< 2 Reyes 12 >

1 Joás llegó a ser rey en el séptimo año del reinado de Jehú, y reinó en Jerusalén durante cuarenta años. Su madre se llamaba Sibia de Beerseba.
Naʻe kamata pule ʻa Soasa ʻi hono fitu ʻoe taʻu ʻo Sehu; pea naʻe pule ia ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe fāngofulu. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sipia mei Peasipa.
2 Joás hizo lo que era correcto a los ojos del Señor durante los años en que el sacerdote Joyadá le aconsejó.
Pea naʻe fai totonu ʻa Soasa ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻi he ngaahi ʻaho kotoa pē naʻe akonakiʻi ai ia ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki.
3 Aun así, los altares paganos no se quitaron: el pueblo siguió sacrificando y presentando holocaustos en esos lugares.
Ka naʻe ʻikai ʻave ʻae ngaahi potu māʻolunga: naʻe kei fai feilaulau mo e tutu ʻae meʻa namu kakala ʻe he kakai ʻi he ngaahi potu māʻolunga.
4 Entonces Joásles dijo a los sacerdotes: “Reúnan todo el dinero que se trae como ofrendas sagradas al Templo del Señor, ya sea el dinero del censo, el dinero de los votos individuales y el dinero que se trae como donación voluntaria al Templo del Señor.
Pea naʻe pehē ʻe Soasa ki he kau taulaʻeiki, “Ko e paʻanga kotoa pē ʻoe ngaahi meʻa tapu kotoa pē ʻoku ʻomi ki he fale ʻo Sihova, ʻae paʻanga ʻoe kakai kotoa pē ʻoku lau, ʻae paʻanga ʻoku fakatatau ki ai ʻae tangata taki taha, pea mo e paʻanga ʻoku loto lelei ki ai ʻae tangata ke ne ʻomi ki he fale ʻo Sihova,
5 Que cada sacerdote reciba el dinero de los que dan, y lo use para reparar cualquier daño que se descubra en el Templo”.
Tuku ke maʻu ia ʻe he kau taulaʻeiki, ko e taki taha mei hono kāinga: pea tuku ke nau toe langa ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale, ʻi he potu kotoa pē ʻoku ʻilo ai ha maumau.”
6 Pero en el año veintitrés del reinado de Joás, los sacerdotes aún no habían reparado los daños del Templo.
Ka ko eni, ʻi hono uofulu ma tolu ʻoe taʻu ʻoe tuʻi ko Soasa naʻe teʻeki ke toe langa ʻe he kau taulaʻeiki ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale.
7 Entonces el rey Joás convocó a Joyadá y a los demás sacerdotes y les preguntó: “¿Por qué no han reparado los daños del Templo? No usen más dinero que se les ha dado para ustedes, en cambio entréguenlo a otros para que reparen el Templo”.
Pea naʻe toki ui ʻe Soasa ko e tuʻi kia Sihoiata ko e taulaʻeiki, pea mo e kau taulaʻeiki kehe, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Ko e hā ʻoku ʻikai ai te mou toe langa ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale? Ko ia foki ke ʻoua naʻa mou kei maʻu ha paʻanga mei homou kāinga, ka mou tuku ia ke toe langa ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale.”
8 Entonces los sacerdotes acordaron no recibir más dinero del pueblo, y que no realizarían ellos mismos las reparaciones del Templo.
Pea naʻe loto ki ai ʻae kau taulaʻeiki ke ʻoua naʻa nau kei maʻu ha paʻanga mei he kakai, pea naʻe ʻikai te nau loto ke toe langa ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale.
9 El sacerdote Joyadá tomó una gran caja de madera, hizo un agujero en su tapa y la colocó a la derecha del altar, junto a la entrada del Templo del Señor. Allí, los sacerdotes que custodiaban la entrada ponían en la caja todo el dinero que se traía al Templo del Señor.
Ka naʻe ʻave ha ngeʻesi puha ʻe Sihoiata, ko e taulaʻeiki mo ne vili ha ava ʻi hono tāpuni, pea naʻa ne fokotuʻu ia ʻi he veʻe feilaulauʻanga, ki he potu fakatoʻomataʻu ʻi heʻene hū ange ha tokotaha ki he fale ʻo Sihova: pea naʻe ʻai ki ai ʻe he kau taulaʻeiki naʻe tauhi ʻae matapā, ʻae paʻanga kotoa pē naʻe ʻomi ki he fale ʻo Sihova.
10 Cuando veían que había mucho dinero en la caja, el secretario del rey y el sumo sacerdote se acercaban, contaban el dinero que entraba en el Templo del Señor y lo ponían en bolsas.
Pea naʻe pehē, ʻi heʻenau mamata kuo lahi ʻae paʻanga ʻi he puha, naʻe haʻu ʻae tangata tohi ʻae tuʻi mo e taulaʻeiki lahi, pea naʻa na ʻai ia ki he ngaahi kato, mo lau hake ʻae paʻanga ʻaia naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova.
11 Luego pesaban el dinero y lo entregaban a los supervisores de la obra del Templo del Señor. Ellos pagaban a los que hacían la obra: los carpinteros, los constructores, los
Pea naʻa nau foaki ʻae paʻanga, ka kuo ʻosi hono lau, ki he nima ʻokinautolu naʻe fai ʻae ngāue, ʻakinautolu naʻe pule ki he fale ʻo Sihova: pea naʻa nau totongi ʻaki ia ki he kau tufunga mo e kau langa fale ʻaia naʻe ngāue ki he fale ʻo Sihova,
12 albañiles y los canteros. También compraron la madera y los bloques de piedra cortada que se necesitaban para la reparación del Templo del Señor, y pagaron todos los demás gastos de la restauración del Templo.
Pea ki he kau helehele maka mo e kau tā maka, pea ke fakatauʻaki ʻae ʻakau mo e ngaahi maka kuo tā ke toe langaʻaki ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale ʻo Sihova, pea ki he meʻa kotoa pē naʻe ngāueʻaki ʻi he fakafoʻou ʻoe fale.
13 Sin embargo, el dinero recaudado para el Templo del Señor no se utilizaba para fabricar jofainas de plata, adornos para lámparas, cuencos, trompetas o cualquier otro artículo de oro o plata para el Templo del Señor.
Ka naʻe ʻikai ngaohi maʻae fale ʻo Sihova ʻae ngaahi ipu siliva, mo e helekosi maama, mo e ngaahi ipu luoluo, mo e ngaahi meʻalea, pe ha ngaahi teunga koula, pe ha ngaahi teunga siliva, mei he paʻanga naʻe ʻomi ki he fale ʻo Sihova:
14 Se utilizaba para pagar a los obreros que hacían las reparaciones en el Templo del Señor.
Ka naʻa nau foaki ia ki he kau ngāue, mo nau toe langa ʻaki ia ʻae fale ʻo Sihova.
15 No se pedían cuentas a los hombres que recibían el dinero para pagar a los trabajadores, porque lo hacían todo honestamente.
Pea naʻe ʻikai foki ke nau ʻekeʻi ʻae kau tangata ʻakinautolu naʻe tuku ki honau nima ʻae paʻanga ke totongiʻaki ʻae kau ngāue, he naʻa nau fai angatonu pe.
16 El dinero de las ofrendas por la culpa y por el pecado no se recogía para el Templo del Señor, porque pertenecía a los sacerdotes.
Naʻe ʻikai ʻomi ki he fale ʻo Sihova ʻae paʻanga ʻi he fai hala, mo e paʻanga ʻoe angahala: he naʻe ʻoe kau taulaʻeiki ia.
17 Por ese tiempo, Jazael, rey de Harán, fue a atacar Gat y la capturó. Luego marchó para atacar a Jerusalén.
Pea naʻe ʻalu hake ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia, ke fai ʻae tau ki Kati, pea naʻa ne lavaʻi ia: pea naʻe fakahanga hono mata ʻe Hasaeli ke ʻalu hake ki Selūsalema.
18 Entonces el rey Joás de Judá tomó todos los objetos sagrados dedicados por sus antepasados Josafat, Jehoram y Ocozías, los reyes de Judá, junto con todos los objetos que él mismo había dedicado, y todo el oro que se encontraba en los tesoros del Templo del Señor y del palacio real, y envió todo a Jazael, rey de Harán. Entonces Jazael se retiró de Jerusalén.
Pea naʻe toʻo mai ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo Siuta ʻae ngaahi meʻa tapu kotoa pē ʻaia naʻe fakatapui ʻe Sihosafate, mo Siholami, pea mo ʻAhasia, ko ʻene ngaahi tamai, ko e ngaahi tuʻi ʻo Siuta, pea mo ʻene ngaahi meʻa tapu ʻaʻana, pea mo e koula kotoa pē naʻe ʻilo ʻi he ngaahi tukunga koloa ʻi he fale ʻo Sihova, pea ʻi he fale ʻoe tuʻi, mo ne ʻave ia kia Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia: pea naʻa ne foki atu mei Selūsalema.
19 El resto de lo que sucedió en el reinado de Joás y todo lo que hizo está registrado en el Libro de las Crónicas de los Reyes de Judá.
Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Soasi, pea mo ia kotoa pē naʻa ne fai, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
20 Sus funcionarios conspiraron contra él y lo asesinaron en Bet Miló, en el camino que baja a Silla.
Pea naʻe tuʻu hake ʻa ʻene kau tamaioʻeiki, mo nau teuteu ʻae lapa, pea naʻe tāmateʻi ʻa Soasi ʻi he fale ʻo Milo, ʻaia ʻoku ʻi he hala ʻoku hifo ki Silia.
21 Los funcionarios que lo atacaron y mataron fueron Jozacar, hijo de Simat, y Jozabad, hijo de Semer. Lo enterraron con sus antepasados en la Ciudad de David. Su hijo Amasías le sucedió como rey.
He naʻe taaʻi ia ʻe Sosaka ko e foha ʻo Simiati, mo Sihosapati ko e foha ʻa Someli, ko ʻene ongo tamaioʻeiki, pea naʻa ne mate; pea naʻa nau tanu ia fakataha mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe ʻAmasia ko hono foha.

< 2 Reyes 12 >