< 1 Samuel 19 >

1 Y habló Saul a Jonatán su hijo, y a todos sus criados, para que matasen a David: mas Jonatán hijo de Saul amaba a David en gran manera:
Pea naʻe lea ʻa Saula kia Sonatane ko hono foha, pea ki heʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē, koeʻuhi kenau tāmateʻi ʻa Tevita.
2 El cual dio aviso a David, diciendo: Saul mi padre procura matarte: por tanto mira ahora por ti con tiempo, y estáte en secreto, y escóndete.
Ka naʻe loto lelei lahi ʻa Sonatane ko e foha ʻo Saula kia Tevita: pea naʻe fakahā ʻe Sonatane kia Tevita, ʻo pehē, “ʻOku fai ʻe Saula ko ʻeku tamai ke ne tāmateʻi koe: pea ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, ke ke vakai kiate koe ke ʻoua ke pongipongi, pea nofo ʻi ha potu lilo, ʻo toitoiʻi koe:
3 Y yo saldré y estaré junto a mi padre en el campo, donde estuvieres: y yo hablaré de ti a mi padre, y hacerte he saber lo que viere.
Pea te u ʻalu ʻo tuʻu ofi ki heʻeku tamai ʻi he ngoue ʻaia ʻoku ke ʻi ai, pea te ma alea mo ʻeku tamai kiate koe; pea ko ia teu mamata ki ai, teu tala kiate koe.
4 Y Jonatán habló bien de David a Saul su padre, y díjole: No peque el rey contra su siervo David, pues que ninguna cosa ha cometido contra ti; antes sus obras te han sido muy buenas.
Pea naʻe lea lelei ʻa Sonatane ki heʻene tamai ko Saula kia Tevita, ʻo ne pehē, “Ke ʻoua naʻa fai ha kovi ʻe he tuʻi ki heʻene tamaioʻeiki ko Tevita; koeʻuhi kuo ʻikai te ne fai angahala kiate koe pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue kuo lelei ʻaupito kiate koe:
5 Porque el puso su alma en su palma, e hirió al Filisteo, e hizo Jehová una gran salud a todo Israel. Tú lo viste, y te holgaste: ¿por qué pues pecarás contra la sangre inocente matando a David sin causa?
He naʻa ne ʻai ʻene moʻui ki hono nima, pea ne tāmateʻi ʻae tangata Filisitia, pea naʻe fai ʻe Sihova ʻae fakamoʻui lahi maʻa ʻIsileli: naʻa ke vakaiʻi ia: pea ne ke fiefia ai: pea ko e hā ai te ke fai angahala ai ki he toto angatonu, ke tāmateʻi ʻa Tevita taʻehanotuʻunga?”
6 Y oyendo Saul la voz de Jonatán, juró: Vive Jehová, que no morirá.
Pea naʻe tokanga ʻa Saula ki he leʻo ʻo Sonatane: pea fuakava ʻa Saula, ʻI he moʻui ʻa Sihova ʻe ʻikai tāmateʻi ia.
7 Y llamando Jonatán a David, declaróle todas estas palabras: y metió a David a Saul, el cual estuvo delante de él como antes.
Pea naʻe ui ʻe Sonatane ʻa Tevita, pea fakahā ʻe Sonatane kiate ia ʻae ngaahi meʻa ni. Pea naʻe ʻomi ʻe Sonatane ʻa Tevita kia Saula, pea naʻe ʻi hono ʻao ia ʻo hangē ko ʻene ʻi ai ʻi muʻa.
8 Y tornó a hacerse guerra: y salió David, y peleó contra los Filisteos, e hiriólos con grande estrago, y huyeron delante de él.
Pea naʻe toe hoko ʻae tau: pea ʻalu ai ʻa Tevita ʻo tauʻi ʻae kakai Filisitia, pea ne taaʻi ʻakinautolu ʻi he tāmateʻi lahi; pea naʻa nau hola meiate ia.
9 Y el espíritu malo de Jehová fue sobre Saul; y estando sentado en su casa tenía una lanza a mano: y David estaba tañendo con su mano.
Pea naʻe ʻia Saula ʻae laumālie kovi meia Sihova, ʻi heʻene nofo ʻi hono fale mo e tao ʻi hono nima: pea naʻe tā [ʻene meʻa ]ʻe Tevita ʻaki hono nima.
10 Y Saul procuró de enclavar a David con la lanza en la pared; mas él se apartó de delante de Saul, el cual hirió con la lanza en la pared, y David huyó y se escapó aquella noche.
Pea naʻe feinga ʻa Saula ke ne veloʻi ʻa Tevita ki he holisi ʻaki ʻae tao; ka naʻe kalo mālie ʻa Tevita, pea velo ʻo tau ʻae tao ki he holisi: pea naʻe hola ʻa Tevita ʻo hao mei hono ʻao ʻi he pō ko ia.
11 Y Saul envió mensajeros a casa de David, para que le guardasen, y le matasen a la mañana: mas Micol su mujer lo descubrió a David, diciendo: Si no escapares tu vida esta noche, mañana serás muerto.
Pea naʻe fekau ʻe Saula ʻae kau tangata fekau ki he fale ʻo Tevita, ke lamasi ia, pea kenau tāmateʻi ia ʻi he pongipongi: pea naʻe tala ʻe Mikale ko e uaifi ʻo Tevita kiate ia, ʻo pehē, “Kapau ʻe ʻikai te ke fakahaofi hoʻo moʻui he poōni, ʻe tāmateʻi koe ʻapongipongi.”
12 Y Micol descolgó a David por una ventana; y él se fue, y huyó, y se escapó.
Ko ia naʻe tukutuku hifo ai ʻe Mikale ʻa Tevita mei he matapā sioʻata: pea naʻe ʻalu ia, pea hola ʻo hao.
13 Y Micol tomó una estatua, y púsola sobre la cama, y le puso por cabecera una almohada de pelos de cabra, y cubrióla con una ropa.
Pea naʻe toʻo ʻe Mikale ʻae meʻa fakatātā ʻo tuku ia ki he mohenga, pea ne ʻai ʻae ʻolunga ko e fulufuluʻi kosi ke ʻolunga ʻaki, ʻo ne ʻufiʻufi ʻaki ia ʻae kafu.
14 Y cuando Saul envió mensajeros que tomasen a David, ella respondió: Está enfermo.
Pea ʻi he fekau ʻa Saula ʻae kau talafekau ke puke ʻa Tevita, naʻe pehē ʻe ia, ʻOku mahaki ia.
15 Y tornó Saul a enviar mensajeros para que viesen a David, diciendo: Traédmele en la cama para que le mate.
Pea naʻe toe fekau ʻe Saula ʻae kau talafekau kenau mamata kia Tevita, ʻo pehē, “Mou ʻomi ia kiate au ʻi hono mohenga, koeʻuhi ke u tāmateʻi ia.”
16 Y como los mensajeros entraron, he aquí la estatua que estaba en la cama, y una almohada de pelos de cabra por cabecera.
Pea ʻi he hū ki loto ʻae kau tangata talafekau, vakai, naʻe ʻi he mohenga ʻae meʻa fakatātā mo e ʻolunga kuo ngaohi ʻaki ʻae fulufuluʻi kosi.
17 Entonces Saul dijo a Micol: ¿Por qué me has así engañado, y has dejado escapar a mi enemigo? Y Micol respondió a Saul: Porque él me dijo: Déjame ir, si no yo te mataré.
Pea naʻe pehē ʻe Saula kia Mikale, “Ko e hā kuo ke kākā pehē ai au, mo ke fekau ki hoku fili ke ʻalu, pea kuo ne hao?” Pea pehē ʻe Mikale kia Saula, naʻe pehē mai ʻe ia, Tuku ke u ʻalu; he ko e hā te u tāmateʻi ai koe?”
18 Y huyó David, y escapóse, y vino a Samuel en Rama, y díjole todo lo que Saul había hecho con él, y fuése él y Samuel, y moraron en Najot.
Ko ia naʻe hola pea hao ʻa Tevita, ʻo ne ʻalu kia Samuela ki Lama, ʻo ne tala kiate ia ʻaia kotoa pē kuo fai ʻe Saula kiate ia. Pea naʻa na ō mo Samuela ʻo nofo ʻi Naoti.
19 Y fue dado aviso a Saul, diciendo: He aquí que David está en Najot en Rama.
Pea naʻe tala kia Saula, ʻo pehē, Vakai, ʻoku ʻi Naoti ʻa Tevita ʻi Lama.
20 Y envió Saul mensajeros que trajesen a David, los cuales vieron una compañía de profetas que profetizaban, y a Samuel que estaba, y les presidía. Y fue el Espíritu de Dios sobre los mensajeros de Saul, y ellos también profetizaron.
Pea naʻe fekau ʻe Saula ʻae kau tangata ke puke ʻa Tevita: pea ʻi heʻenau mamata ki he kau palōfita ʻoku malanga, kae tuʻu ʻa Samuela ʻaia ko honau tauhi, naʻe hoko ʻae laumālie ʻoe ʻOtua ki he kau tangata fekau ʻa Saula, pea malanga foki mo kinautolu.
21 Y fue hecho saber a Saul, y él envió a otros mensajeros, los cuales también profetizaron: y Saul volvió a enviar otros terceros mensajeros, y ellos también profetizaron.
Pea ʻi he fakahā ia kia Saula, naʻa ne fekau atu ʻae kau tangata kehe, pea naʻe malanga ʻakinautolu foki. Pea naʻe ʻave ʻe Saula ʻae kau tangata fekau ho hono liunga tolu, pea naʻa nau malanga foki.
22 Entonces él vino a Rama; y llegando al pozo grande que está en Soco, preguntó, diciendo: ¿Donde están Samuel y David? Y le fue respondido: He aquí, están en Najot en Rama.
Pea naʻe toki ʻalu ia foki ki Lama pea hoko atu ki he fuʻu luo vai ʻaia ʻoku ʻi Sikiu: pea naʻe fehuʻi ʻe ia ʻo pehē, “ʻOku ʻi fē ʻa Samuela mo Tevita?” Pea pehē ʻe he tokotaha, Vakai, ʻoku na ʻi Naoti ʻi Lama.
23 Y vino allí a Najot en Rama, y fue también sobre él el Espíritu de Dios, e iba profetizando hasta que llegó a Najot en Rama.
Pea ne ʻalu ki ai ki Naoti ʻi Lama: pea hoko kiate ia foki ʻae Laumālie ʻoe ʻOtua, pea naʻe ʻalu pe ia, ʻo malanga, ʻo feʻunga mo ʻene hoko ki Naoti ʻi Lama.
24 Y él también se desnudó sus vestidos, y profetizó él también delante de Samuel, y cayó desnudo todo aquel día, y toda aquella noche. De aquí se dijo: ¿También Saul entre los profetas?
Pea naʻa ne toʻo foki hono ngaahi kofu, ʻo malanga pehē pē ʻi he ʻao ʻo Samuela, pea naʻe tokoto hifo taʻekofu ia ʻi he ʻaho kotoa ko ia mo e pō kotoa ko ia. Ko e tupunga ia ʻoe pehē, “He kuo kau ʻa Saula foki mo e kau palōfita?”

< 1 Samuel 19 >