< Números 9 >

1 Y él Señor dijo a Moisés, en la tierra baldía del Sinaí, el primer mes del segundo año después de haber salido de la tierra de Egipto.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese ʻi he toafa ʻo Sainai, ʻi he ʻuluaki māhina ʻo hono ua taʻu hili ʻenau haʻu mei he fonua ko ʻIsipite, ʻo pehē,
2 Dejen que los hijos de Israel tengan la Pascua en su tiempo regular.
“Tuku ʻae fānau ʻa ʻIsileli kenau fai foki ʻae Lakaatu ʻi hono ngaahi ʻaho kuo kotofa.
3 En el decimocuarto día de este mes, al atardecer, deben guardarlo a la hora habitual y de la manera ordenada por la ley.
‌ʻI hono ʻaho hongofulu ma fā ʻoe māhina ni, ʻi he efiafi, te mou fai ia ʻi hono ngaahi ʻaho kuo kotofa: ʻo fakatatau ki hono anga kotoa pē, pea te mou fai ia ʻo fakatatau ki hono tuʻutuʻuni kotoa pē.”
4 Y Moisés dio órdenes a los hijos de Israel de guardar la Pascua.
Pea naʻe lea ʻa Mōsese ki he fānau ʻa ʻIsileli, kenau fai ʻae Lakaatu.
5 Así que celebraron la Pascua en el primer mes, en el decimocuarto día del mes, en la tarde, en la tierra baldía del Sinaí: como el Señor dio órdenes a Moisés, así lo hicieron los hijos de Israel.
Pea naʻa nau fai ʻae Lakaatu ʻi hono ʻaho hongofulu ma fā ʻoe ʻuluaki māhina, ʻi he efiafi, ʻi he toafa ʻo Sainai: ʻo fakatatau ki he fekau kotoa pē ʻa Sihova kia Mōsese, naʻe fai pehē ʻae fānau ʻa ʻIsileli.
6 Y había ciertos hombres que estaban impuros a causa de un cadáver, de modo que no pudieron celebrar la Pascua ese día; Y vinieron delante de Moisés y delante de Aarón aquel día.
Pea naʻe ʻi ai ʻae kau tangata niʻihi, naʻa nau taʻemaʻa ʻi he sino mate ʻo ha tangata, ko ia naʻe ʻikai ai tenau fai ʻae Lakaatu ʻi he ʻaho ko ia: pea naʻa nau haʻu ki he ʻao ʻo Mōsese mo ʻElone ʻi he ʻaho ko ia:
7 Y estos hombres le dijeron: El cuerpo muerto de un hombre nos ha dejado impuros; ¿Por qué no podemos hacer la ofrenda del Señor en el tiempo regular entre los hijos de Israel?
Pea naʻe lea pehē ʻae kau tangata ko ia kiate ia, “ʻOku mau ʻuli ʻi he sino mate ʻoe tangata: ko e hā kuo taʻofi ai ʻakimautolu, ke ʻoua naʻa mau ʻatu ʻae feilaulau kia Sihova ʻi hono kuonga kuo kotofa ki he fānau ʻa ʻIsileli?”
8 Y Moisés les dijo: No hagas nada hasta que el Señor me dé instrucciones sobre ti.
Pea naʻe pehē ʻe Mōsese kiate kinautolu, “Mou tatali, kaeʻoua ke u fanongo pe ko e hā ʻe fekau ʻe Sihova kiate kimoutolu.”
9 Y él Señor dijo a Moisés:
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, ʻo pehē,
10 Díles a los hijos de Israel: Si alguno de ustedes o de sus familias es impuro a causa de un cadáver, o está en un viaje muy lejos, todavía debe guardar la Pascua con el Señor.
Ke ke lea ki he fānau ʻa ʻIsileli, mo ke pehē, “Kapau ʻe taʻemaʻa ha tangata ʻiate kimoutolu pe ʻi homou hako koeʻuhi ko e sino mate, pea mo ia ʻoku fononga mamaʻo, ʻe fai pe ʻe ia ʻae Lakaatu kia Sihova.
11 En el segundo mes, en el decimocuarto día, en la tarde, deben conservarlo, tomándolo con pan sin levadura y hierbas de sabor amargo;
‌ʻI hono ʻaho hongofulu ma fā ʻo hono ua māhina ʻi he efiafi tenau fai ia, pea ʻe kai fakataha ia mo e mā taʻefakalēvani mo e ngaahi ʻakau kona.
12 Nada del cordero sacrificado debe ser guardado hasta la mañana, y ningún hueso de él debe ser roto: deben ser guardados por las reglas de la Pascua.
‌ʻE ʻikai tenau tuku hono toe ki he ʻapongipongi, pe fesiʻi ha hui ʻi ai: tenau fai ia ʻo fakatatau ki he ngaahi tuʻutuʻuni ʻoe Lakaatu.
13 Pero el hombre que, no siendo inmundo o en camino, no celebra la Pascua, será separado de su pueblo: porque no hizo la ofrenda del Señor en el tiempo regular, su pecado será en él.
Ka ko e tangata ʻoku maʻa, pea ʻoku ʻikai fononga mamaʻo, pea ʻoku ʻikai fai ʻe ia ʻae laka-atu, ko e tangata ko ia ʻe tuʻusi mei hono kakai: koeʻuhi naʻe ʻikai te ne ʻomi ʻae feilaulau ʻa Sihova ʻi hono ʻaho kuo kotofa; ʻe fua ʻe he tangata ko ia ʻa ʻene angahala.
14 Y si un hombre de otro país está entre ustedes y desea tener la Pascua al Señor, que haga lo que se ordena en la ley de la Pascua: debe haber la misma regla para el hombre de Otra nación y para aquel que tuvo su nacimiento en la tierra.
“Pea kapau ʻe ʻāunofo ha muli ʻiate kimoutolu, pea fai ʻe ia ʻae Lakaatu kia Sihova; ʻe fakatatau ki he tuʻutuʻuni ʻoe Lakaatu, pea fakatatau ki hono anga, ʻe pehē ʻene fai: ko e fekau pe taha te mou maʻu ki he muli, pea mo ia ʻoku fanauʻi ʻi he fonua.”
15 Y el día en que se levantó la Tienda de reunión, la nube cayó sobre ella, en la tienda del testimonio; y por la tarde había una luz como el fuego sobre la tienda hasta la mañana.
Pea ʻi he ʻaho naʻe fokotuʻu ai ʻae fale fehikitaki naʻe ʻuʻufi ʻaki ʻae fale fehikitaki ʻae ʻao, ʻio, ko e fale fehikitaki ʻoe fakamoʻoni: pea naʻe ʻi he funga fale fehikitaki ʻi he efiafi ʻae meʻa ʻo hangē ko e afi, ʻo aʻu ki he pongipongi.
16 Y así fue en todo momento: fue cubierto por la nube, y por una luz como de fuego por la noche.
Naʻe pehē maʻuaipē: naʻe ʻuʻufi ʻaki ia ʻae ʻao ʻi he ʻaho, pea hangē ko e afi ʻi he pō.
17 Y cada vez que la nube se levantaba de la casa, los hijos de Israel seguían su camino; y en el lugar donde se posó la nube, allí levantaron sus tiendas los hijos de Israel.
Pea ʻoka toʻo hake ʻae ʻao mei he fale fehikitaki, hili ia, naʻe fononga ʻae fānau ʻa ʻIsileli: pea ko e potu naʻe tuʻu ai ʻae ʻao, ko ia naʻa nau fokotuʻu ai honau ngaahi fale fehikitaki.
18 Por orden del Señor, los hijos de Israel avanzaron, y por orden del Señor levantaron sus tiendas: mientras la nube descansaba sobre la tienda, no se alejaron de ese lugar.
Pea naʻe fononga atu ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi he fekau ʻa Sihova, pea nau nofo ʻi he fekau ʻa Sihova: naʻa nau nofo ʻi honau ʻapitanga ʻo hangē ko hono fuoloa ʻoe nofo ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki.
19 Cuando la nube estuvo descansando en la Tienda durante mucho tiempo, los hijos de Israel, esperando la orden del Señor, no continuaron.
Pea ka tatali fuoloa ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki ʻo ʻaho lahi, naʻe fai ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ki he tauhi ʻo Sihova, pea naʻe ʻikai fononga.
20 A veces la nube descansaba sobre la Tienda durante dos o tres días; entonces, por orden del Señor, mantuvieron sus tiendas en ese lugar, y cuando el Señor dio la orden, siguieron adelante.
Pea naʻe pehē, ʻi he nofo ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki ʻi he ngaahi ʻaho siʻi; ʻo fakatatau ki he fekau ʻa Sihova naʻa nau nofo ʻi honau ʻapitanga, pea naʻa nau fononga ʻo fakatatau ki he fekau ʻa Sihova.
21 Y a veces la nube estaba allí solo desde la tarde hasta la mañana; y cuando la nube fue levantada por la mañana, continuaron su viaje de nuevo: o si estaba descansando allí de día y de noche, cada vez que se levantaba la nube seguían adelante.
Pea naʻe pehē, ka tuʻu ʻae ʻao mei he efiafi ʻo aʻu ki he pongipongi, pea toki toʻo hake ʻae ʻao ʻi he pongipongi, naʻa nau fononga: ʻi he ʻaho pe ʻi he pō kuo toʻo hake ai ʻae ʻao naʻa nau fononga.
22 O si la nube se posó en la Tienda durante dos días o un mes o un año sin moverse, los hijos de Israel siguieron esperando allí y no siguieron adelante; pero cada vez que se levantaba, seguían su viaje.
Pea kapau ko e ʻaho ʻe ua, pe taha māhina, pe taha taʻu, mo e tuʻu ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki, ʻo tuʻumaʻu ai, naʻe nofo ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi honau ʻapitanga, pea naʻe ʻikai tenau fononga: pea ʻi hono toʻo hake ia naʻa nau fononga.
23 A la palabra del Señor pusieron sus tiendas, y a la palabra de Señor avanzaron en su viaje: guardaron las órdenes del Señor como las había dado por medio de Moisés.
Pea naʻa nau mālōlō ʻi honau ʻapitanga ʻi he fekau ʻa Sihova, pea naʻa nau fononga ʻi he fekau ʻa Sihova: naʻa nau fai ki he pule ʻa Sihova, ʻi he fekau ʻa Sihova ʻi he nima ʻo Mōsese.

< Números 9 >