< Salmos 102 >

1 Jehová, oye mi oración, y venga mi clamor a ti.
Patangkhang kami lawkthuihaih. A tha boeng sut naah Angraeng hmaa ah palungnat hoi lawkthuihaih. Aw Angraeng, lawk ka thuihaih hae tahngai ah; ka qahhaih lok loe nang khaeah pha nasoe.
2 No escondas de mí tu rostro: en el día de mi angustia inclina a mí tu oreja; el día que te invocare, apresúrate a responderme.
Raihaih ka tong naah kai khae hoi mikhmai hawk ving hmah; na naa to kai khae bangah patueng ah; kang kawk naah, karangah na pathim ah.
3 Porque mis días se han consumido como humo; y mis huesos son quemados como en hogar.
Kai ih aninawk loe hmaikhue baktiah azawk o moe, ka huhnawk doeh hmai kamngaeh baktiah kangh.
4 Mi corazón fue herido, y se secó como la yerba; por lo cual me olvidé de comer mi pan.
Ka palungthin loe zaek moe, qam baktiah azaem; buhcaak hanah doeh ka pahnet sut boeh.
5 Por la voz de mi gemido mis huesos se han pegado a mi carne.
Ka haam loiah ka huhnawk doeh ka ngan hin hoiah angbet caeng boeh.
6 Soy semejante al pelícano del desierto: soy como el búho de las soledades.
Kai loe praezaek ih bukbuh baktih; long karoem ahmuen ih tavaa baktiah ni ka oh sut boeh.
7 Velo, y soy como el pájaro solitario sobre el tejado.
Kai loe iip ai ah ka oh, angmabueng kaom imphu ih parit tavaa baktiah ni ka oh boeh.
8 Cada día me afrentan mis enemigos; los que se enfurecen contra mí, conspiran contra mí.
Ka misanawk mah ni thokkruek kasae ang thuih o; kai pahnui thuih kaminawk loe kai ih misa ah oh hanah lokthuih o.
9 Por lo cual yo como la ceniza a manera de pan; y mi bebida mezclo con lloro,
Maiphunawk to buh baktiah ka caak; ka naek han koi doeh mikkhraetui hoiah angbaeh,
10 A causa de tu enojo y de tu ira: porque me alzaste, y me arrojaste.
dip thai ai ah palung na phui pongah, kai hae nang toengh tahang moe, long ah nang vah tathuk ving.
11 Mis días son como la sombra que se va: y yo como la yerba me he secado.
Ka hinghaih aninawk loe kasawk tahlip baktiah oh moe, qam baktiah ka zaem.
12 Mas tú, Jehová, para siempre permanecerás; y tu memoria para generación y generación.
Toe Angraeng nang loe dungzan khoek to cak; na hmin panoekhaih doeh adungh kaminawk boih khoek to cak.
13 Tú levantándote habrás misericordia de Sión, porque es tiempo de tener misericordia de ella: porque el plazo es llegado.
Nang loe angthawk ueloe, Zion nuiah palungnathaih na tawn vop tih; anih tahmenhaih atue, atue khaehhaih atue angzoh boeh.
14 Porque tus siervos amaron sus piedras: y del polvo de ella tuvieron compasión.
Na tamnanawk loe to ih thlungnawk to koeh o moe, maiphu doeh koeh o.
15 Y temerán las naciones el nombre de Jehová: y todos los reyes de la tierra tu gloria.
Sithaw panoek ai kaminawk mah Angraeng ih ahmin to zii o ueloe, long ih siangpahrangnawk boih mah a lensawkhaih to zii o tih.
16 Por cuanto Jehová habrá edificado a Sión; y será visto en su gloria.
Angraeng mah Zion to pakhraih naah, anih loe a lensawkhaih hoiah angphong tih.
17 Habrá mirado a la oración de los solitarios: y no habrá desechado el ruego de ellos.
Amtang kaminawk lawkthuihaih lok to anih mah pathim pae tih, nihcae lawkthuihaih to patoek pae mak ai.
18 Escribirse ha esto para la generación postrera: y el pueblo que se criará, alabará a Jehová.
Hae kawng hae angzo han koi adung kaminawk hanah tarik tih; a sak ih kaminawk mah Angraeng to saphaw o tih.
19 Porque miró de lo alto de su santuario: Jehová miró desde los cielos a la tierra,
Angraeng loe kasang angmah ih hmuenciim hoiah khet tathuk moe, van hoiah long to a dan tathuk,
20 Para oír el gemido de los presos: para soltar a los sentenciados a muerte:
thongkrah kaminawk hanghaih lok to tahngai pae, kadueh tom kaminawk to loisak hanah,
21 Porque publiquen en Sión el nombre de Jehová: y su alabanza en Jerusalem,
Zion ah Angraeng ih ahmin to taphong moe, Jerusalem ah anih saphawhaih laa to sak pacoengah,
22 Cuando los pueblos se congregaren en uno, y los reinos para servir a Jehová.
Angraeng ih tok sak hanah, kaminawk hoi praenawk nawnto amkhueng o tih.
23 El afligió mi fuerza en el camino, acortó mis días.
Loklam ka caeh li naah anih mah tha ang zoksak; kai ih aninawk to ang duemsak.
24 Dije: Dios mío, no me cortes en el medio de mis días; por generación de generaciones son tus años.
To pongah kai mah, Aw ka Sithaw, khosak hoih li naah ka hinghaih na la pae ving hmah; nang ih saningnawk loe angzo han koi adung kaminawk khoek to oh.
25 Tú fundaste la tierra antiguamente, y los cielos son obra de tus manos.
Tangsuek nathuem hoi boeh ni long hae na sak; vannawk loe na ban hoiah sak ih hmuen ah ni oh o.
26 Ellos perecerán, y tú permanecerás; y todos ellos como un vestido se envejecerán, como una ropa de vestir los mudarás, y serán mudados:
Nihcae loe anghma angtaa o tih, toe nang loe na om poe tih; ue, nihcae loe kahni baktiah prawn o boih tih; nihcae to kahni baktiah nam khraisak tih, to naah nihcae loe amkhraih o tih.
27 Mas tú, el mismo, y tus años no se acabarán.
Toe nang loe nangmah toeng roengah ni om tih; na saningnawk loe boenghaih om mak ai.
28 Los hijos de tus siervos habitarán, y su simiente será afirmada delante de ti.
Na tamnanawk ih caanawk loe apet ai ah om o tih, nihcae ih atii loe na hmaa ah kacakah om o tih.

< Salmos 102 >