< Deuteronomio 15 >

1 Al cabo de los siete años harás remisión.
Saning sarihto boeng kruek, laiba tahmen oh.
2 Y esta es la manera de la remisión: Dejará a su deudor todo aquel que emprestó de su mano, con que adeudó a su prójimo: no lo tornará a demandar a su prójimo, o a su hermano; porque la remisión de Jehová es pregonada.
Laiba tahmenhaih loklam loe hae tiah sah oh; Angraeng mah laiba tahmenhaih ni, tiah taphong ih atue ah oh pongah, phoisa coi kami mah a imtaeng kami hanah coisak ih phoisa loe azom ah ohsak han oh; a imtaeng kami khaeah maw, to tih ai boeh loe angmah ih nawkamyanawk khaeah maw, laiba to suk mak ai boeh.
3 Del extranjero tornarás a demandar: mas lo que tuviere tuyo tu hermano, soltarlo ha tu mano.
Prae kalah kaminawk khaeah loe, laiba to na suk o thaih; toe nam nawkamya khaeah loe laiba to azom ah ni om tih boeh;
4 Solamente porque no haya en ti mendigo: porque bendiciendo te bendecirá Jehová en la tierra, que Jehová tu Dios te da por heredad para que la poseas:
na Angraeng Sithaw mah qawktoep hanah paek ih prae thungah, paroeai tahamhoihaih na hnuk o pongah, to tiah na sak o nahaeloe, nangcae salakah kamtang kami to om mak ai.
5 Si empero oyendo oyeres la voz de Jehová tu Dios, para que guardes y hagas todos estos mandamientos, que yo te mando hoy:
Vaihniah kang paek o ih loknawk hae pazui moe, na sak o hanah, na Angraeng Sithawh ih lok to tahngai oh.
6 Porque Jehová tu Dios te bendijo, como te había dicho: y emprestarás a muchas gentes, mas tú no tomarás emprestado: y enseñorearte has de muchas gentes, y de ti no se enseñorearán.
A lokkam ih baktih toengah, na Angraeng Sithaw mah tahamhoihaih na paek o ueloe, paroeai prae kalah kaminawk to na coi o sak tih; toe nangcae loe mi khaeah doeh na coi o mak ai; kapop parai prae kaminawk to na uk o tih; toe nangcae loe mi mah doeh na uk o mak ai.
7 Cuando hubiere en ti mendigo de tus hermanos en alguna de tus ciudades, en tu tierra que Jehová tu Dios te da, no endurecerás tu corazón, ni cerrarás tu mano a tu hermano mendigo;
Na Angraeng Sithaw mah nangcae khaeah paek ih prae ah kaom, na vangpui thungah kamtang nam nawkamyanawk maeto om nahaeloe, a nuiah palung thahsak hmah loe, nam nawkamya nuiah ban to tamuep o hmah;
8 Mas abriendo abrirás a él tu mano, y emprestando le emprestarás asaz lo que hubiere menester.
a nuiah na ban kuuhoih o sak loe, anih angaihaih baktih toengah, anih angaih zetto azom ah coi o sak ah.
9 Guárdate que no haya en tu corazón perverso pensamiento, diciendo: Cerca está el año séptimo de la remisión: y tu ojo sea maligno sobre tu hermano menesteroso para no darle: que él clamará contra ti a Jehová y serte ha por pecado.
Hae baktih kasae poekhaih na tawnh o han ai ah acoe oh; saning sarihto boenghaih, laiba tahmenhaih atue loe zoi boeh, tiah na panoek o naah, kamtang kami nam nawkamya nuiah kasae poekhaih na tawnh o moe, anih han tidoeh na paek o ai, to naah anih mah Angraeng Sithaw khaeah na nuiah palung hoih aihaih hoiah lawkthui nahaeloe, na nuiah zaehaih om tih.
10 Dando le darás, y tu corazón no sea maligno cuando le dieres, que por esto te bendecirá Jehová tu Dios en todos tus hechos y en todo lo que pusieres mano.
Anih han palung tang hoi paek ah, anih paek hanah hmuen paawthaih to tawn hmah; to tiah na sak nahaeloe na sak ih hmuen nuiah, Angraeng Sithaw mah, na toksakhaih boih ah maw, na ban hoi sui ih hmuennawk boih nuiah maw tahamhoihaih to paek tih.
11 Porque no faltarán menesterosos de en medio de la tierra, por tanto yo te mando, diciendo: Abrirás tu mano a tu hermano, a tu pobre, y a tu menesteroso en tu tierra.
Amtang kaminawk loe natuek naah doeh prae thung hoiah boeng o mak ai; to pongah na prae thungah kaom, nam nawkamya nui hoi kamtang moe, kavawt kaminawk khaeah na ban kuuhoih o sak ah.
12 Cuando se vendiere a ti tu hermano Hebreo o Hebrea, y te hubiere servido seis años, al séptimo año le enviarás de ti libre.
Hebrai kami nongpa maw, to tih ai boeh loe nongpata maw, kami maeto nang khaeah zawh, anih mah na tok to saning tarukto thungah na sah pae boeh nahaeloe, saning sarihto naah loe anih to loisak ah.
13 Y cuando le enviares de ti libre, no le enviarás vacío:
Anih na loihsak naah, anih to bankrai ah caehsak hmah.
14 Cargando le cargarás, de tus ovejas, y de tu era, y de tu lagar: en lo que te hubiere bendecido Jehová de ello le darás.
Anih na loihsak naah, na tawnh ih tuunawk, na hak ih cangnawk hoi na pasawh ih misurtuinawk to koeh zetto paawt ai ah phawsak ah; na Angraeng Sithaw mah tahamhoihaih paek baktih toengah, anih han doeh paek toeng ah.
15 Y acordarte has, que fuiste siervo en tierra de Egipto, y que Jehová tu Dios te rescató: por tanto yo te mando hoy esto.
Izip prae thungah misong ah na oh o naah, Angraeng mah ang pahlong o, tito panoek oh; to pongah vaihniah hae loknawk hae kang paek o.
16 Y será, que si él te dijere: No saldré de contigo: porque te amó a ti y a tu casa, que le va bien contigo;
Toe na tamna mah nangmah hoi na imthung takohnawk to palung moe, nang khaeah khosak loe hoih, tiah poek pongah, nang khaeah, Tacawt han ka koeh ai, tiah thui nahaeloe,
17 Entonces tomarás una lesna, y darás en su oreja y en la puerta; y serte ha siervo para siempre: así también harás a tu criada.
sum kamsum to la ah loe, thok taengah anih ih naa to taqawt paeh; to pacoengah anih loe a hing thung na tamna ah om tih boeh; tamna nongpata doeh, to tiah sah ah.
18 No te parezca duro, cuando le enviares libre de ti, que doblado del salario de mozo de soldada te sirvió seis años: y Jehová tu Dios te bendecirá en todo cuanto hicieres.
Na misong loisakhaih to karai parai hmuen ah poek hmah; saning tarukto thung anih mah nang hanah ang sak pae ih tok loe, kami na tlai moe, saksak ih tok pongah, alet hnetto kamtlai ah hoih kue; to tiah na sak nahaeloe toksakhaih boih ah na Angraeng Sithaw mah tahamhoihaih na paek tih.
19 Todo primogénito que nacerá en tus vacas y en tus ovejas, el macho santificarás a Jehová tu Dios: no te sirvas del primogénito de tus vacas, ni trasquiles el primogénito de tus ovejas.
Tapen tangsuek maitaw hoi tuu caa to na Angraeng Sithaw hanah pahoe ah; tapen tangsuek maitaw caa to laikok atok han patoh hmah; tapen tangsuek tuu to amui aat hmah.
20 Delante de Jehová tu Dios los comerás cada un año en el lugar que Jehová escogiere, tú y tu casa.
Angraeng mah qoih ih ahmuen ah, na Angraeng Sithaw hmaa ah, nangmah hoi na imthung takoh boih, saning kruek maitaw hoi tuu caa moi to caa oh.
21 Y si hubiere en él falta, ciego, o cojo, o cualquiera otra mala falta, no lo sacrificarás a Jehová tu Dios.
Maitaw hoi tuu loe coek koiah oh; khokkhaem maw, to tih ai boeh loe mikmaeng moe, coek koi om nahaeloe, na Angraeng Sithaw khaeah angbawnhaih ah paek hmah.
22 En tus villas lo comerás, inmundo y limpio también comerán de él como de un corzo, o de un ciervo.
Moi to nangmacae khongkha thungah caa oh; kaciim doeh kaciim ai kami doeh, tasuk hoi sakhi moi caak baktih toengah caak thaih.
23 Solamente que no comas su sangre: sobre la tierra derramarás como agua.
Toe athii loe caa o hmah; tui baktiah long ah krai oh.

< Deuteronomio 15 >