< San Lucas 18 >

1 Y PROPÚSOLES tambien una parábola sobre que es necesario orar siempre, y no desmayar.
Pea naʻa ne fakahā kiate kinautolu ʻi he fakatātā, ʻoku lelei ke lotu maʻuaipē ʻae kakai, pea ʻoua naʻa fiu;
2 Diciendo: Habia un juez en una ciudad, el cual ni temia á Dios, ni respetaba hombre.
‌ʻO ne pehē, “Naʻe ʻi he kolo ʻe taha ʻae fakamaau, naʻe ʻikai manavahē ki he ʻOtua, pe tokanga ki he tangata.
3 Habia tambien en aquella ciudad una viuda, la cual venia á él, diciendo: Hazme justicia de mi adversario.
Pea naʻe ʻi he kolo ko ia ʻae fefine kuo mate hono husepāniti; pea haʻu ia ki ai, ʻo ne pehē, ‘Fakamaau au mo totongi totonu ki hoku fili.’
4 Pero él no quiso por [algun] tiempo: mas despues de esto dijo dentro de sí: Aunque ni temo á Dios, ni tengo respeto á hombre;
Pea naʻe ʻikai tokanga leva ia ki ai: kae toki fakakaukau ia, [ʻo pehē], ‘ʻOku ʻikai pe te u manavahē ki he ʻOtua, pe tokanga ki he tangata;
5 Todavia porque esta viuda me es molesta, le haré justicia, porque al fin no venga y me muela.
Ka koeʻuhi ʻi he fakafiuʻi au ʻe he fefine ni kuo mate hono husepāniti, te u fakamaauʻi ia, telia ʻi heʻene faʻa haʻu te ne fakakinaʻi au.’”
6 Y dijo el Señor: Oíd lo que dice el juez injusto.
Pea pehē ʻe he ʻEiki, “Fanongo ki he lea ʻae fakamaau taʻeangatonu.
7 ¿Y Dios no hará justicia á sus escogidos, que claman á él dia y noche, aunque sea longánime acerca de ellos?
Pea ʻe ʻikai fakamaau ʻe he ʻOtua ʻa hono kakai ʻoʻona kuo fili, ʻaia ʻoku tangi kiate ia ʻi he ʻaho mo e pō, ʻo kapau ʻe fakatuotuai ia kiate kinautolu?
8 Os digo que los defenderá presto. Empero cuando el Hijo del hombre viniere, ¿hallará fé en la tierra?
‌ʻOku ou tala atu kiate kimoutolu, ʻE fakamaau vave ʻe ia ʻakinautolu. Ka ʻi he haʻu ʻae Foha ʻoe tangata, te ne ʻilo ʻae tui ʻi he fonua?”
9 Y dijo tambien á unos que confiaban de sí como justos, y menospreciaban á los otros, esta parábola:
Pea naʻa ne lea ʻaki ʻae fakatātā ni ki he niʻihi naʻa nau falala kiate kinautolu kuo nau māʻoniʻoni, mo nau manukiʻi ʻae kakai kehe:
10 Dos hombres subieron al templo á orar; el uno Fariséo, y el otro publicano.
“Naʻe ʻalu hake ʻae ongo tangata ki he falelotu lahi ke lotu; ko e tokotaha ko e Fālesi, pea ko e tānaki tukuhau ʻae tokotaha.
11 El Fariséo, en pié, oraba consigo de esta manera: Dios, te doy gracias, que no soy como los otros hombres, ladrones, injustos, adúlteros, ni aun como este publicano.
Naʻe tuʻu atu pe ʻae Fālesi, pea lotu, ʻo pehē, ‘ʻE ʻOtua, ʻoku ou fakafetaʻi kiate koe, ʻoku ʻikai te u hangē ko e kau tangata kehe, ke fakamālohi, mo taʻeangatonu, mo tono fefine, pe hangē ko e tānaki tukuhau ni.
12 Ayuno dos veces en la semana; doy diezmos de todo lo que poseo.
‌ʻOku liunga ua ʻeku ʻaukai ʻi he uike, pea ʻoku ou ʻatu ʻae tukuhau ʻi heʻeku meʻa fulipē.’
13 Mas el publicano estando lejos, no queria ni aun alzar los ojos al cielo; sino que heria su pecho, diciendo: Dios, sé propicio á mí, pecador.
Ka naʻe tuʻu mamaʻo atu ʻae tānaki tukuhau, pea ʻikai faʻa hanga hake hono mata ki he langi, ka naʻe si fatafata ia, mo pehē, ‘ʻE ʻOtua, ke ke ʻaloʻofa mai kiate au ko e angahala.’
14 Os digo que éste descendió á su casa [más] justificado que el otro: porque cualquiera que se ensalza, será humillado, y el que se humilla, será ensalzado.
‌ʻOku ou tala kiate kimoutolu, naʻe ʻalu hifo ʻae tangata ni ki hono fale kuo fakatonuhia ia, ka ʻikai pehē ʻae tokotaha: he ko ia kotoa pē ʻoku ne hiki hake ia, ʻe fakavaivaiʻi ia; pea ko ia ʻoku ne fakavaivaiʻi ia, ʻe hiki hake ia.”
15 Y traian á él los niños para que los tocase; lo cual viéndo[lo] los discípulos, les reñian.
Pea naʻa nau ʻomi foki kiate ia ʻae tamaiki iiki, koeʻuhi ke ne ala kiate kinautolu: ka ʻi he mamata ki ai ʻae kau ākonga, naʻa nau lolomi ʻakinautolu.
16 Mas Jesus llamándolos, dijo: Dejad los niños venir á mí, y no los impidais, porque de tales es el reino de Dios.
Ka naʻe ui ʻe Sisu ke nau haʻu, ʻo ne pehē, “Tuku pe ʻae tamaiki iiki ke haʻu kiate au, pea ʻoua naʻa taʻofi ʻakinautolu: he ʻoku ʻoe kakai pehē ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua.
17 De cierto os digo, que cualquiera que no recibiere el reino de Dios como un niño, no entrará en él.
Ko e moʻoni ʻoku ou tala kiate kimoutolu, Ko ia ia ʻe ʻikai te ne maʻu ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua ʻo hangē ko e tamasiʻi siʻi ʻe ʻikai ʻaupito hū ia ki ai.”
18 Y preguntóle un príncipe diciendo: Maestro bueno, ¿qué haré para poseer la vida eterna? (aiōnios g166)
Pea toki fehuʻi ʻae matāpule ʻe taha kiate ia, ʻo pehē, “ʻEiki lelei, ko e hā te u fai ke u hoko ai ki he moʻui taʻehili?” (aiōnios g166)
19 Y Jesus le dijo: ¿Por qué me dices bueno? ninguno [hay] bueno sino solo Dios.
Pea pehē ʻe Sisu kiate ia, “Ko e hā kuo ke ui ai au ko e lelei? Ko e tokotaha pe ʻoku lelei, ʻaia ko e ʻOtua.
20 Los mandamientos sabes: No matarás, No adulterarás, No hurtarás, No dirás falso testimonio, Honra á tu padre, y á tu madre.
‌ʻOku ke ʻilo ʻae ngaahi fekau, ‘ʻOua naʻa ke tono fefine,’ ‘ʻOua naʻa ke fakapō,’ ‘ʻOua naʻa ke kaihaʻa,’ ‘ʻOua naʻa ke fakamoʻoni loi,’ ‘Fakaʻapaʻapa ki hoʻo tamai mo hoʻo faʻē.’”
21 Y él dijo: Todas estas cosas he guardado desde mi juventud.
Pea pehē ʻe ia, “Kuo u fai eni kotoa pē talu ʻeku siʻi.”
22 Y Jesus, oido esto, le dijo: Aun te falta una cosa: vende todo lo que tienes, y da á los pobres, y tendrás tesoro en el cielo; y ven, sígueme.
Pea kuo fanongo ʻa Sisu ki he ngaahi lea ni, pea ne pehē kiate ia, “Ko e meʻa ʻe taha ʻoku ke kei hala ai: fakatau ʻaia kotoa pē ʻoku ʻaʻau, ʻo tufaki ki he masiva, pea te ke maʻu ʻae ʻene koloa ʻi he langi: pea ke haʻu, ʻo muimui ʻiate au.”
23 Entónces él, oidas estas cosas, se puso muy triste, porque era muy rico.
Pea kuo fanongo ia ki ai, naʻa ne mamahi ʻaupito: he naʻe lahi ʻene koloa.
24 Y viendo Jesus que se habia entristecido mucho, dijo: ¡Cuán dificultosamente entrarán en el reino de Dios los que tienen riquezas!
Pea kuo mamata ʻa Sisu kuo mamahi ʻaupito ia, pea ne pehē, “ʻE faingataʻa ʻaupito kiate kinautolu ʻoku koloaʻia ke hū ki he puleʻanga ʻoe ʻOtua.”
25 Porque más fácil cosa es entrar un camello por el ojo de una aguja, que un rico entrar en el reino de Dios.
He ʻoku faingofua hake ʻae hū ʻae kāmeli ʻi he avaʻi hui, ʻi he hū ʻae tangata koloaʻia ki he puleʻanga ʻae ʻOtua!
26 Y los que [lo] oian, dijeron: ¿Y quién podrá ser salvo?
Pea ko kinautolu naʻe fanongo naʻa nau fepehēʻaki, “Pea ko hai ʻe moʻui?”
27 Y él [les] dijo: Lo que es imposible para con los hombres, posible es para Dios.
Pea pehē ʻe ia, “Ko e ngaahi meʻa ʻoku ʻikai mafai ʻe he tangata, ʻoku mafai ia ʻe he ʻOtua.”
28 Entónces Pedro dijo: Hé aquí, nosotros hemos dejado las posesiones nuestras, y te hemos seguido.
Pea toki pehē ʻe Pita, “Vakai, kuo mau liaki ʻae meʻa kotoa pē, ʻo muimui ʻiate koe.”
29 Y él les dijo: De cierto os digo que nadie hay que haya dejado casa, ó padres, ó hermanos, ó mujer, ó hijos, por el reino de Dios,
Pea ne pehe kiate kinautolu, “Ko e moʻoni ʻoku ou tala atu kiate kimoutolu, “ʻOku ʻikai ha tangata kuo liʻaki ʻe ia ai fale, pea ʻae mātuʻa, pe ko e ngaahi kāinga, pe ko e uaifi, pe ʻae fānau, koeʻuhi ko e puleʻanga ʻoe ʻOtua,
30 Que no haya de recibir mucho mas en este tiempo, y en el siglo venidero la vida eterna. (aiōn g165, aiōnios g166)
Ka te ne maʻu ʻo lahi ʻaupito hake ʻi he moʻui ni, pea ʻi he maama ʻe haʻu ʻae moʻui taʻengata.” (aiōn g165, aiōnios g166)
31 Y Jesus tomando [aparte] los doce, les dijo: Hé aquí subimos á Jerusalem, y serán cumplidas todas las cosas que fueron escritas por los profetas del Hijo del hombre.
Pea ne omi ʻae toko hongofulu ma toko ua, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Vakai, ʻoku tau ʻalu hake ki Selūsalema, pea ʻe fakamoʻoni ki he Foha ʻoe tangata ʻaia kotoa pē kuo tohi ʻe he kau palōfita.
32 Porque será entregado á las gentes, y será escarnecido, é injuriado, y escupido.
He koeʻuhi ʻe tukuange ia ki he Senitaile, pea ʻe manukiʻi ia, mo fai meʻa kovi kiate ia, mo ʻaʻanu ki ai:
33 Y despues que le hubieren azotado, le matarán; mas al tercer dia resucitará.
Pea te nau kauʻimaea mo tāmateʻi ia: pea ʻi hono ʻaho tolu ʻe toetuʻu ia.”
34 Pero ellos nada de estas cosas entendian, y esta palabra les era encubierta; y no entendian lo que se decia.
Ka naʻe ʻikai te nau ʻilo ʻae ngaahi meʻa ni; pea naʻe puli ʻiate kinautolu ʻae lea ni, ʻo ʻikai te nau ʻilo ʻae ngaahi meʻa kuo lea ʻaki.
35 Y aconteció que acercándose él á Jericó, un ciego estaba sentado junto al camino mendigando:
Pea pehē, ʻi heʻene ofi atu ki Seliko, naʻe nofo ʻi he veʻehala ʻae tangata kui ʻo kole:
36 El cual como oyó la gente que pasaba, preguntó qué era aquello.
Pea fanongo ia ki he ʻalu ange ʻae fononga, pea fehuʻi ia ki hono ʻuhinga.
37 Y dijéronle que pasaba Jesus Nazareno.
Pea naʻa nau tala kiate ia, “Ko Sisu ʻo Nāsaleti” ʻoku ʻalu ange.
38 Entónces dió voces, diciendo: Jesus, hijo de David; ten misericordia de mí.
Pea kalanga ia, ʻo pehē, “Sisu, Foha ʻo Tevita, ʻaloʻofa mai kiate au.”
39 Y los que iban delante, le reñian que callase; mas él clamaba mucho mas: Hijo de David, ten misericordia de mí.
Pea ko kinautolu naʻe muʻomuʻa naʻa nau lolomi ia, ke tuku ʻene longoaʻa: ka naʻe ʻāsili ai ʻene kalanga, “Foha ʻo Tevita, ʻaloʻofa mai kiate au.”
40 Jesus entónces parándose, mandó traerle á sí: y como él llegó, le preguntó,
Pea tuʻu ʻa Sisu, ʻo fekau ke ʻomi ia kiate ia: pea kuo ʻunu mai ia ʻo ofi, pea ne fehuʻi ange kiate ia,
41 Diciendo: ¿Qué quieres que te haga? Y él dijo: Señor, que vea.
‌ʻO pehē, “Ko e hā ho loto ke u fai kiate koe?” Pea pehē ʻe ia, “ʻEiki, ke ʻā hoku mata.”
42 Y Jesus le dijo: Vé: tu fé te ha hecho salvo.
Pea pehē ʻe Sisu kiate ia, “Ke ʻā ho mata: kuo fakamoʻui koe ʻe hoʻo tui.”
43 Y luego vió, y le seguia, glorificando á Dios: y todo el pueblo como vió [esto, ] dió á Dios alabanza.
Pea ʻā fakafokifā pe ia, ʻo muimui ʻiate ia, pea fakamālō ki he ʻOtua: pea ʻi he mamata ki ai ʻae kakai kotoa pē, naʻa nau fakamālō ki he ʻOtua.

< San Lucas 18 >