< 1 Књига о царевима 1 >

1 А цар Давид остаре и би временит, и колико га покриваху хаљинама не могаше се загрејати.
Kini ne' Deviti'ma ozafa regeno avufamo'a tusi zasi higeno, rama'a franke eri'za eme kofinte'nazanagi, ana franketamimo'a azeri amuhoa osu'ne.
2 Тада му рекоше слуге његове: Нека потраже цару господару нашем младу девојку, па она нека стоји пред царем и двори га, и на крилу нека му спава, да се загрева цар, господар наш.
Ana'ma higeno'a eri'za vahe'amo'za amanage hu'za asami'naze, Vene omase'nesia mofa avreta esunkeno kegava huneganteno, kasumpina mase'neno kazeri amuho hanie.
3 И потражише лепу девојку по свим крајевима израиљским, и нађоше Ависагу Сунамку, те је доведоше цару.
Anage nehu'za Israeli mopamofona mika kaziga knare mofa'nema kesagu hake'za vano hu'naze. Hagi Abisagi'e nehaza mofa Sunemi kumate ome kefore hute'za, avre'za kini nete e'naze.
4 А та девојка беше врло лепа, и двораше цара и служаше му: али је цар не позна.
Hagi ana mofara hentofa mofakino, kini nera kegava hunte'neanagi, kini ne'mo'a ana mofara monko'zana huonte'ne.
5 А Адонија, син Агитин подиже се говорећи: Ја ћу бити цар. И набави себи кола и коњике, и педесет људи који трчаху пред њим.
Hagi ana knafina Deviti nemofo Adoniza'a Hagiti'e nehia a'mo kasente'nea mofavremo kini mani'nakure huno agra'a erintesga nehuno, karisiramine hosi afu agumpima vanoma nehaza vahe'ene, 50'a vahe'enena ugotama hunte'za kvama huntesagu zamazeri retro hu'ne.
6 И отац га никада не накара, нити му рече: Зашто радиш тако? А он беше врло леп, и мати га роди иза Авесалома.
Hagi Kini ne' Deviti'a magore huno Adoniza'ma havizama nehigeno'a azeri fatgohu kea huno, Nagafare ama zana nehane huno antahi onke'ne. Hagi Adoniza agi'agonamo'a fana ohesa nekino, Absalomu kasenteteno, ana amefi'a kasente'nea ne' mani'ne.
7 И договараше се с Јоавом сином Серујиним и с Авијатаром свештеником, који помагаху Адонији.
Hagi Adoniza'a azama hanakeno'ma kinima mani'sigura, Zerua nemofo Joapune, pristi ne' Abiatanena oku'a nanekea retro hute'za Adonizana nevaririke aza hu'na'e.
8 Али Садок свештеник и Венаја син Јодајев и Натан пророк и Семај и Реј и јунаци Давидови не присташе за Адонијом.
Hianagi pristi ne' Zadoki'ma, Jehoiada nemofo Benai'ma, profeti ne' Neteni'ma, Simeima, Reima, Deviti avufgare kva nehaza sondia vahe'mo'zanena Adonizana aza osu'naze.
9 Тада накла Адонија оваца и волова и угојене стоке код камена Зоелета, који је код извора Рогила, и позва сву браћу своју, синове цареве, и све људе од Јуде, слуге цареве;
Hagi En-Rogeli nehaza tinkenare Zoheletie nehaza havere Adoniza'a sipisipi afu'tamine, ve bulimakao afutamine, afovage bulimakao afu anentataminena aheno kre sramana nevuno, afu'aganahe'ine, Deviti mofavreramine, maka Juda kumate kva vahetamine, kini ne'mofo eri'zama e'neriza vahetaminena kehige'za omeritru hu'naze.
10 Али не позва Натана пророка, ни Венаје, ни осталих јунака, ни Соломуна брата свог.
Hianagi kasnampa ne' Neteni'ma Benaiama, kini ne'mofo avufgare kva vahe'ma, nefu Solomoninena kea hige'za anama Kresramanama virera ome'naze.
11 Тада рече Натан Витсавеји, матери Соломуновој говорећи: Јеси ли чула да се зацарио Адонија син Агитин? А господар наш Давид не зна.
Hagi Adoniza'a ana'ma nehigeno'a, Neteni'a Solomoni nerera Batsebante vuno amanage huno ome antahige'ne? Hagiti nemofo Adoniza'a kinima mani'neana, rantimo Deviti'a antahigeno, kagranena antahinano?
12 Него сада хајде, ја ћу те саветовати како ћеш избавити душу своју и душу сина свог Соломуна.
E'ina hu'negu menina nagrama kasaminua ke'ma antahinka amagema antesunka, kagra kagu nevazinka negamofo ne' Solomoninena agu'vazigahane.
13 Хајде, отиди к цару Давиду и реци му: Ниси ли се ти, господару мој царе, заклео слушкињи својој говорећи: Соломун, син твој, биће цар после мене и он ће седети на престолу мом? Зашто се дакле зацари Адонија?
Hagi Kini ne' Devitinte ame hunka vunka amanage hunka ome asamio, ranimoka kini nera kagra ko huvempa hunka amanage hu'nane, negamofo Solomoni nagrama frisugeno'a kinia manineno kini tranirera manigahie hunka hu'nane. Hagi nahigeno menina Adoniza'a kinia fore nehie?
14 И гле, док ти још будеш онде говорећи с царем, ја ћу доћи за тобом, и допунићу твоје речи.
Hagi anagema hunka kini ne'ma nesaminanke'na, nagra kamefi efre'na, ana nanekeka'a eri hankaveti kea hugahue.
15 И тако уђе Витсавеја к цару у клет. А цар беше врло стар; и Ависага Сунамка двораше га.
Hagi anagema higeno'a Batseba'a kini ne'mo'ma nemasefinka umareri'ne. (Hagi kini ne'mo'a ozafaregeno Sunemu kumateti a'mo Abisaki kegava hunte'ne.)
16 И савивши се Витсавеја поклони се цару; а цар јој рече: Шта ћеш?
Hagi Batseba'a umarerino kini ne'mofo avuga avugosaregati umase'ne. Anama higeno'a kini ne'mo'a amanage huno antahigene, Na'anku kavenesie?
17 А она му рече: Господару мој, ти си се заклео Господом Богом својим слушкињи својој: Соломун, син твој, биће цар после мене, и он ће седети на престолу мом.
Anagema higeno'a Batseba'a amanage huno kenona hu'ne, ranimoka kagra Ra Anumzana Anumzanka'amofo avufi ko huvempa hunka amanage hu'nane, Negamofo Solomoni kinia mani'neno, kini tra'nirera manigahie hunka hu'nane.
18 А сад ево Адонија се зацари, а ти, господару мој царе, и не знаш.
Hianagi antahio, menina Adoniza'a ko' kinia fore huno mani'negenka, ranimoka kagra ontahinane.
19 Наклао је волова и угојене стоке и оваца много, и позвао све синове цареве, и Авијатара свештеника и Јоава војводу; а Соломуна слуге твог није позвао.
Hagi agra ko rama'a bulimakao afutamine, afovage bulimakao anentatamine, sipisipi afutaminena aheno kre sramana nevuno, maka kini ne'moka mofavreramine, pristi ne' Abiatane, sondia vahe'mofo ugagota kva ne' Joapunena zamagia hige'za anampina ne'zana ome nene'za musena nehaze. Hianagi eri'za neka'a Solomonina agia osu'ne.
20 Сада, царе господару мој, очи су свега Израиља упрте у тебе, да им кажеш ко ће сести на престо твој, господару мој царе, после тебе.
Hagi menina kini ne' ranimoka antahio, iza kinia azeri otisankeno kagri nona erigahie hu'za nehu'za, maka Israeli vahe'mo'za kagri kavufi kete'za mani'naze.
21 Иначе, кад господар мој цар почине код отаца својих, бићемо ја и син мој Соломун криви.
Hagi menima kagrama ana'ma osu'nenka frisankeno'a nenamofo Solomonine nagri'enena kumazafa vahekna hu'za tahe frigahaze.
22 И гле, док она још говораше цару, дође пророк Натан.
Hagi Batseba'ma ana nanekema zahufama nesamigeno'a kasnampa ne' Neteni'a kini ne'ma nemasefinka efre'ne.
23 И јавише цару говорећи: Ево Натана пророка. И он ступивши пред цара поклони се цару лицем до земље.
Hagi Neteni'ma efregeno'a eri'za ne'mo'a kini nera asamino, Kasnampa ne' Neteni'a kagenaku ama'na ne-e huno asamigeno, Neteni'a eazamo kini ne'mofo avuga avugosaregati enemaseno,
24 И рече Натан: Царе, господару мој, јеси ли ти казао: Адонија ће бити цар после мене, и он ће седети на престолу мом?
amanage hu'ne, Rania kini ne'moka, kagra hunka kini tranirera Adoniza kinia manigahie hunka hu'nano?
25 Јер отиде данас и накла волова и угојене стоке и оваца много, и позва све синове цареве и војводе и Авијатара свештеника; и ено једу и пију с њим и говоре: Да живи цар Адонија.
Na'ankure Adoniza menina uramino ve bulimakao afutamine, afovage bulimakao anentatamine, sipisipi afutaminena rama'a aheno kresramana nevuno, kini ne'moka mofavreramine pristi ne' Abiatane, sondia vahe'mofo ugagota kva ne' Joapunena kehige'za avuga umanine'za ne'zane tinena nene'za zazakna kini manino vugahie hu'za nehaze.
26 Мене пак, слуге твог, не позва, ни Садока свештеника, ни Венаје сина Јодајевог, ни Соломуна слуге твог.
Hianagi nagri'ene, pristi ne' Zadokine, Jehoiada nemofo Benaiane, eri'za neka'a Solomoninena tagia osu'ne.
27 Је ли то цар господар мој наредио? Не казавши слузи свом ко ће сести на престо господара мог цара после њега.
Hagi kini ne' ranimoka kagra hankeno ama'na zana fore hu'neo? Hagi nahigenka eri'za vaheka'amota kagri noma erino kini traka'are'ma kinima manisia vahera ontasami'nane.
28 А цар Давид одговори и рече: Зовите ми Витсавеју. И она дође пред цара, и стаде пред царем.
Anagema higeno'a kini ne, Deviti'a amanage hu'ne, Batsebana kehinkeno eno, higeno ke hazageno eazamo kini ne'mofo avuga eme otigeno,
29 Тада се закле цар говорећи: Тако да је жив Господ, који је избавио душу моју од сваке невоље,
kini ne'mo'a huno, Kasefa huno mani'nea Ra Anumzamo'ma mika hazenke zampinti'ma nagu'ma vazi'nea Anumzamofo agifi huvempa huankino, Solomoni kinia manigahie.
30 Како сам ти се заклео Господом Богом Израиљевим рекавши: Соломун син твој биће цар после мене, и он ће седети на престолу мом место мене, тако ћу учинити данас.
Hagi ko'ma Ra Anumzana Israeli vahe Anumzamofo agifima huvempama hu'noa kante anteno, menina negamofo Solomoni nagri nona erino kini tranirera kinia manigahie.
31 Тада Витсавеја сави се лицем до земље и поклони се цару, па рече: Да живи господар мој цар Давид довека!
Hagi Deviti'ma anagema higeno'a, Batseba'a avugosaregati kini ne'mofo avuga nemaseno amanage hu'ne, Kini ne' ranimo Deviti'a manivava hanie.
32 Потом рече цар Давид: Зовите ми Садока свештеника и Натана пророка и Венају, сина Јодајевог. И они дођоше пред цара.
Hagi Deviti'a eri'za vahe'a amanage huno zamasami'ne, Vuta pristi ne' Zadokine, kasnampa ne' Netenine, Jehodaia nemofo Benaianena kehinke'za eho, hige'za ome ke hazage'za avuga e'za eme oti'naze.
33 А цар им рече: Узмите са собом слуге господара свог, и посадите Соломуна, сина мог, на моју мазгу и и одведите га до Гиона;
Anama eoti'zageno'a amanage huno zamasami'ne, Eri'za ne'ni'a Solomonina nagri miulie donki afu' agumpi ome avrenteta avreta Gihoni tintega uramiho.
34 И нека га онде Садок свештеник и Натан пророк помажу за цара над Израиљем, и затрубите у трубу и реците: Да живи цар Соломун!
Hagi e'i anantega pristi ne' Zadoki'ene, kasnampa ne' Netenikea masavena Solomoni anumpina taginteke, Israeli vahe kinia azeri oti'o. Hagi e'ina'ma hute'nigeta ufena nereta amanage hiho. Kini ne' Solomoni'a zaza kna kinia manivava hugahie huta hiho.
35 Потом се вратите за њим, и он нека дође и седне на престо мој и царује место мене; јер сам њега одредио да буде вођ Израиљу и Јуди.
Hagi tamagra avaririta amefi ne-enkeno eno nagri kini tratera emanino. Na'ankure nagra agri huhampri'noankino kini mani'neno Israeli vahe'ene Juda vahera kegava hugahie hu'na hu'noe.
36 А Венаја, син Јодајев, одговори цару и рече: Амин! Нека тако каже Господ Бог господара мог цара.
Hagi anagema higeno'a Benaia'a amanage huno kenona kini nera hunte'ne, Tamage! Ra Anumzana rani kini ne'mofo Anumzamo'a ke'ma hiazana hugahie.
37 Како је Господ био с господарем мојим царем тако нека буде и са Соломуном, и нека подигне престо његов још више него престо господара мог, цара Давида.
Hagi ranimoka kini ne' Devitiganema Ra Anumzamo'ma mani'neaza huno Solomoni'enena mani'neno aza nehinkeno, kagrira kagatereno agi'amo'a agatererfa kini ne' manigahie.
38 И тако отиде Садок свештеник и Натан пророк и Венаја син Јодајев и Херетеји и Фелетеји, и посадише Соломуна на мазгу цара Давида и одведоше га до Гиона.
Hagi anagema hutegeno'a pristi ne' Zadokiki, kasnampa ne' Neteniki, Jehodaia nemofo Benaiaki, kini ne' kva netre Kereti'ene Peretiki hu'za Solomonina Kini ne' Deviti miuli donki afu agumpi avrente'za Gihoni tinte vu'naze.
39 И Садок свештеник узе рог с уљем из шатора, и помаза Соломуна. Потом затрубише у трубу и сав народ рече: Да живи цар Соломун!
Hagi anante pristi ne' Zadoki'a seli mono nompinti pazivepima ante'naza olivi masave erino Solomoni anumpi taginteno kini azeri otige'za, maka vahetmimo'za ufe nere'za anage hu'naze, kini ne' Solomoni'a zazate kinia mani vava hugahie!
40 И сав народ пође за њим, и народ свираше у свирале и весељаше се веома да се земља разлегаше од вике њихове.
Hagi maka vahe'mo'za konke nere'za mopamo'a tore huga kante ante'za tusi avoge hu'za zagamera nehu'za, musena hu'za Solomonina avaririza mareri'naze.
41 И зачу Адонија и све званице које беху с њим, пошто једоше; зачу и Јоав глас трубни, па рече: Каква је то вика и врева у граду?
Hagi Adonizama kema hige'za ne'zama nene'za musema hunaku'ma enaza, vahe'mo'za ne'zama ne'za musema huvagama nere'za Solomoni naga'mo'zama musema nehu'zama hazama'a antahi'naze. Hagi Joapu'ma ufenkrafama nentahino'a, amanage hu'ne, na'a nehu'za Jerusalemi rankumapintira rankea nehu'za ke hakarea nehaze? huno zamantahige'ne.
42 И докле он још говораше, гле, дође Јонатан син Авијатара свештеника; и Адонија му рече: Ходи, јер си јунак и носиш добре гласе.
Hagi Joapu'a zahufa anankea huvaga ore'negeno, Abiata nemofo pristi ne' Jonatani'a uhanati'ne. Hagi anama uhanatigeno'a Adoniza'a amanage hu'ne, Kagra so'e ne' mani'nenka knare musenke erinka neananki emarerio.
43 А Јонатан одговори и рече Адонији: Та, господар наш, цар Давид, постави Соломуна царем.
Hianagi Jonatani'a amanage huno Adoniza kenona hu'ne, I'o, rantimo kini ne' Deviti'a Solomoni kinia azeri oti'ne!
44 Јер цар посла с њим Садока свештеника и Натана пророка и Венају, сина Јодајевог, и Херетеје и Фелетеје, и посадише га на цареву мазгу.
Hagi pristi ne' Zadoki'ma, kasnampa ne' Neteni'ma, Jehoiada nemofo Benaia'ma kini nete kva netrene Kereti vahe'ene Pereti vahera Deviti'a huzmantege'za miuli donki afu'amofo agumpi Solomonina avrente'naze.
45 И помазаше га Садок свештеник и Натан пророк код Гиона за цара, и отидоше оданде веселећи се тако да је град узаврео; то је вика коју чусте.
Hagi pristi ne' Zadoki'ene, kasanampa ne' Netenikea Gihoni tinte Solomonina masavena asenifi taginteke kinia azeri oti'nake'za vahetmimo'za musena hu'za avoa nehage'za Jerusalemi rankumapina azageno, rankumapima mani'naza vahe'mo'zanena musena nehu'za avoa nehagaza agasasanke kagra nentahine.
46 И Соломун је већ сео на царски престо.
Ana nehazageno menina Solomoni'a kini trate mani'ne.
47 И дошле су слуге цареве, и благословише господара нашег, цара Давида говорећи: Да Бог прослави име Соломуново још већма него твоје, и престо његов да подигне још више него твој. И поклони се цар на постељи својој.
Hagi ana'ma higeno'a kini ne' Deviti eri'za vahe'mo'za avuga vu'za humusena hunte'za amanage hu'naze, Anumzanka'amo'a Solomonina azahanigeno agi'amo'ene hankave'amo'enena kagrira agatereno marerisie. Anage hazageno kini ne' Deviti'a tafe'are mani'neno kepri huno Anumzamofona ra agi ami'ne.
48 Још овако рече цар: Да је благословен Господ Бог Израиљев, који даде данас ко ће седети на престолу мом, да виде моје очи.
Anagema hazageno'a kini ne'mo'enena amanage hu'ne, Ra Anumzana Israeli vahe Anumzamo'a ragi erigahie. Na'ankure menina Agra mago vahe azeri otigeno kini tranirera manige'na nagra navufinti koe huno hu'ne.
49 Тада се препадоше, и усташе све званице Адонијине, и отидоше свак својим путем.
Hagi Adonizama zamagi hige'za emani'neza ne'zama nenaza vahe'mo'za Jonatani'ma hiankema nentahi'za, zamagogofege'za panani hu'za fre'naze.
50 А Адонија бојећи се Соломуна уста и отиде, и ухвати се за рогове олтару.
Hagi Adoniza'a Solomoninkura tusi kore nehuno, freno ruotge'ma hu'nea seli mono no kumapi vuno kre sramnamavu itamofo pazivete ome azeriteno mani'ne.
51 И јавише Соломуну говорећи: Ено, Адонија се уплашио од цара Соломуна, и ено га, ухватио се за рогове олтару, и вели: Нека му се закуне цар Соломун да неће убити слугу свог мачем.
Hagi Solomonina ome asamiza amanage hu'naze, Adoniza'a kagrikura tusi koro hu'ne. Na'ankure agra kre sramnavu itamofo pazivete anukineno amanage nehie, Atrenkeno kini ne' Solomoni'a huvempa huno ese'zana nagrikura eri'za vahe'amo'na bainati kazintetira ahe ofrigahue huno hino.
52 А Соломун рече: Ако буде поштен човек, ни длака с главе његове неће пасти на земљу; али ако се нађе зло на њему, погинуће.
Hagi Solomoni'a amanage hu'ne, agrama knare ne'ma mani'nenigeno'a, magore huno avufgarera hazenkezana ometfa hugahie. Hianagi agrama hazenke ne'ma maninesuno'a frigahie.
53 И тако посла цар Соломун, те га доведоше од олтара; и кад дође, поклони се цару Соломуну; а Соломун му рече: Иди кући својој.
Anage nehuno Solomoni'a vahe huzamantege'za Adonizana kre sramnamavu itama anukino mani'neretira ome avrefenka atre'za azageno, avugosaregati emasegeno, Solomoni'a amanage hu'ne, nonka'arega vuo.

< 1 Књига о царевима 1 >