< San Lucas 22 >

1 Se aproximaba la Pascua, la fiesta de los Panes sin Levadura.
Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2 Los principales sacerdotes y los escribas buscaban cómo matarlo pero temían al pueblo.
I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3 Entonces Satanás entró en Judas Iscariote, quien era de los 12.
A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4 Él fue y habló con los principales sacerdotes y magistrados en cuanto a cómo lo entregaría.
I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
5 Se regocijaron y acordaron darle plata.
I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6 Él aceptó y buscaba una ocasión para entregárselo sin alboroto.
I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7 Entonces llegó el día de los Panes sin Levadura. Era necesario sacrificar la pascua.
A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8 Envió a Pedro y Juan y les dijo: Vayan, prepárennos la pascua para que la comamos.
I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9 Y ellos le preguntaron: ¿Dónde quieres que [la] preparemos?
A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
10 Él les contestó: Miren, vayan a la ciudad. Se encontrarán con un hombre que lleva un cántaro de agua. Síganlo hasta la casa donde entre
A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
11 y digan al dueño de [la] casa: El Maestro te pregunta: ¿Dónde está el aposento donde comeré la pascua con mis discípulos?
I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
12 Él les mostrará un gran aposento alto ya listo. Preparen allí.
I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13 Ellos fueron y hallaron como les dijo, y prepararon la pascua.
A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14 Cuando llegó la hora Él [se] reclinó con los apóstoles
I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15 y les dijo: ¡Ardientemente deseé comer esta pascua con ustedes antes de mi padecimiento!
I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16 Porque les digo: Que de ningún modo la coma [otra vez] hasta que se cumpla en el reino de Dios.
Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17 Tomó una copa, dio gracias y dijo: Tomen esto y repártanlo entre ustedes,
I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
18 porque de ahora en adelante, que de ningún modo beba del fruto de la vid hasta que venga el reino de Dios.
Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
19 Tomó un pan, dio gracias, lo partió, les dio y les dijo: Esto es mi cuerpo que es entregado por ustedes. Hagan esto en memoria de Mí.
I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
20 Después de comerlo, [tomó] también la copa y dijo: Esta copa es el Nuevo Pacto en mi sangre, la cual es derramada por ustedes.
A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21 Pero observen, la mano del que me entrega está conmigo en la mesa.
Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22 Porque en verdad, el Hijo del Hombre se conduce según lo que fue determinado. Pero ¡ay de aquel hombre que lo entrega!
I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
23 Ellos discutieron quién sería el que iba a cometer esto.
I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
24 También discutieron entre ellos quién era el más importante.
A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
25 Entonces Él les dijo: Los reyes de las naciones ejercen señorío sobre ellas, y los que tienen autoridad son llamados benefactores.
A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
26 Pero no es así entre ustedes, sino el más importante es como el de menos importancia, y el líder como el que sirve.
Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
27 Porque, ¿quién es más importante, el reclinado o el que sirve? ¿No es el reclinado? Y Yo estoy entre ustedes como el que sirve.
Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
28 Pero ustedes son quienes permanecieron conmigo en mis pruebas.
A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29 Como mi Padre me asignó un reino, Yo también lo asigno a ustedes,
I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
30 para que coman y beban a mi mesa en mi reino, y se sienten en tronos a juzgar a las 12 tribus de Israel.
Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
31 Simón, Simón, piensa esto: Satanás te reclamó para zarandearte como el trigo.
Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
32 Pero Yo hablé con Dios por ti para que tu fe no desfallezca. Y tú, cuando vuelvas, fortalece a tus hermanos.
A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
33 Pero él le dijo: Señor, estoy listo a ir contigo tanto a [la] cárcel como a [la] muerte.
A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
34 Él respondió: Pedro, un gallo no cantará hoy hasta que me niegues tres veces.
A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
35 Y les dijo: Cuando los envié sin bolsa, ni morral, ni sandalias, ¿les faltó algo? Y ellos contestaron: Nada.
I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
36 Pero ahora, el que tiene bolsa, llévela, y el que tiene morral, también. El que no tiene espada, venda su ropa y compre [una].
A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37 Porque es necesario que se cumpla en Mí lo que está escrito: Fue contado con inicuos. Porque lo que está escrito de Mí se cumple.
Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
38 Ellos dijeron: Señor, aquí hay dos espadas. Él les respondió: Es suficiente.
A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
39 Como acostumbraba, fue a la Montaña de Los Olivos, y lo siguieron sus discípulos.
I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
40 Cuando llegaron al lugar, les dijo: Hablen con Dios para que no entren en tentación.
A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
41 Y Él se apartó de ellos como [a distancia de] un tiro de piedra, se arrodilló y hablaba con Dios:
I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
42 Padre, si quieres, aparta esta copa de Mí, pero que no se cumpla mi voluntad, sino la tuya.
Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
45 Y cuando terminó de hablar con Dios, fue a los discípulos y los halló dormidos por causa de la tristeza.
I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
46 Y les preguntó: ¿Por qué duermen? Levántense, hablen con Dios para que no entren en tentación.
I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
47 Mientras Él hablaba, apareció Judas, uno de los 12, seguido por una turba. Se acercó a Jesús para besarlo.
Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.
48 Jesús le preguntó: Judas, ¿con un beso entregas al Hijo del Hombre?
A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?
49 Entonces al ver lo que sucedía, los que estaban alrededor de Él dijeron: Señor, dinos si atacamos con espada.
A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
50 Uno de ellos atacó al esclavo del sumo sacerdote y le amputó la oreja derecha.
I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.
51 Entonces Jesús dijo: ¡Permitan aun esto! Y al agarrar la oreja, lo sanó.
A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
52 Jesús dijo a los principales sacerdotes, oficiales del Templo y ancianos que llegaron contra Él: ¿[Ustedes] salieron con espadas y garrotes como contra un bandido?
A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?
53 Cada día Yo estaba con ustedes en el Templo, y no extendieron las manos contra Mí. Pero ésta es la hora de ustedes y la potestad de la oscuridad.
Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.
54 [Lo] arrestaron y [lo] llevaron a la casa del sumo sacerdote. Y Pedro [lo ]seguía de lejos.
A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.
55 Encendieron un fuego en medio del patio y se sentaron alrededor. Pedro se sentó entre ellos.
A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.
56 Entonces una esclava miró fijamente a Pedro quien estaba sentado frente a la lumbre, y dijo: ¡Éste también estaba con Él!
Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.
57 Pero él negó: ¡No lo conozco, mujer!
A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.
58 Un poco después, otro de ellos lo miró y dijo: Tú también eres de ellos. Pedro contestó: ¡Hombre, no soy!
I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.
59 Como una hora más tarde, otro afirmaba: En verdad éste también estaba con Él, pues también es galileo.
I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
60 Pedro respondió: ¡Hombre, no sé lo que dices! Y al instante, mientras aún hablaba, un gallo cantó.
A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
61 El Señor se volvió y miró a Pedro. Y él recordó la Palabra que el Señor le dijo: Hoy, antes que un gallo cante, me negarás tres veces.
I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.
62 Salió y lloró amargamente.
I izišavši napolje plaka gorko.
63 Los hombres que lo custodiaban lo ridiculizaban y golpeaban,
A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64 le vendaron los ojos y le decían: Profetiza, ¿quién es el que te golpeó?
I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?
65 Y decían muchas otras cosas para blasfemar contra Él.
I druge mnoge hule govorahu na nj.
66 Cuando amaneció, se reunieron el presbiterio del pueblo, los principales sacerdotes y los escribas. Lo llevaron ante su Tribunal Supremo
I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
67 y le dijeron: Si tú eres el Cristo, dinos. Él les respondió: Si les digo, de ningún modo creerían,
Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.
68 y si les pregunto, de ningún modo responderían.
A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.
69 Pero desde ahora el Hijo del Hombre estará sentado a [la] derecha del poder de Dios.
Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.
70 Y le preguntaron: ¿Entonces Tú eres el Hijo de Dios? Él les respondió: Ustedes dicen que Yo soy.
Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.
71 Entonces ellos preguntaron: ¿Qué necesidad tenemos aún de testimonio? Porque nosotros mismos [lo] oímos de su boca.
A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.

< San Lucas 22 >