< Éxodo 22 >

1 Cuando alguno hurtare buey, u oveja, y lo degollare, o vendiere, por aquel buey pagará cinco bueyes, y por aquella oveja cuatro ovejas.
Kami maeto mah maitaw tae maw, to tih ai boeh loe tuu maw, paquk moe boh ving, to tih ai boeh loe zaw ving nahaeloe, maitaw tae maeto zuengah maitaw tae pangato, tuu maeto zuengah tuu palito hoi rong han oh.
2 Si el ladrón fuere hallado en la mina, y fuere herido, y muriere, el que le hirió no será culpado de su muerte.
Kamqu mah im muk nathuem ah kamqu to bop maat nahaeloe, a nuiah athii palonghaih om mak ai.
3 Si el sol hubiere salido sobre él, él será reo de muerte, pagando pagará: si no tuviere, será vendido por su hurto.
Toe ni tacawt boeh nahaeloe, athii longsak pongah anih loe zae ah oh; kamqu loe paqukhaih atho to rong tih; toe tidoeh tawn ai nahaeloe, paqukhaih atho rong hanah angmah to angzawh han oh.
4 Si fuere hallado con el hurto en la mano, buey, o asno, u oveja, vivos, pagará dos.
A paquk ih maitaw maw, to tih ai boeh loe laa hrang maw, to tih ai boeh loe tuu maw angmah ban ah hing vop nahaeloe, alet hnetto rong let tih.
5 Si alguno paciere tierra o viña, y metiere su bestia, y comiere la tierra de otro, lo mejor de su tierra y lo mejor de su viña pagará.
Kami mah a tawnh ih moinawk to lawk ah maw, to tih ai boeh loe misur takha thungah maw pratsak, toe kahoih ah toep ai pongah, minawk ih lawk to caa nahaeloe, a lawk hoi misur takha thung ih kahoih koek hmuen hoiah pathok let tih.
6 Cuando saliere el fuego, y hallare espinas, y fuere quemado montón, o haza, o tierra, el que encendió el fuego pagará lo quemado.
Hmai thlaek naah hmai to cawnh moe, lawk ih cangqui maw, to tih ai boeh loe cangkung maw, to tih ai boeh loe lawk to kangh boih nahaeloe, hmai thlaek kami mah rong let tih.
7 Cuando alguno diere a su prójimo plata, o vasos a guardar, y fuere hurtado de la casa de aquel hombre, si el ladrón se hallare, pagará el doble:
Kami maeto mah a imtaeng kami khaeah phoisa maw, hmuen maw pakuemsak, toe anih imthung hoiah kamqu mah paquk pae ving moe, kamqu to naeh nahaeloe, anih mah alet hnetto rong nasoe.
8 Si el ladrón no se hallare, entonces el dueño de la casa será llegado a los jueces para jurar si ha metido su mano en la hacienda de su prójimo.
Toe kamqu to hnu ai nahaeloe, im tawnkung mah a imtaeng ih hmuen to lak maw, la ai, tito panoek hanah, anih to lokcaekkungnawk hmaa ah kawk moe, lokcaek han oh.
9 Sobre todo negocio de fraude, sobre buey, sobre asno, sobre oveja, sobre vestido, sobre toda cosa perdida, cuando alguno dijere: Que esto es; la causa de ambos vendrá delante de los jueces, y el que los jueces condenaren, pagará el doble a su prójimo.
Kami maeto mah maitaw tae maw, laa hrang maw, tuu maw, khukbuen maw, to tih ai boeh loe kanghmaa hmuen maw amsoem ai ah, Hae hmuen loe kai ih ni, tiah thui nahaeloe, nihnik to lokcaekkung khaeah caeh haih hmaek han oh; lokcaekkungnawk mah paqu kami ah net ih kami mah a imtaeng kami hanah alet hnetto pathok pae tih.
10 Si alguno hubiere dado a su prójimo asno, o buey, u oveja, o cualquiera otro animal a guardar, y se muriere, o se perniquebrare, o fuere cautivado sin verlo nadie:
Kami maeto mah laa hrang maw, to tih ai boeh loe maitaw tae maw, to tih ai boeh loe tuu maw, to tih ai boeh loe kawbaktih moi doeh toepsak hanah a imtaeng kami khaeah aap, toe to moi to duek ving maw, to tih ai boeh loe ahmaa cak maw, to tih ai boeh loe minawk kalah mah huih ving pongah, mi mah doeh hnu ai nahaeloe,
11 Juramento de Jehová será entre ambos, que no metió su mano en la hacienda de su prójimo. Y su dueño se contentará, y el otro no pagará.
moi toepsak kami mah, a imtaeng kami ih hmuen to ka la ai tiah, Angraeng hmaa ah lokkam nahaeloe, nihnik salak lokpunghaih to boengsak han oh; moi tawnkung mah to lok to talawk han oh, moi toep kami doeh rongsak han om ai.
12 Mas si le hubiere sido hurtado, pagar lo ha a su dueño.
Toe a imtaeng kami mah to moi to paqu nahaeloe, moi toep kami mah tawnkung hanah rong pae tih.
13 Mas si le hubiere sido arrebatado, traerle ha testimonio, y no pagará lo arrebatado.
Toep ih moi to kalah moisan mah kaek ving nahaeloe, moisan mah kaek ving boeh, tiah hnukung to kawk ah, to tiah nahaeloe moisan mah kaek ving pongah atho rong mak ai.
14 Ítem, cuando alguno hubiere tomado emprestado de su prójimo, y fuere perniquebrado o muerto, ausente su dueño, pagará.
Kami maeto mah hmuen maeto a imtaeng kami khaeah tlai, tawnkung om ai naah ahmaa cak, to tih ai boeh loe dueh ving nahaeloe, tlai kami mah pathok let tih.
15 Si su dueño estaba presente, no pagará. Si era de alquiler, el vendrá por su alquile.
Toe tawnkung om toeng nahaeloe, tlaikung mah pathok mak ai; toe atho hoiah tlai nahaeloe, tawnkung mah tlaihaih atho khue to hnik han oh.
16 Ítem, cuando alguno engañare a alguna virgen que no fuere desposada, y durmiere con ella, dotarla ha por su mujer.
Sava sak han ai ah lokkamhaih sah nongpata to nongpa maeto mah pacae khing moe, iip haih nahaeloe, nongpata avang to paek ueloe, nongpata to zu ah la tih.
17 Si su padre no quisiere dársela, él le pesará plata conforme al dote de las vírgenes.
Nongpata ih ampa mah a canu to anih zusak han koeh ai cadoeh, anih mah tangla ih avang to paek toengtoeng tih.
18 A la hechicera no darás la vida.
Ma-uih loe hingsak han om ai.
19 Cualquiera que tuviere ayuntamiento con bestia, morirá.
Mi kawbaktih doeh pacah ih moi hoiah zaehaih sah kami loe hum han roe oh.
20 El que sacrificare a dioses, sino a solo Jehová, morirá.
Angraeng khae khue na ai ah, kalah sithaw khaeah angbawnhaih sah kami loe, paduek han oh.
21 Y al extranjero no engañaras, ni angustiarás, porque extranjeros fuisteis vosotros en la tierra de Egipto,
Angvin to pacaekthlaek hmah; anih to hnap doeh hnap hmah; nangcae doeh Izip prae thungah angvin ah ni na oh o toeng.
22 A ninguna viuda ni huérfano afligiréis.
Lamhmainawk, to tih ai boeh loe naqahnawk to pacaekthlaek hmah.
23 Que si tú afligiendo los afligieres, y ellos clamando clamaren a mí, yo oyendo oiré su clamor;
Na pacaekthlaek pongah, nihcae mah kai khaeah qah o nahaeloe, nihcae qahhaih lok to ka tahngaih pae han.
24 Y mi furor se encenderá, y mataros he a cuchillo, y vuestras mujeres serán viudas, y vuestros hijos huérfanos.
Palung ka phui moe, nangcae sumsen hoiah kang hum o han; na zunawk to lamhmai ah om o ueloe, na caanawk doeh ampa tawn ai ah om o tih.
25 Si dieres a mi pueblo dinero emprestado, al pobre que está contigo, no te habrás con él como usurero, no le impondréis usura.
Na imtaeng ah kaom kamtang kai ih kaminawk khaeah phoisa na coisak nahaeloe, a caa kangpung paek hanah coisak hmah; kapung acaa na lak han om ai.
26 Si tomares en prenda el vestido de tu prójimo, a puesta del sol se lo volverás:
Na imtaeng kaminawk mah nang khaeah a khukbuen pawng nahaeloe, niduem ai naah thaak pae let ah;
27 Porque solo aquello es su cobertura, aquel es el vestido de sus carnes en que ha de dormir: y será, que cuando él clamare a mí, yo entonces lo oiré, porque soy misericordioso.
anih loe a takpum padap hanah to khukbuen khue ni a tawnh; to tih ai nahaeloe a iih naah, timaw angkhuk tih? Anih mah kai khaeah hang nahaeloe, kai loe minawk tahmen thaih kami ah ka oh pongah, a hanghaih lok to ka tahngaih pae han.
28 A los dioses no injuriarás, ni maldecirás al príncipe en tu pueblo.
sithawnawk to kasae thui hmah loe, nangmacae kami ukkung doeh tangoeng hmah.
29 Tu plenitud, ni tu lágrima, no dilatarás, el primogénito de tus hijos me darás.
Kahmin tangsuek thingthai hoi na pasawh tangsuek ih thingthai tui to akra ai ah paek ah, hawk ving hmah; na caanawk thungah tapen tangsuek calu to na paek ah.
30 Así harás de tu buey, de tu oveja: siete días estará con su madre, y al octavo día me lo darás.
To baktih toengah, maitaw tae hoi tuu doeh paek ah; amno khaeah ni sarihto omsak loe, ni tazetto naah kai khaeah na paek ah.
31 Y serme heis varones santos: y carne arrebatada en el campo no comeréis, echarla heis al perro.
Nangcae loe kai khaeah ciimcai kami ah na om o tih; to pongah taw ah moisan mah kaek ih moi to caa o hmah; uinawk han paek oh.

< Éxodo 22 >