< Cantar de los Cantares 2 >

1 Yo soy el lirio del campo, y la rosa de los valles.
Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.
2 Como el lirio entre las espinas, así es mi compañera entre las hijas.
Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama.
3 Como el manzano entre los árboles monteses, así es mi amado entre los hijos: debajo de su sombra deseé sentarme, y me asenté, y su fruto ha sido dulce a mi paladar.
Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.
4 Trájome a la cámara del vino; y su bandera de amor puso sobre mí.
Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
5 Sustentádme con frascos de vino, esforzádme con manzanas; porque estoy enferma de amor.
Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Su izquierda esté debajo de mi cabeza, y su derecha me abrace.
Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
7 Yo os conjuro, o! hijas de Jerusalem, por las gamas, o por las ciervas del campo, que no despertéis, ni hagáis velar al amor, hasta que él quiera.
Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
8 ¡La voz de mi amado! He aquí que éste viene saltando sobre los montes, saltando sobre los collados.
Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova.
9 Mi amado es semejante al gamo, o al cabrito de los ciervos. Héle aquí, está detrás de nuestra pared, mirando por las ventanas, mostrándose por las rejas.
Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
10 Mi amado habló, y me dijo: Levántate, o! amor mío, hermosa mía, y vente:
Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
11 Porque, he aquí, ha pasado el invierno: la lluvia se ha mudado, y se fue;
Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše.
12 Las flores se han mostrado en la tierra; el tiempo de la canción es venido, y voz de tórtola se ha oído en nuestra región;
Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji.
13 La higuera ha metido sus higos, y las vides en cierne dieron olor: levántate, o! amor mío, hermosa mía, y vente.
Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
14 Paloma mía, en los agujeros de la peña, en lo escondido de la escalera: muéstrame tu vista: házme oír tu voz; porque tu voz es dulce, y tu vista hermosa.
Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.
15 Tomádnos las zorras, las zorras pequeñas, que echan a perder las viñas, mientras nuestras viñas están en cierne.
Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.
16 Mi amado es mío, y yo suya: él apacienta entre lirios.
Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima.
17 Hasta que apunte el día, y las sombras huyan, tórnate, o! amado mío: sé semejante al gamo, o al cabrito de los ciervos sobre los montes de Beter.
Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem.

< Cantar de los Cantares 2 >