ai kona poe kanaka iloko o ka lima o ka enemi, Aohe hoi mea i kokua ia ia. Ike aku la na enemi ia ia, a hoowahawaha iho la i kona mau Sabati.
8 Jerusalem hafver syndat, derföre måste han vara lika som en oren qvinna. Alle de som ärade honom, de försmå honom nu, efter de se hans skam; men han suckar, och faller neder till markena.
Ua hana hewa nui loa aku o Ierusalema; Nolaila oia i kuewa wale aku ai; O ka poe a pau i hoomaikai ia ia, Ke hoowahawaha nei lakou ia ia, No ka mea, ua ike lakou i kona wahi hilahila; Oia, ke kaniuhu nei oia, a huli ihope.
9 Hans orenlighet låder vid hans klädefållar; han hade icke trott att honom på sistone så gå skulle; han är ju allt för grufveliga nederstött, och hafver dertill ingen, som tröster honom. Ack Herre! se uppå mitt elände; ty fienden högmodas fast.
Aia no kona haumia ma kona hualole, Aole ia i hoomanao i kona hope loa; Nolaila haule kupanaha iho la oia; Aohe mea nana e hoomaha ia ia. E Iehova, e nana mai oe i ko'u pilikia; No ka mea, ua hookiekie ka enemi.
10 Fienden hafver kommit sina hand vid alla hans klenodier; ty han måste se deruppå, att Hedningarna gingo in uti hans helgedom, om hvilka du budit hafver, att de icke skulle komma uti dina församling.
Ua hohola aku ka enemi i kona lima maluna o kona mau mea a pau i makemakeia; No ka mea, ua ike aku oia i ko na aina e, e komo ana iloko o kona wahi hoano, Ka poe au i kauoha'i, aole lakou e komo iloko o ke anaina kanaka iou la.
11 Allt hans folk suckar och går om bröd, sin klenodier gåfvo de för mat, på det de skulle vederqvicka själena. Ack Herre! se dock till, och skåda huru föraktelig jag vorden är.
Ua kaniuhu no kona poe kanaka a pau, Ke imi nei lakou i ka ai; Ua haawi lakou i ko lakou mau mea, i mea ai, e hoihoi mai ai i ke ola; E nana mai oe, e Iehova, a e manao mai; No ka mea, ua lilo au i mea ino.
12 Eder allom säger jag, som gån här framom: Skåder dock och ser till, om någor värk kan vara sådana som min värk, den mig så uppäter; ty Herren hafver gjort mig full med jämmer, på sine grymma vredes dag.
He mea ole ia ia oukou a pau, e hele ae nei ma ke ala? E nana mai nae, a e ike, Ina e like kekahi ehaeha me ko'u ehaeha, Ka mea i kauia maluna o'u, Ka mea a Iehova i hookaumaha mai ai ia'u, I ka la o kona inaina nui.
13 Han hafver sändt en eld af höjdene uti min ben, och låtit honom der mägtig vara; han hafver utsatt ett nät för mina fötter, och stött mig tillbaka; han hafver gjort mig till ett öde, så att jag sörja måste hela dagen.
Mailuna mai oia i hoouna mai ai i ke ahi iloko o ko'u mau iwi, A iho mai la ia iloko olaila. Ua uhola mai oia i upena no ko'u mau wawae, Ua hoihoi hope mai oia ia'u. Ua haawi mai oia i ka mehameha a me ka maule ia'u a pau ka la.
14 Mina svåra synder hafva uppvaknat genom hans straff, och alla tillsammans kommit mig uppå halsen, så att all min kraft mig förgås; Herren hafver så farit med mig, att jag icke mer uppkomma kan.
Ua hoopaaia e kona lima ka auamo o ko'u mau hewa; Ua ulanaia, a ua kauia maluna o ko'u a i; Ua hoonawaliwali mai oia i ko'u ikaika, Ua haawi mai ka Haku ia'u iloko o na lima, Hiki ole ia'u ke ku iluna.
15 Herren hafver nedertrampat alla mina starka, som jag hade; han hafver låtit utropa öfver mig en högtid, till att förderfva mina unga män; Herren hafver låtit jungfruna, dottrena Juda, trampa en press.
Ua hoowahawaha mai ka Haku i ko'u poe koikoi a pau iloko o'u, Ua kahea mai oia i ka ahakanaka e ku e mai ia'u, E luku i ko'u poe kanaka ui: Ua hahi ka Haku i ka luawaina o ke kaikamahine puupaa o ka Iuda.
16 Derföre gråter jag så, och båda min ögon flyta med vatten; ty hugsvalaren, som mina själ vederqvicka skulle, är långt bort ifrå mig. Min barn äro borto; ty fienden hafver öfverhandena fått.
O keia mau mea ka'u e uwe nei, O kuu maka, ke kahe nei kuu maka i ka wai, No ka mea, ua loihi mai o'u aku nei ka mea hoomaha, nana e hoomaha mai i ko'u uhane: Ua mehameha ka'u poe keiki, no ka mea, ua lanakila ka enemi.
17 Zion räcker sina händer ut, och der är dock ingen, som honom tröster; ty Herren hafver budit allt omkring Jacob hans fiendom, att Jerusalem skall emellan dem vara lika som en oren qvinna.
Hohola ae la o Ziona i kona mau lima, Aohe mea nana ia e hoomaha mai. Ua kauoha mai o Iehova no Iakoba, E kaapuni kona poe enemi ia ia: Ua lilo o Ierusalema i mea haumia iwaena o lakou.
18 Herren är rättfärdig, ty jag hafver varit hans mun ohörsam; hörer, all folk, och ser min värk; mina jungfrur och ynglingar äro gångne uti fängelse.
O Iehova, ua hemolele oia; No ka mea, ua ku e aku au i kona waha; Ke noi aku nei au, e hoolohe mai, e na kanaka a pau, E nana mai hoi i ko'u eha; Ua hele aku la ko'u poe wahine puupaa, a me ko'u poe kanaka ui iloko o ke pio.
19 Jag kallade på mina vänner, men de hafva bedragit mig; mine Prester och äldste i stadenom äro försmäktade; ty de gå om bröd, på det de skola vederqvicka sina själ.
Kahea aku la au i ka poe i aloha mai ia'u, Wahahee mai lakou ia'u. Kaili aku la ke ea o ka'u mau kahuna, a me ka'u poe lunakahiko, ma ke kulanakauhale, I ka wa e imi ana lakou i ka ai na lakou, I mea e hoihoi mai ai i ko lakou ola.
20 Ack Herre! se dock huru bedröfvad jag är, att det gör mig ondt i allt mitt lif; mitt hjerta dänger i minom kropp, ty jag är uppfylld med stor bitterhet; ute hafver svärdet, och inne i husena döden gjort mig till en enko.
E nana mai oe, e Iehova, no ka mea, ua pilikia au; Ua hu aku ko'u opu, ua kahuli hoi ko'u naau iloko o'u, No ka mea, ua kipi nui loa aku au. Ma kahi e aku, na ka pahikaua i hoopau i na keiki, A ma ko makou wahi, he make.
21 Man hörer väl, att jag suckar, och hafver dock ingen tröstare; alle mine fiender höra mina olycko, och glädja sig, det gör du; så låt då den dagen komma, som du utropat hafver, att dem skall gå lika som mig.
Ua lohe lakou i ko'u kaniuhu ana. Aohe mea nana e hoomaha mai ia'u; Ua lohe no ko'u poe enemi a pau i ko'u popilikia, Ua olioli lakou no kau hana ana pela: E hoopuka mai no oe i ka la au i hai mai ai, E like auanei lakou me au.
22 Låt alla deras ondsko komma inför dig, och gör med dem, såsom du med mig, för alla mina missgerningars skull, gjort hafver; ty mitt suckande är stort, och mitt hjerta är bedröfvadt.
E hoopukaia ko lakou hewa a pau imua ou; A e hana aku oe ia lakou, Me kau i hana mai ai ia'u, no ko'u mau hewa a pau; No ka mea, ua nui ko'u kaniuhu ana, ua maule hoi ko'u naau.

< Klagovisorna 1 >