< Salmos 39 >

1 Yo dije: Miraré por mis caminos, para no pecar con mi lengua: guardaré mi boca con freno, entre tanto que el impío fuere contra mí.
Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.
2 Enmudecí con silencio, me callé de lo bueno; y mi dolor se alborotó.
Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže,
3 Calentóse mi corazón dentro de mí; en mi meditación se encendió fuego: hablé con mi lengua.
Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:
4 Notifícame, Jehová, mi fin, y la medida de mis días cuanta sea, sepa yo cuanto tengo de ser del mundo.
Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa.
5 He aquí, como a palmos diste mis días, y mi edad es como nada delante de ti: ciertamente toda la vanidad es todo hombre que vive. (Selah)
Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ.
6 Ciertamente en tiniebla anda el hombre: ciertamente en vano se inquietan: allega, y no sabe quien lo cogerá.
Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti.
7 Y ahora, Señor, ¿qué esperaré? Mi esperanza en ti está.
Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi.
8 Escápame de todas mis rebeliones, no me pongas por afrenta de insensato.
Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.
9 Yo enmudecí, no abrí mi boca; porque tú lo hiciste.
Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario.
10 Quita de sobre mí tu llaga; de la guerra de tu mano soy consumido.
Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.
11 Con castigos sobre el pecado corriges al hombre, y haces desleir, como de polilla, su grandeza: ciertamente vanidad es todo hombre. (Selah)
Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek.
12 Oye mi oración, o! Jehová escucha mi clamor; no calles a mis lágrimas; porque peregrino soy contigo; advenedizo, como todos mis padres.
Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.
13 Déjame, y tomaré fuerzas, antes que me vaya y perezca.
Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.

< Salmos 39 >