< Cantar de los Cantares 2 >

1 Soy la rosa de Sarón Y el lirio de los valles.
Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.
2 Como el lirio entre los espinos, Así es mi amada entre las doncellas.
Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama.
3 Como el manzano entre los árboles del bosque, Así es mi amado entre los jóvenes. A su sombra deseo sentarme y comer sus dulces frutos.
Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.
4 Él me lleva a la sala del banquete, Y su estandarte sobre mí es amor.
Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
5 ¡Susténtenme con pasas, Confórtenme con manzanas, Porque estoy enferma de amor!
Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 ¡Su izquierda esté bajo mi cabeza, Y su derecha me abrace!
Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
7 ¡Oh hijas de Jerusalén, Las conjuro por las gacelas y por los venados del campo, Que no despierten ni hagan velar al amor hasta que quiera!
Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
8 ¡La voz de mi amado! ¡Allí salta sobre las montañas, Brinca sobre las colinas!
Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova.
9 Mi amado es como un venado o un cervatillo. ¡Miren! Está tras nuestro muro y mira por las ventanas. Observa por las celosías.
Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
10 Mi amado habló: ¡Oh amada mía, hermosa mía, levántate y sal conmigo!
Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
11 Porque pasó el invierno. La lluvia cesó y se fue.
Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše.
12 Las flores aparecen en la tierra, El tiempo de la poda llegó Y la voz de la tórtola se oye en nuestra tierra.
Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji.
13 La higuera ya madura sus brevas, Y las vides en flor exhalan su aroma. ¡Levántate, oh amada mía, Hermosa mía, y ven!
Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
14 ¡Oh paloma mía! Tú, que anidas en las grietas de la peña, En los escarpados parajes: ¡Muéstrate! ¡Hazme oír tu voz! Porque dulce es tu voz y hermoso tu rostro.
Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.
15 Cácennos las zorras, Las zorras pequeñas que echan a perder las viñas, ¡Nuestras viñas en flor!
Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.
16 ¡Mi amado es mío y yo suya! Él pastorea entre los lirios
Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima.
17 Hasta que refresque el día y huyan las sombras. ¡Vuelve, oh amado mío! Sé como el venado o el cervatillo sobre las montañas de Béter.
Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem.

< Cantar de los Cantares 2 >